IX. PODJELA PLIJENA I DIOBA ZEMLJE
31Jahve reče Mojsiju: (2) “Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit ćeš se svojim precima.” (3) A Mojsije reče narodu: “Opremite ljude između sebe za pohod na Midjance, (4) da na Midjancima izvrše Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu tisuću od svakoga izraelskog plemena!” (5) I tako su iz izraelskih porodica – tisuću po plemenu – za vojnu skupili dvanaest tisuća. (6) Posla ih Mojsije – tisuću po plemenu – na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom svećenika Eleazara. On je nosio posvećene stvari i trube. (7) Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. (8) Među ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu – pet midjanskih kraljeva. Mačem pogube i Bileama, Beorova sina. (9) Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. (10) Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se živjeli i sva njihova naselja, (11) a sve njihovo uzmu za plijen i pljačku, i ljude i životinje. (12) Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, svećeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljačku. (13) Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izađu im u susret izvan tabora. (14) Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisućnike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. (15) Reče im: “Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! (16) A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu slučaju istupe protiv Jahve. Tako dođe pomor na Jahvinu zajednicu. (17) Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! (18) A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. (19) Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Čistite se i vi i vaši zarobljenici trećega i sedmoga dana; (20) očistite svu odjeću, sve mješine, sve od kostrijeti napravljeno i sve drvene predmete.” (21) Zatim svećenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: “Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju: (22) ‘Zlato, srebro, bakar, gvožđe, mjed i olovo – (23) sve što podnosi vatru – provucite kroz vatru i bit će očišćeno.’ Ipak, neka se očisti i vodom očišćenja. A sve što ne podnosi vatru provucite kroz vodu. (24) Sedmoga dana operite svoju odjeću i bit ćete čisti. Poslije toga možete se vratiti u tabor.”
(25) Jahve reče Mojsiju: (26) “Ti, svećenik Eleazar i obiteljske starješine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke, (27) a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su išli u borbu i na svu ostalu zajednicu. (28) Od boraca koji su išli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. (29) Uzmi to od njihove polovice i podaj svećeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu. (30) A od polovice što zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke – od svih životinja – pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivalištu.” (31) Mojsije i svećenik Eleazar učine kako je Jahve naredio Mojsiju. (32) Ratnoga je plijena bilo, osim pljačke što su vojnici napljačkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuća grla sitne stoke, (33) sedamdeset i dvije tisuće grla krupne stoke, (34) šezdeset i jedna tisuća magaradi, (35) a ljudskih duša – žena koje nisu poznale muškarca – bijaše u svemu trideset i dvije tisuće. (36) Prema tome, polovica što je dodijeljena onima koji su išli u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke; (37) ujam za Jahvu od sitne stoke šest stotina sedamdeset i pet grla; (38) krupne je stoke bilo trideset i šest tisuća grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; (39) magaradi je bilo trideset tisuća i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu šezdeset i jedno. (40) Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuća, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. (41) Ujam predade Mojsije svećeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. (42) A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one što je pripala ljudima koji su se borili – (43) dakle, polovica što je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisuća i pet stotina grla sitne stoke, (44) a krupne stoke trideset i šest tisuća grla; (45) magaradi trideset tisuća i pet stotina, (46) a ljudskih duša šesnaest tisuća. (47) Tako, od polovice što je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalištu, kako je Jahve naredio Mojsiju.
(48) Onda pristupiše k Mojsiju vojnički zapovjednici, tisućnici i satnici, (49) i rekoše mu: “Tvoje sluge prebrojile su borce što bijahu pod našim zapovjedništvom i od nas nitko nije izgubljen. (50) Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica, prstenja, naušnica i ogrlica – na kakvu je tko zlatninu već naišao – da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom.” (51) Mojsije i svećenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izrađene predmete. (52) Bilo je svega zlata što su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli tisućnici i satnici: šesnaest tisuća sedam stotina i pedeset šekela. (53) Svaki je vojnik za se zadržao svoj plijen. (54) Tako Mojsije i svećenik Eleazar uzmu zlato od tisućnika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.
Razdioba područja preko Jordana
#32Rubenovci i Gadovci imađahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, međutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stočarstvo. (2) Zato Gadovci i Rubenovci dođu k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu: (3) “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon – (4) kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom – kraj je pogodan za stočarstvo; a sluge tvoje bave se stočarstvom. (5) Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim očima”, nastave, “neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!” (6) Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: “Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje? (7) Zašto odvraćate srca Izraelaca da ne prijeđu u zemlju koju im je Jahve predao? (8) Tako su učinili i vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. (9) Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srčanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. (10) Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reče: (11) ‘Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neće vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu!’ (12) Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. (13) Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlačio četrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u očima Jahvinim zlo postupio. (14) A sad vi – grešni naraštaj – ustajete namjesto svojih očeva da još povećate srdžbu Jahvinu na Izraela. (15) Ako se od njega odvratite, on će još produžiti vaš boravak u pustinji; tako ćete upropastiti sav taj narod.” (16) Onda se oni primaknu k njemu i reknu: “Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejačad, (17) a sami ćemo pograbiti oružje i poći na čelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejačad neka ostane – zbog stanovništva ove zemlje – u utvrđenim gradovima. (18) Mi se svojim kućama nećemo vraćati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu. (19) S njima nećemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer će nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana.” (20) Mojsije im reče: “Ako tako uradite, ako pođete pred Jahvom u boj; (21) ako vi svi naoružani prijeđete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: (22) tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi ćete se moći vratiti. Tako ćete biti oslobođeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova će zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo. (23) Ali ako tako ne uradite, sagriješit ćete protiv Jahve i znajte da će vas stići kazna za vaš grijeh. (24) Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejačad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obećali.” (25) Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: “Tvoje će sluge učiniti kako gospodar naš nalaže. (26) Naša nejačad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima, (27) a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poći će pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže.” (28) Tada za njih Mojsije izda nalog svećeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena. (29) I reče im Mojsije: “Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeđu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo. (30) Ali ako ne prijeđu naoružani s vama, neka dobiju baštinu među vama u zemlji kanaanskoj.” (31) Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: “Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to ćemo učiniti. (32) Mi ćemo naoružani prijeći pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana.” (33) I tako njima – Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašea, sina Josipova – dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje. (34) Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer, (35) Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, (36) Bet Nimru i Bet Haran, utvrđene gradove i torove za stada. (37) Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim, (38) Nebo, Baal Meon – nazivi su izmijenjeni – i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli. (39) Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje. (40) Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani. (41) A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva “Jairova sela”. (42) Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova područja te ga nazove svojim imenom “Nobah”.
KRATKI PREGLED IZLASKA
33Ovo su postaje Izraelaca što ih prijeđoše kad iziđoše iz zemlje egipatske u svojim četama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim. (2) Na zapovijed Jahvinu Mojsije je bilježio polazne točke njihova putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim točkama. (3) Iz Ramsesa krenuše u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga mjeseca – sutradan poslije Pashe – kad se Izraelci zaputiše uzdignutih pesnica i naočigled sviju Egipćana, (4) dok su Egipćani pokopavali one koje je Jahve između njih pobio, to jest sve prvorođence, i tako nad njihovim božanstvima izvršio pravdu.
(5) Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu. (6) Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baš na rubu pustinje. (7) Pođu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom. (8) Krenu od Pi Hahirota i prijeđu posred mora u pustinju. Išli su tri dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari. (9) Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili. (10) Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more. (11) A otišavši od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu. (12) Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki. (13) Otišavši iz Dofke, utabore se u Alušu. (14) Krenu iz Aluša i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da pije. (15) Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji.
(16) Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi. (17) Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu. (18) Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi. (19) Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu. (20) Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni. (21) Iz Libne odu i utabore se u Risi. (22) Odu iz Rise te se utabore u Kehelati. (23) Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Šeferu. (24) Odu s brda Šefera i utabore se u Haradi. (25) Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu. (26) Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu. (27) Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu. (28) Iz Taraha odu i utabore se u Mitki. (29) Odu iz Mitke i utabore se u Hašmoni. (30) Iz Hašmone odu i utabore se u Moserotu. (31) Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu. (32) Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu. (33) Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati. (34) Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni. (35) Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu. (36) Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadešu.
(37) Iz Kadeša krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje edomske. (38) Na zapovijed Jahvinu svećenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u četrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje. (39) Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu Horu. (40) Aradski kralj, Kanaanac, koji je živio u kanaanskom kraju Negebu, čuo je o dolasku Izraelaca. (41) S brda Hora odu te se utabore u Salmoni. (42) Odu iz Salmone i utabore se u Punonu. (43) Odu iz Punona i utabore se u Obotu. (44) Odu iz Obota i utabore se na moapskom području u Ije-Abarimu. (45) Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu. (46) Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu. (47) Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred Nebom. (48) Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu; (49) taborovali su uz Jordan od Bet Haješimota sve do Abel Hašitima na Moapskim poljanama.
(50) Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve reče Mojsiju: (51) “Ovako reci Izraelcima: ‘Kad prijeđete preko Jordana u zemlju kanaansku, (52) potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uništite sve njihove slike; uništite sve njihove salivene kumire i sve njihove uzvišice porušite. (53) Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je predao da je zaposjednete. (54) Zemlju razdijelite kockom među svoje rodove. Brojnijem povećajte dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to njegovo, a prema otačkim plemenima dijelite im baštinu. (55) Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda će oni koje od njih na životu ostavite biti trnje u vašim očima i bodljike u vašim bokovima; dosađivat će vam u zemlji u kojoj budete živjeli (56) i postupit ću s vama kako sam mislio postupiti s njima.'”
34Jahve reče Mojsiju: (2) “Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: ‘Kad uđete u kanaansku zemlju, ta će vam zemlja pripasti u baštinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama. (3) Južna strana protezat će vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna će vam granica početi s kraja Slanog mora na istočnoj strani. (4) Onda će vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet će na jugu do Kadeš Barnee; zatim će izaći prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. (5) Od Asmone granica će skrenuti prema Egipatskom potoku i izaći će na more. (6) Zapadna granica bit će vam Veliko more; neka vam je to granica prema zapadu. (7) A ovo će vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na brdo Hor; (8) s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; završetak granice bit će Sedada. (9) Onda će se granica protegnuti do Zifrona i završiti u Hasar Enanu. To će vam biti sjeverna granica. (10) Za svoju istočnu granicu povucite crtu od Hasar Enana do Šefama. (11) Granica će se spuštati od Šefama do Rible, istočno od Ajina. Odande će se granica spustiti i doprijeti do istočne obale Kineretskog jezera. (12) Iza toga spustit će se granica niz Jordan da završi u Slanome moru. To će biti vaša zemlja sa svojim granicama naokolo.'” (13) Tada Mojsije naredi Izraelcima: “To je zemlja koju ćete kockom dobiti u baštinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemena i polovica jednog plemena. (14) Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca prema svojim porodicama već primiše svoju baštinu, kao što je svoju baštinu primila i polovica plemena Manašeova. (15) Ta dva plemena i pol primila su svoje baštine s one strane Jordana, nasuprot Jerihonu, s istočne strane.”
(16) Jahve reče Mojsiju: (17) “Ovo su imena ljudi koji će vam zemlju podijeliti: svećenik Eleazar i Nunov sin Jošua; (18) i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje. (19) Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina; (20) Šemuel, sin Amihudov, od plemena Šimunova; (21) Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova; (22) knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca. (23) Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena Manašeovaca; (24) knez Kemuel, sin Šiftanov, od plemena Efrajimovaca; (25) knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca; (26) knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca; (27) knez Ahihud, sin Šelomijev, od plemena Ašerovaca; (28) knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca.” (29) To su oni kojima je Jahve naložio da Izraelcima izdijele baštinu u zemlji kanaanskoj.
35Reče Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot Jerihonu: (2) “Naredi Izraelcima da ustupe levitima od baštine koju posjeduju gradove gdje će stanovati i pašnjake oko gradova. To dajte levitima. (3) Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pašnjaci neka budu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove životinje. (4) Pašnjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih zidina van do tisuću lakata naokolo. (5) Izmjerite od grada van dvije tisuće lakata s istočne strane, dvije tisuće lakata s južne strane, dvije tisuće lakata sa zapadne strane i sa sjeverne strane dvije tisuće lakata, tako da grad bude u sredini. To neka im budu gradski pašnjaci. (6) Od gradova koje budete dali levitima šest će ih biti gradovi-utočišta, koje ćete ustupiti da ubojica može tamo pobjeći. Ovima dodajte još četrdeset i dva grada. (7) Tako će svih gradova koje ustupite levitima biti četrdeset i osam gradova s njihovim pašnjacima. (8) A gradove koje budete izdvajali od vlasništva Izraelaca, od onih koji ih imaju mnogo uzmite više, a manje od onih koji imaju malo. Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru baštine koju bude primio.”
(9) Nadalje reče Jahve Mojsiju: (10) “Govori Izraelcima i reci im: ‘Kad prijeđete preko Jordana u zemlju kanaansku, (11) označite sebi gradove koji će vam služiti kao gradovi-utočišta, kamo može pobjeći ubojica koji nehotice koga ubije. (12) Ti gradovi neka vam budu utočište od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. (13) Od gradova koje ustupite bit će vam šest gradova za utočište. (14) Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utočišta. (15) Tih šest gradova neka budu za utočište kako Izraelcima tako i strancu i došljaku koji među njima borave, kamo može pobjeći tko god ubije koga nehotice. (16) Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. (17) Udari li ga iz ruke kamenom od kojega čovjek može poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. (18) Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega može umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. (19) Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije. (20) Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti, (21) ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadač mora zaglaviti – on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije čim ga sretne. (22) No gurne li ga slučajno, ne iz neprijateljstva, ili nešto na nj baci, ali ne iz zasjede, (23) ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega čovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio – (24) tada neka zajednica prosudi između ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: (25) Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utočište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga svećenika koji je bio pomazan svetim uljem. (26) Ali ako ubojica ikad izađe izvan granice utočišta kamo je pobjegao, (27) pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utočišta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne računa u krvoproliće, (28) jer ubojica mora ostati u gradu-utočištu do smrti velikoga svećenika. A poslije smrti velikoga svećenika može se vratiti na svoj posjed. (29) Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili. (30) Za svako ubojstvo čovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smrću kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. (31) Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. (32) Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utočište, hoće da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga svećenika. (33) Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoprolićem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. (34) Ne smije se obeščašćivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam među sinovima Izraelovim.'”
36Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manašeova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred Mojsijem i starješinama, glavarima obitelji, (2) reknu: “Jahve je naredio našemu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u baštinu Izraelcima; nadalje, našem je gospodaru naredio Jahve da baštinu našega brata Selofhada dade njegovim kćerima. (3) Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda će njihova baština biti otrgnuta od naše djedovske baštine i biti priključena baštini plemena kojemu one pripadnu. Tako će se okrnjiti baština koja kockom pripadne nama. (4) A kada nastupi jubilej Izraelcima, baština će se tih žena dodati baštini plemena kojemu pripadnu. Tako će njihova baština biti oduzeta od baštine našega pradjedovskog plemena.” (5) I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: “Pleme Josipovih sinova pravo govori. (6) Ovo naređuje Jahve za Selofhadove kćeri: Neka se one udaju za onoga koji im se učini dobar, samo neka se udaju u rod svoga očinskoga plemena. (7) Baština Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku baštinu svoga plemena. (8) Zato se svaka djevojka koja steče baštinu u izraelskim plemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj očev, tako da bi svaki Izraelac sačuvao baštinu svoga oca. (9) Tako se baština neće prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego će svako izraelsko pleme prianjati uza svoju baštinu.” (10) Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i učinile kćeri Selofhadove: (11) Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kćeri Selofhadove, udaše se za sinove svojih stričeva. (12) Kako su se udale u rod potomstva Manašea, Josipova sina, njihova je baština ostala u plemenu kojemu pripadaše rod im očev.
(13) To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.
