U vrtu Getsemani

267

U VRTU GETSEMANI

 

Isuse, ja ulazim s Tobom,
u Vrt Getsemani.
Ti želiš da budem svjedokom,
svih patnja Tvojih!

 

Vidim, već počinje borba,
Sotona prkosi Raju,
Ti dršćeš, obliven Krvlju,
moj dragi, poniženi Kralju!

 

U potresnom vapaju duše,
u potoku smrtnoga znoja,
Ti Ocu svome govoriš:
“Oče, neka bude, volja Tvoja!”

 

Gledam Te, Krvlju se znojiš,
dok srce Ti, bolom se mrvi.
Ja idem, Isuse za Tobom,
da pokupim sve kapljice Krvi!

 

O Isuse, moj Patniče mili,
Ti jedini Sine u Boga.
O kakve li ljubavi Tvoje,
Ti Gospodar, umireš za roba!

 

Promatram Te, moj Spasitelju,
Ti trpiš sad, umjesto mene.
I što duže Te gledam sada,
to više, ja vjerujem u Tebe!

 

Moj dragi, uplakani Kralju,
suze Ti brisati želim.
Za svaku Tvoju bol i ranu,
i ja plačem, suzama vrelim!

 

Duša mi, grozno se muči,
srce u bolu podrhtava.
Gledajuć tu bolnu muku,
mog jadnog, poniženog Kralja!

 

Isuse dragi, moj prezreni Kralju,
ranjena mi duša i srce je moje.
U Maslinskom Vrtu, sve tužno je,
od grimizne rose, Krvi Tvoje!

 

Isuse, ja bila sam s Tobom,
u Vrtu Getsemani,
Svih patnja, bila svjedokom,
i vatra ljubavi, srce mi rani!

 

(Anđela Herendić, – “Isusova mrvica”)

PODIJELI