Izniman život

127

„Mir vam ostavljam, mir svoj vam dajem: dajem vam, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše… „ Ivan 14:27

Kad u svom osobnom životu doživljavamo nešto teško, u iskušenju smo okriviti Boga za to. No mi smo u krivu, a ne Bog. Okrivljavanje Boga je dokaz da u nekom području svog životu odbijamo poslušati Božju objavu. Ali čim se riješimo neposlušnosti, sve  postaje jasno poput dnevnog svjetla.

Sve dok pokušavamo služiti dvojici gospodara, sebi i Bogu, imat ćemo poteškoće povezane sa sumnjom i nejasnoćom. Naš stav mora biti potpuno oslanjanje na Boga. Jednom kad dosegnemo tu točku, ne postoji ništa lakše nego živjeti životom sveca. Dok se igramo Duha Svetoga i prisvajamo si njegovu vlast radi ostvarenja vlastitih namjera, nužno ćemo nailaziti na poteškoće.

Božji znak odobravanja, kad god ga poslušate, je mir. On nam šalje neizmjeran, dubok mir; ne prirodni mir, “kakav svijet daje”, već Isusov mir. Kad god mir ne dolazi, pričekajte dok ne dođe ili pokušajte saznati zašto ne dolazi. Ako djelujete na vlastiti poriv ili kako biste ispali heroji, da bi vas drugi vidjeli, Isusov se mir neće pokazati, jer to ne pokazuje niti jedinstvo s Bogom niti pouzdanje u Njega. Duh jednostavnosti, jasnoće i jedinstva rađa se po  Duhu Svetom, a ne vašom odlukom. Bog se suprotstavlja našim samovoljnim odlukama pozivom na jednostavnost i jedinstvo.

Pitanja će se pojaviti kad god prestanem biti poslušan, no kad se pokoravam Bogu, pojavit će se problemi, ali ne između mene i Boga, već kao sredstvo koje navodi moj um da zadivljeno istražujem istinu koju mi je Bog otkrio. Svaki pak problem koji se pojavi između Boga i mene rezultat je neposlušnosti. Problem koji se javlja dok se pokoravam Bogu (a bit će ih mnogo), samo povećava moje ushićenje i oduševljenje, jer znam da moj Otac zna i da mu je stalo, i mogu gledati i predvidjeti kako će on razotkriti i riješiti moje probleme.

– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske

Kad se suočavam s dvojbama, smatram li Boga odgovornim za nejasnoću ili sam svjestan da su one posljedica moje neposlušnosti već postojećoj objavi?

Kad se suočim s problemima, krivim li Boga za njih ili ih doživljavam kao sredstvo vlastitog preispitivanja i izgradnje karaktera? Jesam li jadan i prigovaram li kad sam pritisnut nedaćama ili ih vidim kao priliku za Božje čudesno djelovanje i jačanje vjere u njega?

PODIJELI