Piše: PUT,ISTINA I ŽIVOT
U hrvatskoj javnosti često se vodi rasprava o tome treba li hrvatski grb započinjati bijelim ili crvenim poljem. Nerijetko te rasprave prelaze iz povijesnog okvira u ideološke sukobe. No povijesni izvori jasno svjedoče – obje varijante duboko su ukorijenjene u našoj baštini, a prva polja, bilo bijela bilo crvena, ne nose sama po sebi nikakvo političko značenje.
Prvi prikazi hrvatske šahovnice potječu iz kraja 15. stoljeća, a u mnogima se pojavljuje upravo bijelo (srebrno) početno polje. Takva se varijanta može vidjeti i na pročelju crkve sv. Marka u Zagrebu, gdje stoji već stoljećima. Tijekom povijesti, ovisno o umjetnicima, tehničkim mogućnostima i estetskim odabirima, izmjenjivale su se verzije s bijelim i crvenim početnim poljem.
Na nedavnom znanstvenom skupu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) donesena je Deklaracija koja potvrđuje: oba rješenja – i bijelo i crveno početno polje – povijesno su vjerodostojna i jednako legitimna. Povezivanje bilo kojeg od njih s ideološkim konotacijama znači udaljavanje od povijesne istine.
Duhovni pogled
U Božjoj riječi nalazimo opomenu protiv podjela koje nastaju iz sitnica. Apostol Pavao uči:
“Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli i neka ne bude među vama razdora; budite savršeno sjedinjeni u istom duhu i istoj misli.” (1 Kor 1,10)
Kao narod, pozvani smo tražiti ono što nas povezuje. Grb je znak identiteta i povijesti, a ne oružje za podjele. Biblija nas uči da “istina oslobađa” (Iv 8,32). Kad upoznamo povijesnu istinu o svom grbu, oslobađamo se tereta ideoloških manipulacija i otvaramo prostor istinskom zajedništvu.
Naša domovina ima dugu i bogatu povijest. Baštinimo vjeru predaka, borbu za slobodu i ljubav prema zemlji koju nam je Bog povjerio. Neka nam i hrvatski grb, bez obzira na boju početnog polja, bude podsjetnik na to da nas Bog poziva na jedinstvo, mir i ljubav prema svome narodu.
Zaključak
Boja prvog polja ne smije biti povod razdora. Ona je tek dio šire priče o našem narodu, kulturi i vjeri. Ako gledamo očima istine i ljubavi, svaki detalj naše baštine postaje blagoslov, a ne kamen spoticanja. Neka nas Gospodin vodi da budemo “jedno srce i jedna duša” (Dj 4,32) – u vjeri, u ljubavi i u domoljublju.
