Ulje na platnu/Isus moli u Maslinskom vrtu autor slike Jozo Krajinović

Na veliki četvrtak Gospodine, znam Gospodine,
oo kako si samo bio usamljen.
Kad uronim svojim mislima u tvoju muku, mnoge mi misli
paraju i razdiru dušu.

Samo si ti znao Gospodine da je to posljednja večera
s tvojim učenicima na zemlji. Tada te nisu mogli razumjeti,
a ne možemo niti mi danas. Koja je to samo gorčina jesti
posljednju večer sa svojim učenicima za istim stolom, a biti usamljen u velikoj tjeskobi. Spoznati svoju muku, piti iz kaleža gorčine u kojem će nakon križa poteći tvoja krv. I nakon tri godine nisu te razumjeli Gospodine.
Oprao si im noge da im oči otvoriš da istinu vide. Od tada pa sve do danas mi se još uvijek guramo u prve redove, još uvijek te ne razumijmo Gospodine.

Oo kako si samo bio usamljen za stolom Gospodine.
U najtežim trenucima tvoje tjeskobe, sam si Oca molio Isuse,
dok su svi spavali poslije večere.

Opet mi misli odlete pod stabla masline, gledam te ruke krvave i znoj dok kaplje niz obraze, i čujem tvoj vapaj Gospodine: “Oče moj ako je moguće da me mimoiđe ova čaša”, svi su te ostavili ni otac te ne čuje.

O kako je samo teško hoditi bos po trnju i ne imati drugoga puta za sebe.
Svi spavaju, opet si sam Gospodine, a bol sve veća što vrijeme više odmiče.
Bliži se svitanje, i evo dolaze, i ti znaš da dolaze po tebe.
Možeš pobjeći, možeš se boriti, a ti se za nas predaješ.
O Bože moj hoćemo li ikada moći shvatiti koliko nas ljubiš?

Hoćemo li ikada imati snage da te pratimo do križa Gospodine ili ćemo uvijek bježati, u kuće se sakrivati i s prozora gledati gdje te odvode.
Sjećam se kada si rekao: “jao vama kada vam sol obljutavi”,
a tako se bojim da smo postali slabi i neslani.

Sakrij nas među svoje rane Gospodine, dok prođu ove oluje što prevrću nas slabe vjernike. Operi nas Gospodine za vrijeme ove korizme da vedrih lica dočekamo naše spasenje.

Jozo Krajinović

PODIJELI