Pismo LGBT zajednicama

211

Pismo LGBT zajednicama (homoseksualcima, lezbijkama i pedofilima)

Piše dr. sc. Ivan L. Đidara

Dame i gospodo,

ovdje govorimo o ovoj pojavnosti iz biblijske perspektive. Bez napada, bez mržnje, bez osvete, bez ponižavanja, bez prijetnji, bez “bacanja kamenja”. Ovdje govorimo ne osjećajima, ne sklonostima nego govorimo zdravorazumski, razumu, o biblijskom pristupu ovoj pojavnosti. I sve posljedice će ovisiti o Vašem/našem izboru. A posljedice? – Nikako ne moraju biti loše. Jer, postoji i dobro rješenje!

  1. Pojava LGBT u javnosti.

Što je LGBT?  To je pokret koji se pojavio 1970- ih godina. To su zajednice osoba istoga spola (muško-muško i žensko-žensko) koje imaju seksualni odnos. Iako ne pripadaju u ovu skupinu, spomenut ćemo ovdje i pedofile. Ali s razlogom.

Wikipedija: značenje LGBT (pristup 10.05.2019. u 20 sati)

LGBT (ili GLBT) je akronim koji se odnosi na kolektivnost lezbijki, gay, biseksualnih i transrodnih/transseksualnih osoba. U upotrebi od 1990-ih, termin LGBT je adaptacija prvobitnog akronima LGB koji je započeo zamjenjivati frazu gej zajednica, za koji su mnogi unutar LGBT zajednice mislili da ne uključuje sve one na koje se odnosi. U modernoj upotrebi termin LGBT se odnosi na različitost seksualnosti i kulture na osnovi rodnog identiteta, te se ponekad koristi kako bi opisao bilo koga tko nije heteroseksualan umjesto da bi opisao samo lezbijke, gay muškarce, biseksualne te transrodne/transseksualne osobe. Ovaj termin je usvojila većina LGBT društvenih centara i LGBT medija u većini zemalja engleskog govornog područja.

  1. Ozakonjenje LGBT prakse.

Neke zemlje su ozakonile homoseksualnu praksu. Negdje taj odnos nazivaju brakom, negdje istospolnom zajednicom ili partnerstvom. Negdje je to ozakonjenje priznala država a negdje i neka kršćanska crkva. A sve u ime ljudskih prava, demokracije, sloboda.

Prema Bibliji: Što je grijeh? “Grijeh je kršenje zakona.” Rimljanima 6,23

O kakvom je zakonu ovdje, o čemu govorimo, riječ? O prirodnom. O seksualnosti. Iz biblijske perspektive seksualnost je određena za brak između muškarca i žene. Seksualni odnos između muškarca i žene izvan braka je grijeh. A homoseksualnost (i lezbijstvo i …), budući je neprirodan seksualni odnos, isto je grijeh. Zašto je grijeh? Jer je ta praksa neprirodna.

Pedofilija je seksualni odnos odrasle osobe s djetetom. Također je grijeh, i to još gori, jer zlorabi djecu, nerijetko podmićivanjem, kupovanjem, mamljenjem, silom (silovanje), prijetnjom, zastrašivanjem, ucjenom… Preko interneta i na druge načine ta pojavnost se širi i stvara “bijelo roblje” za one kojima kršiti prirodni zakon i na najcrnji način ne predstavlja ništa strano.

LGBT Parade ponosa se šire svijetom. Čime se učesnici tih i takvih parada ponose? Što one na taj način reklamiraju? Traži se sloboda, bez pravila. Ako nema pravila (zakona), nema prekršaja. Ili biblijski, ako nema pravila (zakona), nema grijeha. Ne možemo staviti u zakon da grijeh nije grijeh. Pa, ako i stavimo u zakon da grijeh nije grijeh, onda je u svojoj suštini zloupotrijebljena sloboda izbora – a to je grijeh.

Zanimljivo je da se tako širi teorija (prema nekima) da će Bog prihvatiti da u nebesko kraljevstvo uđe grijeh. Neki zagovornici slobode bez obaveza silom žele slobodu za činjenje grijeha i da za to ne odgovaraju. A tako ne može biti. Mediji se trude izazvati suosjećanje prema LGBT zajednicama, kao da je to nešto sasvim prirodno (to neprirodno ponašanje). Sve više se javljaju javne osobe, kao što su gradonačelnici/načelnice, pjevači/ce, glumci/glumice, sportaši/sportašice… koji se deklariraju kao LGBT “praktikanti”. Kao da je to znak da je to OK.

Ako se pojave neki, zasada iz većine, i usude se usprotiviti takvoj popularizaciji i toga neprirodnog ponašanja, gotovo redovito će se na njih obrušiti mnogi mediji kao na zaostale i fosile iz (moralne) prošlosti.

Čime se onda ponose učesnici u paradama ponosa?! Produljenjem života, zdravljem cjelovite osobe – duha, duše i tijela; stabilnošću obitelji kao najmanje društvene zajednice koja bi trebala biti temelj za stabilnost velike društvene zajednice; stabilnošću ljudske vrste…? Ne baš.

  1. Utjecaj medija.

Zašto neke zemlje ozakonjuju taj i takav odnos? Neke zemlje to čine iz razloga odbacivanja religije a neke da dobiju glasove na izborima. Jer, ako se odbaci religija, onda nema grijeha.

Ako se daje ta praksa na ozakonjenje “u ime ljudskih sloboda”, onda se pokušava dobro glumiti visoki stupanj demokratičnosti (a ne smijete ni pomisliti da će oni možda biti dobri glasači na izborima – vjerojatno iz zahvalnosti.) A onda u svemu tome stupaju na scenu javni mediji. Što mogu mediji? Puno toga. Mogu “razapinjati” one koji imaju drukčiji stav. Mogu stvarati javnu klimu prihvaćanja ili odbijanja. A procijenite: Što rade mediji? Istini za volju, ne baš svi.

  1. Pristup toj pojavnosti.

Pogrešno je osobe s takvom neprirodnom seksualnom orijentacijom nazivati bolesnicima ili da je to nasljedno, pa sad, što one/oni mogu, kad su rođeni/ne s tim nasljeđem. Ta praksa je rezultat njihova izbora, a ne bolesti ili nasljeđa. (A može li se pretvoriti i u bolest? SIDA- AIDS…)

Dakako, pokušava se ta praksa objasniti/opravdati na sve moguće načine. Ali, ne može. Ni religijski, ni medicinski, ni logički ni… Samo: to je njihov izbor. A za to se odgovara. Odgovaramo za svoj izbor (posljedice) i pred Božjim zakonom i pred građanskim zakonom.

Naravno, može postojati sklonost, kao i za štošta drugo. Primjerice, ako je majka trošila drogu prije trudnoće i za vrijeme trudnoće, logično je da je krvlju taj “ukus” prenijela i na plod. Kad to dijete odraste vrlo lako će se naviknuti na taj “ukus” droge. Isti su rezultati i kod pušačica i alkoholičarki. One prenose preko krvi taj “ukus” (čitaj sklonost) na potomstvo. Pa zar ćemo onda tog Johna od kad prohoda “kljukati” s onim što ga uništava, jer je to “naučio” još u majčinoj utrobi i tako ga brzo poslati u bolest i smrt?

  1.  Kamo vodi ta pojavnost?

Neizbježne posljedice: na moral, na društvene odnose, na zdravlje, na religiju, na natalitet (čitaj bez nataliteta)… i u (samo)istrebljenje obitelji, društvene zajednice, naroda.

U Korintu primjerice, lučkom gradu, bilo je raznih grijeha. Apostol Pavao se osvrće na to i piše poslanicu Rimljanima, kako bi ih upozorio da se čuvaju grijeha.

Gnjev Božji nad poganima

18Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim (lezbijstvo), 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima (homoseksualnost) sramotno čine  i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, umišljeni, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji (to) čine.” Rimljanima 1,18-32.

U raljama opasnih sila. Svaki izbor nosi posljedicu.

Nema stvarne slobode bez obaveza.

  1. I što sad?

Postoji rješenje.

Poruka Biblije svim grešnicima:

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

“Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici (pedofili), ni muškoložnici (homoseksualci, “ženskoložnice, lezbijke), ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.

“Sve mi je dopušteno!” Ali – sve ne koristi. “Sve mi je dopušteno!” Ali – neću da mnome išta vlada. (1. Korinćanima 6,9-11)

Homoseksualnost (i lezbijstvo) se, prema Bibliji, smatra grijehom kao i svaki drugi grijeh, osim još što je takav odnos neprirodan. A pedofilija je grijeh, još gori, jer zlorabi djecu, opet radi neprirodnog odnosa. Tako je ovdje to i spomenuto. I to je moguće ostaviti. Jer u Bibliji stoji: “i vi ste neki takvi bili“, ali više niste.

(“I vi ste neki takvi bili!

  • ali oprali ste se,
  • ali posvetili ste se,
  • ali opravdali ste se.”) Dakle, PROMJENA je MOGUĆA!

Sada smo na području vjere

Ova promjena se ne može dogoditi kod osobe koja to ne želi. Ne može se dogoditi bez Boga, koji nam daje snagu, samo ako ju tražimo. Tu mi pokazujemo svoju slobodnu volju i za što se opredjeljujemo. To je, opet, NAŠ IZBOR!

  • Pokajanje > kajem se zbog grijeha, žao mi je što žalostim Boga Stvoritelja, Spasitelja.
  • Obraćenje > obrat, odlučujem, okrećem leđa grijehu, ne želim to nikada više činiti.
  • Novo rođenje > živim kao da sam se nanovo rodio.
  • Posvećenje > posvećujem, odvajam svakog dana, iznova, svoj život Bogu. To znači da ne želim više griješiti i tako raditi protiv sebe, drugih i Boga.

“Budući da si

  • dragocjen u očima mojim,
  • dostojan si časti i
  • ja te ljubim.” (Izaija 43,4.11)

To Bog kaže grešnicima svih vrsta: lopovima, ubojicama, licemjerima, pijanicama, pedofilima, lezbijkama, homoseksualcima, izmišljačima zala, prostitutkama, korumpiranima, neposlušnima roditeljima… koji trebaju napraviti IZBOR, ali na dobro! Grešnici svih vrsta trebaju dragovoljno ostaviti neprirodnu požudu, grijeh. I Bog kaže: Ti si moje stvorenje. Dragocjen si mi, dostojan si časti, ja te ljubim!

Jedan duhovni pisac je otkrio jednu od važnih formula za uslišenje naših molitava:

“Dio je Božjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjere da ono što nam ne bi dao da Ga nismo molili.” Bog ništa neće silom ukloniti iz našeg života.

“Jer ja dobro znam kakvi su moji naumi s vama, kaže Jahve, naumi o miru, a ne o nevolji, da vam dam budućnost i nadu.”

Jeremija 29,11.

“Trsku zgaženu neće slomiti i stijenj što tinja neće ugasiti.” Izaija 42,3a.

“Ali vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, da biste objavljivali vrline Onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo.”

  1. Petrova 2,9.

“Dakle, ako je tko u zajedništvu s Kristom, on je novo stvorenje, i gle, novo je nastalo. A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom preko Krista i povjerio na službu pomirenja.

  1. Korinćanima 5,17.

“Sve mogu uz pomoć Onoga (Boga) koji mi daje snagu.”

Filipljanima 4,13.

Ovo sve o čemu govorimo, ima veze s Bogom sada, ako vjerujemo, (da ne bismo imali “lošeg” posla s Njim kasnije).

Zašto su ljudi izgubili želju za vječnim životom?

O tome je pisao apostol Pavao u Rimljanima 1. poglavlju.

Naravno, zbog pojave grijeha.

A grijeh zbog lošeg izbora.

A loš izbor zbog postojanja slobodne volje.

A slobodna volja podrazumijeva našu mogućnost racionalnog, inteligentnog odlučivanja.

A za to (izbor) snosimo odgovornost (za posljedice) isključivo mi.

Isus je rekao: “Ja sam put, istina i život.” (Ivan 14,6)

 

Za one koji su zaboravili molitvu Očenaš, ili nisu imali priliku naučiti je, donosimo je u cijelosti:

MOLITVA OČENAŠ

“Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdašnji daj nam danas!
I otpusti nam duge naše (oprosti nam grijehe naše)
kako i mi otpuštamo (opraštamo) dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast (iskušenje),
nego izbavi nas od zla!
Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski.
Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.” (Matej 6,9-16)

I, što ćeš ti učiniti?

Kakvi su ljudi potrebni ovome svijetu?

Najveća potreba svijeta je potreba za:
– ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati,
– ljudima koji su u dubini svoje duše pošteni i časni,
– ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom,
– ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu,
– ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se nebo srušilo.”
(Ellen G. White, Odgoj/obrazovanje, 50. Znaci vremena, Zagreb, 2017.)

VIŠE NA:

(Iskustva, ideje. Samo za one koji traže pravo rješenje. Na ovim adresama pišu bivši. Jedan od bivših mi je dao ove adrese.)

Coming Out Ministries

  • www.comingoutministries.org

 

 

 

 

 

 

Među zamkama

Kako to Isus radi?

Piše dr. sc. Ivan Đidara

 

Isus i suvremeni čovjek.  O čemu razgovaraju?

Isusov pristup grešnici

Preljubnica  

1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i poče poučavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa počne prstom pisati po tlu (prašini). 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, počeše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« 11Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« Ivan 8,3-11.
12

“Međutim, u rano jutro Isus se vratio u Hram i kad se narod okupio oko Njega, sjeo je i poučavao ga.

Ubrzo je bio prekinut. Skupina farizeja i književnika približavala Mu se vukući sa sobom jednu prestrašenu ženu koju su grubim, srditim glasom optuživali da je prekršila sedmu zapovijed (Ne učini preljuba!). Gurnuvši je pred Isusa, rekli su Mu s licemjernim poštovanjem: “Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo (ubijemo). A ti što veliš?”

Njihovo prijetvorno uvažavanje skrivalo je brižljivo skovanu zavjeru za Njegovo uništenje. Ugrabili su ovu priliku da osiguraju optužbu protiv Njega, smatrajući da će bez obzira na odluku koju bude donio, pronaći povod da Ga optuže. Ako oslobodi ženu, mogli bi Ga okriviti da prezire Mojsijev zakon. Ako izjavi da je zaslužila smrt, mogli bi ga optužiti Rimljanima da prisvaja vlast koja pripada samo njima.

Isus je za trenutak promatrao ovaj prizor – žrtvu koja je postiđena drhtala, dostojanstvene prilike surova lica, lišene čak i ljudskog sažaljenja. Njegov duh besprijekorne čistoće zgrozio se od ovog prizora. Dobro je znao s kojim Mu se ciljem iznosi ovaj slučaj. Čitao je srce, poznavao karakter i tijek života svakoga koji se nalazio pred njim. Ovi lažni čuvari pravde sami su naveli svoju žrtvu na grijeh da bi mogli postaviti zamku Isusu. Ne pokazujući nijednim znakom da je čuo njihovo pitanje, sagnuo se i, gledajući u zemlju, počeo pisati po prašini.

Nestrpljivi zbog Njegova odlaganja i očite ravnodušnosti, tužitelji su prišli bliže, skrećući Njegovu pozornost na ovaj predmet. Međutim, kad su njihove oči, slijedeći Isusove, pogledale na pločnik kraj Njegovih nogu, lica su im se promijenila. Tu, ispisani pred njima, bili su svi tajni grijesi njihova života. Ljudi koji su to promatrali vidjeli su iznenadnu promjenu izraza lica i gurali se naprijed da otkriju što oni promatraju s takvom zapanjenošću i stidom.

Sa svim svojim neiskrenim izjavama o poštovanju Zakona, ovi rabini, iznoseći optužbu protiv žene, oglušili su se o njegove odredbe. Da poduzme postupak protiv nje bila je dužnost njezina muža, a i krivca (s kojim je bila) je trebalo podjednako kazniti. Postupak tužitelja bio je potpuno nezakonit. Isus ih je sreo na njihovu tlu. Zakon je nalagao da u slučaju kažnjavanja kamenovanjem svjedoci prvi bace kamen. Dižući se i upravljajući svoj pogled na starješine koje su skovale ovu zavjeru, Isus je rekao: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” I sagnuvši se, nastavio je pisati po zemlji.

Nije odbacio Zakon koji je dan preko Mojsija niti je pogazio vlas Rima. Tužitelji su bili pobijeđeni. Sada, s razderanim haljinama lažne pobožnosti, stajali su krivi i osuđeni u nazočnosti Beskrajne Čistoće. Strepili su da se skrivena nepravda njihovog života otkrije mnoštvu, pa su se jedan po jedan iskrali, sagnutih glava i oborenih očiju, ostavljajući svoju žrtvu s milostivim Spasiteljem.

Isus je ustao i pogledavši ženu rekao: “Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi? Nitko Gospodine, odgovori ona. Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.”

Žena je stajala pred Isusom dršćući od straha. Njegove riječi: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!” doprle su do nje kao smrtna presuda. Nije se usudila pogledati u Spasiteljevo lice, već je tiho čekala svoju sudbinu. Zapanjena, vidjela je kako njezini tužitelji bez riječi odlaze postiđeni, a onda su u njezinim ušima zazvonile riječi nade: “Ni ja te… ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.” Njezino je srce bilo ganuto i ona se bacila pred Isusove noge, iskazujući jecajima svoju zahvalnost i ispovijedajući u gorkim suzama svoje grijehe.

To je za nju bio početak novog života, života čistoće i mira, posvećenog službi Bogu. Podizanjem ove posrnule duše Isus je učinio veće čudo nego izlječenjem najteže tjelesne bolesti; On je izliječio duhovnu bolest koja vodi u vječnu smrt. Ova žena koja se pokajala postala je jedna od Njegovih nepokolebljivih sljedbenica. Samopožrtvovnom ljubavlju i odanošću uzvratila je Njegovoj milosti koja prašta.

U činu opraštanja ovoj ženi i ohrabrenju da živi boljim životom, Isusov karakter odsjajuje ljepotom savršene pravde. Premda ne prikriva grijeh, niti smanjuje osjećaj krivnje, On ipak ne želi osuditi, već spasiti. Svijet je za ovu zabludjelu ženu imao samo podsmjeh i prezir, ali Isus je izgovorio riječi utjehe i nade. Bezgrešni je imao sućuti prema slabostima ove grešnice, pa joj je pružio ruku pomoćnicu. Dok su je licemjerni farizeji optuživali, Isus joj je zapovjedio: “Idi i od sada ne griješi više.”

Kristov sljedbenik nije onaj koji odvraća svoje oči okrećući se od zabludjelih, ostavljajući ih da nesmetano idu putem koji ih vodi sve niže. Oni koji prednjače u osuđivanju drugih i koji revnuju da ih privedu pred sud, često su u svom životu mnogo grešniji od njih. Ljudi mrze grešnika, ali vole grijeh. Krist mrzi grijeh, ali voli grešnika. To će biti duh svih koji Ga slijede. Kršćanska ljubav je spora da osudi i brza da primijeti pokajanje; spremna je oprostiti, ohrabriti, postaviti onoga tko luta na stazu svetosti i održati njegove stope na njoj.”

(Ellen G. White, Isusov život, 377-379. Znaci vremena, Zagreb)

Postoji rješenje! Pronađi ga u svom kontekstu.

Ponekad otkrivamo “toplu vodu”  a ponekad, otkrivamo kako točiti vodu

Dr. sc. Ivan Đidara

PODIJELI