Mudrost

127

Propovijed povodom 8. nedjelje po Trojstvu

U današnjem evanđelju podsjetili smo se događaja iz Isusove 12. godine života, kad se nakon proslave blagdana Pashe, zadržao u hramu u Jeruzalemu gdje je danima raspravljao s učiteljima o vjerskim pitanjima, prigodom čega su učitelji bili zadivljeni njegovim razmišljanjima. Nakon nekoliko dana potrage, našli su ga Josip i njegova majka Marija, kad ga je ona upitala zašto im je to učinio, jer su ga danima žalosni tražili. Na to ih je on upitao: zar niste znali da moram bit upoznat s Očevim poslovima?

Pitanje djeteta Isusa upućeno majci Mariji krije suštinu mudrosti kao takve. Isus, već kao dijete je imao izraženu potrebu za boravkom na mjestima koja su ga definirala kao pojedinca s jedinstvenim životnim zadatkom. Iako je u toj životnoj dobi već trebao bit svjestan činjenice da se ne može odvajati od roditelja na putovanju, njegova potreba za širenjem znanja, novim spoznajama, davanjem onoga što je imao u sebi, što ga je određivalo, je bila jača. Njegova potreba da živi ono što jest, već u toj dobi, je bila izražena, te ga je ta potreba gradila na daljnjem putu.

Što je zapravo mudrost? Kako prepoznati mudru osobu? Posjedujemo li mi, kao pojedinci, potrebnu mudrost? Subjektivnim promatranjem ljudi, možemo zaključiti da mudrost nije definirana ni stupnjem formalnog ili neformalnog obrazovanja kao ni starošću i životnim iskustvom. Mudrost možemo definirati kao sposobnost korištenja vlastitih znanja, talenata i potencijala u najboljoj mogućoj mjeri, na način koji je najkorisniji nama i cjelokupnom svijetu oko nas. Mudrošću ne smatramo puko znanje samo po sebi, nego kako i na koji način to znanje primijeniti. Talenti i potencijali koje svatko od nas ima, kakvi god oni bili, su nepotpuni ako ih ne primjenjujemo što je god više moguće, za vlastitu dobrobit i za dobrobit sviju oko nas.

Da bismo izgradili vlastitu mudrost, potrebna je stalna nadogradnja nas kao osoba, u svakom smislu riječi.  Potrebno je ne samo puko učenje, usvajanje novih vještina, razvoj vlastitih talenata kroz aktivan rad na njima, nego i stalno upoznavanje sebe kao osobe. Upoznavanje svoje unutarnje biti, Boga u sebi.  Jedino tad, svoju izgrađenu mudrost možemo primjenjivati na način kakav je najprikladniji za stvarnost u kojoj obitavamo.

Pogledajmo primjer Gospoda našeg Isusa Krista. Kao dijete, zahvaljujući povezanosti sa Ocem svojim i našim, pokazao je mudrost koju je posjedovao, postupno se gradeći na putu svog poslanja. Kasnije, u odrasloj dobi, ta mudrost se očitovala u potpunom smislu, ispunjenom, za najviše dobro sveg svijeta. Neka nam u gradnji vlastite životne mudrosti Krist bude vječni uzor i mentor. Neka svaki naš čin mudrosti bude na hvalu i slavu Boga u nama.

Amen.

PODIJELI