Propovijed
Danas, u oktavi, obiljažavamo blagdan Rođenja Marijinog ili Malu Gospu.
Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna, i u našoj Crkvi se obilježava u osmini, odnosno još sljedećih 8 dana. Korijen naziva vezan je za termin „mala Marija”, odnosno spomendan Marijina rođenja, za razliku od „Velike Gospe”, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza.
Počeci blagdana Male Gospe vezuju se za Jeruzalem u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.
Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov „rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje – Mala Gospa 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života.
Postavlja se pitanje: zašto uopće obilježavamo rođenje Marijino, kad je već sam njen zemaljski život i sva ostavština koju nam je ostavila, vrijednost sama po sebi? Što obilježavanjem njenog rođenja u zemaljskoj sferi pokušavamo postići, ako smo svjedoci njenog djelovanja iz nebeske, duhovne sfere na naše živote i stvarnost koju obitavamo?
Važna odrednica u životu svakog kršćanina je prikladno nošenje sa svim izazovima koje nam život stavlja pred put. Svaki kršćanin je, poučen Kristovim primjerom, pozvan prihvatiti i nositi svoj križ, kakav god on bio. No isto tako, s obzirom na činjenicu da smo, u konačnici, dok obitavamo na zemaljskoj ravni, samo ljudi sa svojim prednostima i slabostima, vrlinama i manama, pozvani smo također ne biti ponosni i lažno uzdignuti, nego i podijeliti svoj križ s drugima, onima koji su nam voljni pomoći, da nam svojom pomoći olakšaju taj, često izražen napor.
Da bi smo dobili takvu pomoć, da bi preko takve, nesebične pomoći iskusili bezuvjetnu Božju ljubav, kakva je nama ljudima često nezamisliva, uz već spomenuto prihvaćanje i nošenje vlastitog križa, također je bitna odrednica života svakog kršćanina vjera i posjedovanje nade, te iskustvo primjene Božjeg milosrđa. Upravo zbog toga, zahvaljujući Božjoj providnosti, na svijet dolaze neokaljane duše, kojima je zadatak donijeti novo svjetlo, novu nadu, novu vrijednost ljudskom rodu, do tada neviđenu.
Jedna od tih duša je Marija – majka našeg Gospoda Krista, te nebeska majka svih nas. Njeno zemaljsko rođenje, koje obilježavamo danas, predstavlja dolazak majčinske, emocionalne snage koja obuhvaća Krista i njegovo učenje, a time posljedično i sve nas. Bez nje, ne bi bilo ispunjenja Kristove uloge, jer ona je podizala i odgajala Isusa, i bila mu potpora na njegovom putu do potpune realizacije njegovog djela na zemaljskoj ravni, a nakon njegovog uskrsnuća i uzašašća, i bezrezervna podrška u svakom smislu Kristovoj Crkvi koja je u to doba bila u nastajanju.
Nebeska Majko, hvala ti na svoj potpori koju nam svojom majčinskom snagom pružaš.
Amen.
