Propovijed
Crkva 29. lipnja obilježava blagdan Svetih apostola, prvih izabranih Isusovih učenika.
Isprve je Isus djelovao sam, no s vremenom je birao svoje najbliže suradnike, s kojima je javno djelovao i koji su svojim osobinama bili važan čimbenik stvaranja Kristovog djelovanja na zemlji, u izvornom obliku.
Dvanaestorica svetih apostola su bili: Andrija, Bartolomej Natanael, Jakov, Jakov mlađi, Ivan, Juda Iškariotski, Juda Tadej, Matej, Šimun Petar, Filip, Šimun Revnitelj te Toma.
Zanimljivo je pogledati kojim su društvenim slojevima pripadali izabrani apostoli: ribari, imućniji pojedinci, čak i jedan carinik, koji su ondašnjim Židovima bili posebno mrski. Također, zanimljivo je vidjeti kakve su karakterne osobine krasile apostole: nagle naravi, ambiciozni, politički indoktrinirani, no isto tako, iako isprve možda nedovoljno vidljivo, krasile su ih osobine plemenitosti, požrtvovonosti, ustrajnosti za Kristovo djelo, koje su slijedili srcem i dušom.
Iz svega navedenog očigledno je da su Isusovi učenici, prvi njegovi apostoli, bili ljudi iz naroda, sa svojim vrlinama i manama, sa svojim jačinama i slabostima. Možemo li sebe poistovjetiti s njima? Naravno da možemo. I mi smo ljudi koji imamo svoje vrline i mane, svoje jake i slabe strane ličnosti, svoja uvjerenja, razmišljanja, stavove o životnim pitanjima i način kako se s njima nosimo. Po ničemu nismo ni lošiji ni bolji od njih, jer smo na kraju krajeva, ljudi, koji se živeći u ljudskom tijelu snalazimo i nosimo sami sa sobom kako najbolje znamo i umijemo.
I eto, baš njih, tako ljudski nesavršene, Gospod Krist je izabrao kao svoje učenike. Kao one koji će se njim započeti, a potom nastaviti njegovo djelo na Zemlji. Također, da stvar bude zanimljivija, kao svog zemaljskog namjesnika izabrao je, od svih raspoloživih apostola, baš Šimuna Petra, onog koji je bio najvarljivi u karakteru, najbuntovniji, koji je svojim stilom života bio daleko od kreposti, a pritom i pun nesigurnosti i strahova, koje se zorno pokazao zanijekavši tri puta svog Gospodina. Baš njemu, kao takvom, možda po sudu običnog puka nedostojnom takve službe, mu je od Gospodina, kojeg je svojedobno zanijekao, povjerena.
Tako i mi, u današnjem vremenu, pozvani smo od našeg Gospoda da ga slijedimo, da budemo njegovi učenici. Kao i njegovi prvi apostoli, koje danas obilježavamo, i mi smo pozvani da svojim životnim primjerom i svojom vjerom i svjedočenjem dajemo Krista drugima. Mi, u današnjem vremenu, ništa nismo manje vrijedni ni nedostojni te službe u odnosu na prvu Dvanaestoricu. Naši dolasci u crkvu i dobrovoljno primanje Krista u euharistiji nam to zorno pokazuju.
Neka nam sveti apostoli budu trajni primjer i uzor posvećenosti Kristu, i nastojmo biti, po uzoru na njih, sjedinjeni ljubavlju s Kristom u potpunosti.
Amen.
