… po vjeri hodamo, a ne po gledanju. —2 Korinćanima 5: 7
Neko određeno vrijeme, potpuno smo svjesni Božje brige o nama. Međutim, onda kad nas Bog počne upotrebljavati za svoj posao, najednom počinjemo poprimati samosažaljiv izgled i govorimo samo o svojim kušnjama i poteškoćama. A jedino što Bog zapravo cijelo to vrijeme pokušava s nama je navesti nas, da svoj posao radimo daleko od očiju javnosti, bez da smo u središtu pozornosti. Nitko od nas ne bi bio duhovno prikriven kad bismo znali to učiniti. Jesmo li u stanju izvršavati povjereni nam zadak i kada se čini da je Bog zatvorio nebo? Neki od nas žele uvijek biti sjajno obasjani sveci sa zlatnim aureolama i s neprestanim sjajem nadahnuća, kao i da se cijelo vrijeme družimo samo s drugim Božjim sveci. No, samouvjereni je svetac, Bogu posve bezvrijedan. Nenormalan je, nesposoban za svakodnevni život i nimalo ne nalikuje Bogu. Ovdje smo, ne kao neki nedozreli anđeli, već kao muškarci i žene, pozvani obavljati poslove ove planete. A to trebamo činiti s beskrajno većom snagom kako bismo izdržali borbu, jer smo rođeni odozgo.
Ukoliko neprestano pokušavamo vratiti one iznimne trenutke nadahnuća, to je znak kako nije Bog ono što zapravo želimo. Postajemo opsjednuti trenutcima kada je Bog došao i razgovarao s nama, te inzistiramo neka to učini ponovno. Međutim, ono što Bog želi od nas, jest da „hodamo vjerom“. Koliki od nas stoje po strani i kao da želi reći: „Dok mi se Bog ne ukaže, ne mogu ništa drugo učiniti”? No, On to nikada to neće učiniti. Sami ćemo morati ustati, i to bez ikakvog nadahnuća i bez nenadanog dodira od Boga. No, tada slijedi naše iznenađenje, te zatičemo sami sebe dok uzvikujemo: “Ajme, cijelo vrijeme je bio tu, a ja to nikad nisam znao!” Nikad nemojte živjet za te iznimne trenutke, naime, oni su samo iznenađenja. Bog će nam pružiti dodir svog nadahnuća samo kad vidi kako nismo u opasnosti da nas odvedu stranputicom. Svoje trenutke nadahnuća nikada ne smijemo smatrati standardom načina života; naš rad je naš standard.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Jesam li se u stanju othrvati emocijama i savjesno obavljati povjereni zadatak i onda kad mi se ne da?
