Pitanje:
Ovaj poganski i sotonski običaj smo uvezli iz SAD-a i olako ga prihvatili kao nešto normalno. Zanima me što je to Noć vještica ili Halloween? Smiju li kršćani slaviti ovaj sotonski blagdan?
Odgovor:
Poštovani!
Ovaj običaj noć vještica nije protestantski blagdan, Prema Wikipediji (https://hr.wikipedia.org/wiki/Noć_vještica) taj navodni praznik ima slijedeće porijeklo.
Noć vještica ili Halloween (Hallowe’en) je noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows’ Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih svetih). Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu, a odgovara katoličkom blagdanu Svih svetih.
Svetkovina je nastala na temelju kristijaniziranih keltskih poganskih obreda u slavu žetve, a danas se slavi, većinom u anglosaskim zemljama, kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, goblina i ukrašavanje kuća i okućnica bundevama (Jack-o’-lantern), paukovim mrežama, kosturima, gledanje horor filmova, sve u svrhu zastrašivanja, jer se u davnim vremenima strašenjem tjerala smrt uoći Dana svih svetih. Velika zasluga za proširenje proslave Noći vještica pripisuje se redatelju Johnu Carpenteru koji je snimio istoimeni horor na tu tematiku.
Hrvatski naziv za Halloween je Noć vještica, a nastao je zbog toga što su se, prema vjerovanju, na poganski sabat Samhain, u noći između 31. listopada i 1. studenoga, okupljale vještice na crni sabat. Engleski izvornik Halloween označava večer prije Dana svih svetih (All Hallows’ Eve).
Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi grješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O’Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
Ovo je najbolji pokazatelj kako odbacivanje Božjih načela prikazanih u Njegovom Zakonu može dovesti do potpuno deformiranog ponašanja koje na kraju nitko i ne mari što se time štuje najveći neprijatelja čovjeka- Sotona. Vjerujem da Sotona kliče od radosti kada mu mi ljudi dajemo takva svojstva koja mu pomažu da nas lako prevari i uvuče nas u svoju zamku. Stoga jedino rješenje je prihvaćanje Božje objave kao jedino mjerilo kršćanskog ponašanja. Upravo prakticiranje noći vještica je najveće ruganje Božjem sinu Isusu Kristu.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
