Ovih dana papa Franjo je tu encikliku odnio u Asiz i potpisao je na oltaru sv. Franje. Za mene osobno naslov je površan i asocira samo jednu floskulu kao i njegove mnoge izjave za razliku od izjava pape Ivana Pavla II i Benedikta XVI. Izjave ove dvojice su utemeljene i proživljene i ne izazivaju nikakav revolt i protivljenje. Prožete su evanđeoskom ljubavlju, a ne samo željom da to budu. Ovakav naslov je čisti oportunizam; ja sam svoje rekao, a kako ćete vi to je vaša stvar i Vi ste osobno odgovorni. Nije uputio jasnu i otvorenu kritiku onima koji nisu braća i sestre i kao vjerski i moralni autoritet dati im do znanja da mogu završiti u paklu koji se u Novom zavjetu spominje 147 puta.
Mislim da bi bilo bolje da je stavio: “Potrudite se biti braćom i sestrama”, jer našim djelima nismo svi braća i sestre – toliko mržnje, nasilja, ubijanja, progonstva, podmetanja, isprazne oholosti i nevjere, ubijanja nerođene djece, okupacije i izrabljivanja sirotinje. Pa zar takvi koji to sustavno i hotimično rade mogu biti moja braća i sestre? Ne, nikako!
Takvima ako i oprostiš još više i nesmetanije to rade. Zar nije Isus rekao da su mu braća i sestre oni koji vrše volju božju? I zar nije istina da kršćani i svi ostali imaju pravo na samoobranu i u njoj i ubiti? O tome nerado ili nikako ne priča katolička niti druge kršćanske crkve. Kao da živimo u netaknutom Edenu u kojem teče med i mlijeko, kličemo slaveći Boga u pravednosti i miru. Takvo naviještanje riječi božje je nerealno i neodgovorno. Zar nije Isus rekao da nije donio mir nego mač i da će nas svi mrziti radi imena Njegovog.
Mržnja se ne očituje samo osjećajem mržnje nego mnogo više u uskrati prava na život i ostalih ljudskih prava. Da li to sve papa vidi? Da li to sve vide mnogi propovjednici evanđelja? Najlakše je docirati i svisoka dijeliti lekcije ali je teško i odgovorno sići u najtvrđu i krutu realnost npr. današnjeg življenja i očitovati ljubav prema najnižim i najprogonjenijima, biti solidaran i ustati protiv nepravde i laži, otvoreno, iskreno i pod cijenu vlastitog života. Zar nismo spremni i dati svoj život za Boga i svoj narod, državu, svoju zemlju?
Zar to sve ne uključuje moja odluka biti kršćaninom katolikom, biti Hrvatom cjeneći i ostale narode?
Nisam ni čitao tu encikliku, znam već kakva je; kao i mnoge druge teološki napuhane, nerealne, više usmjerene na onoga i one koji ih pišu, a manje na predmet enciklike, društveno i socijalno oportune. Svetost može biti samo osobna, a nikako institucionalna.
Prošla su vremena govora ex katedra. To nije prihvatljivo za mentalitet 21. stoljeća. Najveći siromah i bolesnik ima što za reći, možda i autentičnije i bolje od samog pape?
Nije papa i Sveti Franjo drugi krist kako neki običavaju reći. Oni su, ako hoće, samo ponizni sluge gospodnje.
Marija reče: “Evo službenice gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.”
Pišući ovako nisam protiv pape. Poštujem i volim tu instituciju ali mi je žao što se mnogo pozitivnog u povijesti pretvara u svoju suprotnost. Uvjeren sam da se Kristove riječi “Ti si Petar stijena…” odnose općenito na vođe pojedinih crkava. Promocija te spoznaje bi bila možda odlučujuća za ekumensko jedinstvo crkava. Vjerujem da je gospodinu primarno služenje, a ne primat.
Trebala bi se katolička crkva, pravoslavne crkve, protestantske zajednice, islamski vrhovi, židovske zajednice, hindu i budisti pozabaviti mržnjom među narodima svijeta, ako uistinu žele postići civilizaciju ljubavi. Svi to samo deklarativno žele a u praksi su nerijetko protagonisti mržnje. Susrećemo agresore i žrtve, i često nepravedni i pristrani pristup religijskih sustava i u sferama samih i pojedinih religijskih sustava susreću se zaraćeni narodi puni mržnje i osvete.
U tom kontekstu bih se osvrnuo na nezahvalnu temu mržnje između hrvatskog i srpskog naroda.
Napomenuo bih da je međunarodni sud u Haagu definirao Srbiju kao agresora sa mogućnošću traženja odštete 10 godina od datuma presude. Preko 100 godina prisutna je velikosrpska politika spram okolnih naroda pa i Hrvata (bošnjaka, albanaca, crnogoraca, makedonaca) sa tezom, gdje je bilo koji Srbin, tu je Srbija.
Osim državne politike u tome je sudjelovala, a i sada sudjeluje SPC (Srpska pravoslavna crkva) agresivno i otvoreno. U takvoj situaciji svi ovi narode mrze Srbe i Srbiju. Objektivno srpski narod nije cijeli kriv, a naročito obični ljudi.
Kriva je zla i pokvarena politika pa je i sami srpski narod i njihova žrtva. Osobno sam upoznao mnogo, mnogo Srba divnih i poštenih ljudi. To se susreće u cijelom svijetu; gdje je god posezanje za tuđim teritorijem, agresija i okupacija naroda – ti narodi ih mrze – Rusija, Njemačka, Engleska, Francuska, Španjolska, Austro-ugarska, Turska itd.
Postoji kolektivna svijest i povijesno sjećanje i zbog toga naš hrvatski narod zna što su nam činili austrijanci, mađari, talijani, srbi i turci, a nedavno i slovenci.
Iznimno neke jedva toleriramo, a neke nikada, nikada ne prihvaćamo, a to su turci i srbi; radi zločina i brutalnosti.
Ti nemaju nikakve šanse na tlu hrvatske. Ista ta svijest se odnosi na komunističku ideologiju i talijanski fašizam i zločine velikih razmjera što počiniše. Nikada, nikada nisu bili i neće biti prihvaćeni. S obzirom da smo sa Srbijom susjedi moguća je neka suradnja uz uvjet da se Srbija konačno odrekne velikosrpske ideologije i propagande i da se odluče na politiku suradnje i nemješanja uz obvezatnu ispriku za počinjene zločine. Treba biti promjena kursa i isprika srpke pravoslavne crkve. Kajin i Abel su bili braća, pa Kajin ubi Abela.
Papa Vojtila je proglasio Stepinca blaženim, a papa Franjo ga neće proglasiti svetim bez odobrenja patrijarha SPC Irineja. Kakva je to sad politika Vatikana?
I kako oni poimaju politiku SPC na balkanskim prostorima? Ako je netko u nebu, svet je kao blaženik i kao svetac. Uostalom, sveti su svi koji su u nebu, a ne samo oni koje proglase crkve.
Radi svega ovoga naslov enciklike ne odgovara stvarnosti. Braća smo svi oni koji smo braća i sestre u imenu Isusovom koje prožima cijeli svijet bez obzira na religiju. Bez obzira na društvenu logiku trebamo biti svijesni da u srpskom narodu i neizravno u turskom narodu postoje mnogi, mnogi pravednici u imenu Isusovom bez obzira na brutalnost politika, i naša, hrvatska politika je u mnogome brutalna i neljudska za vlastiti narod. Ali stoji da hrvati nisu nikada posezali za tuđim teritorijem, samo su se kroz cijelu povijest branili.
Srdačan pozdrav!
Krešo Čepo
(rođ 1950, Tihaljina, Hercegovina)
www.put-istina-zivot.com
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
Želimo naglasiti da je Krešo Čepo član Rimokatoličkog uredništva portala PUT,ISTINA I ŽIVOT u kategoriji Vjera – politika – društvo.
Poštovani pratitelji portala,urednici drugih katoličkih,kršćanskih ili domoljubnih portala.Obavještavamo vas da sve članke,molitve,tekstove ispod kojih piše da je izvor portal PUT,ISTINA I ŽIVOT ( www.put-istina-zivot.com ) imate pravo preuzimati bez pitanja u količini koju sami odaberete uz napomenu da se tekstovi ne smiju dorađivati ili mijenjati kao ni citirati i pozivati na pojedine izreke autora teksta.Dakle,autorski tekstovi koji se preuzmu obavezno navesti izvor PUT,ISTINA I ŽIVOT s poveznicom www.put-istina-zivot.com.Također dozvoljeno je preuzimanje fotografija ispod koje piše (FOTO:PUT,ISTINA I ŽIVOT/www.put-istina-zivot.com također bez dopuštenja dorade ili rezanja) i svjedočanstva koja su potpisana imenom autora a ispod piše izvor (PUT,ISTINA I ŽIVOT ili poveznica portala www.put-istina i zivot.com ) ili ispod teksta piše ( Podaci o osobi poznati uredništvu ) Hvala vam i neka sve što radimo bude na slavu Bogu i neka vas prati Božji blagoslov!
Uredništvo portala PUT,ISTINA I ŽIVOT
