Ustani, zasjaj … (Izaija 60: 1)
Kad je riječ o poduzimanju inicijative protiv mukotrpnosti, moramo poduzeti prvi korak kao da Boga nema. Nema smisla čekati da nam Bog pomogne, jer neće. Ali jednom kad ustanemo, odmah ćemo doznati kako je On tu. Kad god nas Bog nadahnjuje, nenadano preuzimanje inicijative postaje moralno pitanje, i to pitanje poslušnosti. Umjesto da se nastavimo izležavati ne čineći ništa, tada moramo djelovati kako bi iskazali poslušnost. Ukoliko ćemo ustati i zasjati, mukotrpnost rutine i gnjavaža će biti božanski preobraženi.
Mukotrpnost jedan je od najboljih testova za utvrđivanje istinitosti našeg karaktera. Gnjavaža je daleko od svega što smatramo idealnim poslom. To je krajnje teška, mukotrpna, naporna i prljava tlaka. A kad je doživimo, naša se duhovnost trenutno ispituje i znat ćemo jesmo li duhovno iskreni ili patvoreni. Pročitajte Ivana 13. Dok pere noge ribarima, u ovom poglavlju promatramo Utjelovljenog Boga u najvećem primjeru mučnog posla. No, zatim im kaže: “Ako sam dakle ja, vaš Gospodin i Učitelj, vama oprao noge, i vi ste dužni prati noge jedan drugome” (Ivan 13:14). Kako bi Božje svjetlo obasjavalo i mučan rad, neophodno je Božje nadahnuće. U pojedinim slučajevima, način na koji osoba obavlja zadatak čini to djelo posvećenim i zauvijek svetim. Možda se radi o nekom vrlo uobičajenom svakodnevnom zadatku, no nakon što vidimo kako je obavljen, postaje drugačiji. Kad Gospod (u)čini nešto kroz nas, On to uvijek transformira. Naš Gospod uzima naše ljudsko tijelo i preobražava ga, te je sada, tijelo svakog vjernika postalo “hramom Duha Svetoga” (1. Korinćanima 6:19).
– Oswald Chambers – Vojni kapelan Britanske vojske
Uspijeva li Bogu sjajiti kroz mene i kada me rutina tjera na obavljanje mučnog i napornog posla?
Je li moj način rada dokaz Božjeg transformirajućeg djelovanja?
Može li se Bog kroz ono što je za mene gnjavaža proslaviti kao preobražavajuća i živa sila?
