Nepristrana Božja moć

195

„On je jednom jedinom žrtvom učinio zauvijek savršenima sve koje posvećuje.” Hebrejima 10:14

Gazimo krv Sina Božjeg vlastitim nogama ako mislimo da nam je oprošteno jer nam je žao zbog naših grijeha. Jedini Božji razlog za oproštenje naših grijeha kao i razlog beskrajne dubine Njegovog obećanja da će ih zaboraviti, smrt je Isusa Krista. Naše pokajanje samo je rezultat  osobne spoznaje, da smo izmireni Kristovim križem,  a to izmirenje nam je on priskrbio. „… Krist Isus …koji nam je postao mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje i otkupljenje… “ (1. Korinćanima 1:30). Jednom kad spoznamo kako je Krist, sve ovo postao za nas, Božja neograničena radost javlja se u nama, a gdje god Božja radost još nije prisutna, smrtna kazna je i dalje na snazi.

Bez obzira na to tko smo i što smo, samo smrću Isusa Krista Bog nas vraća u ispravan odnos sa sobom. Bog to čini, ne zato što bi ga Isus molio za to, već zato što je on umro. To se pomirenje ne može zaslužiti, može se samo prihvatiti. Sve molbe za spasenjem, a koje namjerno ignoriraju Kristov križ,  beskorisne su. To je poput kucanja na neka druga vrata, a ne na ona koja je Isus već otvorio. Prosvjedujemo govoreći: „Ali ja ne želim ići tim putem. Previše je ponižavajuće biti primljen kao grešnik”, no Božji odgovor preko Petra glasi: “… nema drugog imena … po kojemu se ljudi mogu spasiti ” (Djela apostolska 4:12). Ono što se na prvu čini nemilosrdnim s Božje strane, zapravo je istinski izraz njegovog srca, jer Njegovim načinom pristup je neograničen. „… u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju  …“ (Efežanima 1,7). Poistovjetiti se sa smrću Isusa Krista znači kako moramo umrijeti svemu što nikada nije bilo dio Njega.

Bog je pravedan u spašavanju loših ljudi, samo tako što ih čini dobrima. Naš Gospodin se ne pretvara kako je s nama sve u redu, kad smo potpuno u krivu. Iskupljenje Kristovim križem, pomilovanje je koje Bog koristi kako bi zle ljude učinio svetima.

– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske

Kako mi pada to što smo u Božjim očima svi jednako prljavi i zli  i jednako u potrebi za očišćenjem i izmirenjem s njim?

Mogu li prihvatiti činjenicu kako je jedini način usklađenja s Bogom, da me on pomiri sa sobom i oslobodi krivnje te da je sve ostalo uzaludno, besmisleno i Bogu bezvrijedno i neprihvatljivo?

Mogu li prihvatiti „poniženje” da je pomirenje s Bogom poklon, koji ničim nisam zavrijedio i za koji ništa ne mogu učiniti?

PODIJELI