Navika prepoznavanja onog što nam je Bog osigurao

77

… da po njima postanete sudionici božanske naravi… 2. Petrova 1:4

Mi smo postali “sudionici božanske naravi”, primajući i dijeleći Božju vlastitu narav kroz Njegova obećanja. Razvijajući navike pobožnosti, moramo tu božansku narav pretočiti u svoju ljudsku prirodu.  Prva navika koju treba razviti je navika prepoznavanja onoga što nam je Bog priskrbio. No međutim, mi kažemo, “A joj, ja si to ne mogu priuštiti.” U toj je izjavi zapakirana jedna od najgorih laži. Govorimo kao da nas je naš nebeski Otac ostavio bez prebijene pare! Mislimo kako je znak istinske poniznosti kad na kraju dana kažemo, “E pa danas sam se jedva izvukao; bila je to teška borba.” A ipak, sve što je od Svemogućeg Boga, naše je po Gospodu Isusu! I ne samo to, ukoliko Ga samo poslušamo, On će posegnuti  do posljednjeg zrnca pijeska i najudaljenije zvijezde kako bi nas blagoslovio. Je li uopće bitno što su naše okolnosti teške? Zašto ne bi trebale biti?! Ako ustupimo mjesto samosažaljevanju i prepustimo se luksuzu osjećaja jada i bijede, uklanjamo Božje bogatstvo iz vlastitog života i zapreka smo drugima da dođu do onog što im je Bog osigurao. Niti jedan grijeh nije gori od grijeha samosažaljenja, jer on uklanja Boga s prijestolja našega života, zamjenjujući Ga našim vlastitim interesima. Navodi nas da zinemo samo kako bismo se žalili, te postajemo običnim duhovnim spužvama, koje uvijek i samo upijaju,  nikada ne daju niti su ikada zadovoljne, a u našem životu nema ničega lijepog ni širokogrudnog.

Prije nego bude zadovoljan s nama, Bog će nam (od)uzet sve naše takozvano bogatstvo, sve dok ne spoznamo kako je On naš Izvor; kao što  psalmist kaže: „Svi moji izvori su u tebi!“ “ (Psalam 87: 7). Ukoliko se u nama ne očituju Božje veličanstvo, milost i snaga, On nas smatra odgovornima. „…Bog je moćan učiniti da vam svaka milost obiluje, da uvijek imate u svemu dovoljno svega te možete obilovati…“ (2. Korinćanima 9:8), a tada naučite velikodušno (ra)sipati Božju milost na druge, širokogrudno se darujući drugima. Budite označeni i poistovjećeni s Božjom prirodom i Njegov će blagoslov cijelo vrijeme protjecati kroz vas.

– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske

Trenutak istine:

Mogu li zajedno s psalmistom reći: „svi moji izvori su u tebi”?

Jesam li svjestan kako je uživanje u lažnoj poniznosti i privlačenju pozornost jadikovanjem, sramota za Boga i izraz nevjere u Njegovu moć i dobrotu?

Jesam li duhovna spužva koja upija i samosažaljeva se ili mojim životom protječu Božji blagoslovi za druge?

PODIJELI