Molitva

162

Molitva

Molim te…
Molio bih vas…
Molim…

Riječ koju “susrećemo” u svakodnevnim životnim situacijama. Riječ koju često izgovaramo a da možda i ne znamo njeno istinsko značenje ili ipak znamo samo onda kad nam je potrebno nešto od nekoga a što trenutno ili uopće nemamo. Sama riječ ima nekakvo ograničeno značenje u situacijama kada nešto tražimo i kad nam je to potrebno! Rekao bih značenje za ovozemaljsko i prolazno!
Koliko puta i s kojim značenjem ju izgovaramo najbolje znamo sami! Ovim tekstom i ovakvim uvodom u stvari želim razmišljati o dubljem značenju riječi “moliti”. Želim razmišljati o onom duhovnom koje samu riječ “moliti” pretvara u čin i stvara ne više samu riječ nego čin, stav i na kraju promjenu životnog stila! Molim ovoga, molim onoga i na tome ostaje, riječ ne traži neku dublju promjenu osim one vanjske-dobijem ili ne pomoć od onoga od koga sam nešto molio!
Međutim čin, djelo same riječi “molim” istu mora pretvoriti u riječ “molitva”! Ona može i treba promijeniti mene i učiniti me nekom vrstom kanala preko kojega idu dublje misli koje trebaju pomoći i drugome da nešto učini sa sobom! Molitva traži cijelo biće, ne djelomično i površno jer onda postaje samo puko izgovaranje nečega koje često može biti i ne ostvareno.
Svjedoci smo, pogotovo u današnje vrijeme kako je potreba za molitvom sve prisutnija i potrebnija prema Onome tko nas je naučio najljepšu molitvu, molitvu “Oče naš”… Nismo ni svjesni koju milost i privilegiju imamo kad možemo nebeskom  Ocu reći “Oče naš”… presretni smo kad imamo ovozemaljskog tatu i kad ga možemo osloviti  s “tata”… “oče” a nismo svjesni kolika je tek radost na nebu i u našem srcu kad postanemo svjesni da imamo nebeskog Oca koji je uvijek tu, nikad umoran ili zauzet utakmicom, kojemu se uvijek možemo obratiti!
Nažalost to je možda samo onda kad smo u potrebi, kad nam nešto treba ili kad smo jednostavno dovedeni pred zid! Onda nam preostaje jedino zazvati i pomoliti se Njemu! Nakon toga nažalost može doći i do neke vrste razočarenja jer eto, Bog je trebao uslišiti moju molitvu jer sam ga zamolio a On nije! Rađaju se kojekakva pitanja pa i sumnja u Njegovo postojanje! Nažalost mnogi tada odustaju jer eto Bog ih nije uslišao a “trebao je”!
Bože moj kako li smo mi ljudi egoisti, samo nešto uvjetujemo i tražimo a nažalost se i brzo razočaramo!
Mora doći do promjene, molitva me treba promijeniti i postati dio mene, moga bića a ne samo puko izgovaranje riječi! Tu nastupa moja spremnost da se mijenjam, da molitva postane dio mene bez obzira što možda u taj tren i nije uslišana! Da gledajući našim ljudskim očima nije no Bog misli drugačije, On zna naše potrebe i uvijek će nas uslišiti iako mi to možda nekada i ne vidimo. On traži od nas promjenu života, promjenu srca i strpljivost i kad to postignemo onda i osjetimo kako je moja molitva uslišana, kako je Bog uz mene i nikada me nije napustio!
Prijatelji dragi, kad učinimo promjenu, kad nam srce komunicira sa Stvoriteljem i kad dobijemo milost molitve onda i shvatimo kako je molitva jaka i učinkovita! “Plod” molitve je svuda oko nas i to ćemo osjetiti samo onda kad svoje srce i “radar” srca usmjerimo samo i jedina prema pravim “frekvencijama” nebeskog Oca! Jako je bitno da molitva izlazi iz srca, da nije nametnuta i da dolazi ne samo iz potrebe nego i iz zahvale! Moliti dakle treba svakodnevno i iskreno i na kraju biti samo strpljen i prepustiti se Bogu koji će sigurno “djelovati”! Molitvu mora pratiti emocija, radost duha i duše ili pak plač nutrine i neprestano moramo vježbati kako moliti! Onda kad osjetimo radost i silu “premještanja brda i planina”dok molimo, onda kad smo lagani da bi mogli poletjeti kao i onda kad se peremo suzama dok molimo i onda kad osjećamo neopisivu slatkoću na usnama kad molimo znajmo prijatelji dragi da smo na jako dobrom putu istinske i prave molitve! Uskliknimo da smo naučili moliti i kad smo to postigli shvatit ćemo da će nas Bog uvijek uslišiti kroz ljude oko nas i kroz naše najmilije (zdravlje, novi posao, uspjeh susjeda u životu i dr. )! Ne zaboravimo da naš nebeski  Otac zna što nam je potrebno i prije nego krenemo u molitvu!
Dakle molimo uvijek… i kad smo u potrebi a najviše kad smo sretni jer molitva mora biti sastavni dio našeg života i s njom prema Svevišnjem sve je ljepše. Također ugradimo i izvježbajmo i strpljivost i na kraju kako stoji u Najvećoj molitvi, nikada ama baš nikada ne zaboravimo reći… “dođi Kraljevstvo Tvoje i budi volja Tvoja… ”
Probajmo, prekrasno je i neopisivo… iz iskustva vam ovo tvrdim i iza svega uz Njegov blagoslov i stojim!

Kazimir Ištuk

 

PODIJELI