Hrvatska viteška igra “Sinjska alka”

Sinjska alka je nacionalno blago Hrvatske države i hrvatskog naroda. Viteška igra koja je uvrštena i na popis Unescove ne materijalne baštine (15. 11. 2010.) što pokazuje da je uistinu jedinstvena igra koja je utemeljena i na povijesnim činjenicama. Spomen je na sukob 60000 turaka naspram 700 vojnika hrvatskog naroda 14. 08. 1715. godine i ove godine se slavi 300 godina od te bitke u kojoj je obranjen hrvatski grad Sinj.
Alka se slavi svake godine u nedjelju prve trećine mjeseca kolovoza i predstavlja živu uspomenu na hrabrost tadašnjih Hrvata koji su se obranili zahvaljujući i Blaženoj Djevici Mariji koja je bila s njima. Upravo zbog te činjenice nikako ne možemo govoriti samo o jednome ili o drugome nego samo u jednom kontekstu, a on je da su Gospa i Alka međusobno jako povezani i da ne idu razdvojeno.
Sama igra se sastoji da konjanik u punom trku gađa alku koja je obješena na užetu kako bi ju pogodio u “sridu”! Alka ima sridu i druga tri odjelka koja se također boduju. Zalet počinje najmanje 180 m prije, a završava 100 m kasnije nakon same alke i ponavlja se tri puta. Pogodak u sridu nosi 3 boda (punata), pogodak u gornji dio 2, a u donja dva 1 bod! Naravno, događaju se i promašaji koji se nazivaju “u ništa”. U slučaju da dvojica ili više konjanika imaju isti broj punata, ide se u dodatno tzv. pripetavanje gdje se trči toliko puta koliko je potrebno da dobijemo pobjednika. Dva dana prije same alke održava se prva proba koja se naziva Bara, a dan prije iste i posljednja generalna proba (čoja).
Nastala je početkom 18. stoljeća kao nastavak viteških nadmetanja koja su se održavala u tadašnjoj Mletačkoj republici. Najstariji službeni spis koji govori o Alki je nastao 1798. a napisao ga je Grof Rajmund Thurn u kojem spominje alku i daje dozvolu da se nastavi, kako je i prije bilo, te ga šalje tadašnjem zapovjedniku Sinja Jakovu Grabovcu.
Od 1849. u čast caru Josipu Alka se trčala redovito, a do tada je bilo svega, od toga da se trčala dva puta godišnje, pa i da se odgađala zbog kolere i sličnih razloga. Uglavnom, pravilo je da se trči obavezno u kolovozu i to u prvoj trećini mjeseca kolovoza.
Godine 1818. alku je posjetio i tadašnji car Franjo II. i mještani su mu priredili svečanu alku, a on je pobjednika nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinti. Nakon toga čak je bila i donesena uredba o iznosu nagrada za pobjednika koja je naravno bila kroz povijest i različito određivana.
Važno je napomenuti da se Alka trčala i tri puta van samog Sinja i to 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu i 1946. u Zagrebu.
Najdugovječniji alkarski vojvoda je Vicko Grabovac sa čak 28 godina zapovijedanja alkarskom feštom (1908.-1936. ).
Postoji naravno i alkaraki Statut koji nalaže i samu alkarsku povorku koja se sastoji od vojvode, čete alkara, čete momaka i pratnje. Alkari natjecatelji na čelu imaju alaj-čauša, alkarsku četu čine i alkarski momci na čelu s arambašom. Pratnju čine alkari koji ne sudjeluju – barjaktari i pratnja alaj čauša.
Na dan alke rano ujutro s gradske tvrđave oglašava se top nakon kojega svira budnica po glavnim ulicama Sinja. Nakon budnice alkari i narod se okupljaju na tvrđavi i prisjećaju se slavne pobjede Sinjana protiv turske vojske. Prije podne vojvodin ađutant obilazi i poziva na alku u vojvodino ime predstavnike politike, vojske i crkve. Dva sata prije alke tri trubača pozivaju alkare da se okupe kod alaj-čauša svečano odjevene i naoružane, a koje i sam pregleda i onda svi zajedno idu u Alkarske dvore kod vojvode te nakon toga započinje alkarsko nadmetanje!
Bogatstvo naslijeđa koje se mora njegovati kao i uspomena na veliku pobjedu 1715. godine nad turskom vojskom uvijek iznova poziva i priziva u svijest svakog Hrvata i ponos i inat. Ponos na hrabre vojnike i slavnu pobjedu, inat kako nikada ne smijemo zaboraviti tko smo i što smo te sukladno tome moramo biti ponosni na svoj hrvatski rod!
Častiti Boga, ljubiti Domovinu, njegovati obitelj, sveta tri pravila istinskog domoljuba i Hrvata!

Kazimir Ištuk

 

PODIJELI