ČITANJA: Am 6,1a.4-7; Ps 146,6c-10; 1Tim 6,11-16; Lk 16,19-31
NAPOMENA:
▪ Izostavlja se slavlje sv. arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, osim gdje se slave kao svetkovina (naslov crkve, zaštitnici župe).
Prvo čitanje: Am 6, 1a.4-7
Razuzdani raskošnici, bit ćete prognani!
Čitanje Knjige proroka Amosa
Ovo govori Gospodin svemogući:
»Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori! Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al za slom Josipov ne mare. Stog će prvi sad biti prognani; umuknut će veselje raskošnika.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 146, 6c-10
On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Drugo čitanje: 1Tim 6, 11-16
Čuvaj zapovijed do pojavka Gospodinova!
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini vladar, Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 16, 19-31
Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’
Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Oko primjera koji se ovdje navodi često se vodi rasprava u intelektualnim krugovima o tome jeli to stvaran događaj koji Isus priča, ili je to samo priča iz naroda koju Isus uzima i stvara od nje prispodobu kako bi iznio važnu duhovnu poruku.
Starozavjetna izvješća o stanju mrtvih su oprečna onome što Isus govori u ovoj prispodobi. Ono kaže: Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. Prop. 9,5. Ne bih ovdje raspravljao o nekim kontraverzama, već bi želio naglasiti Isusovo učenje.
Postavio bi pitanje: Kome Isus priča ovu prispodobu? Ovu priču upućuje farizejima i to onima koji su bogatstvo držali na visokom nivou svojih životnih vrednota. Isus ne priča ovu prispodobu da bi farizeje ponizio. On priča ovu priču i pokuša ih šokantnim primjerom probuditi ih iz njihove letargije ili sljepoće.
Za razliku od saduceja, farizeju su vjerovali u uskrsnuće mrtvih. Saduceji su vjerovali u Mojsijev blagoslov tijekom života. Farizeji su prihvatili i drugi blagoslov, blagoslov poslije uskrsnuća. I farizeji i saduceji kao i ostali narod, vjerovali su da je životno blagostanje kao što je bogatstvo, zdravlje i životna sreća znak Božje naklonosti. S druge pak strane ako je netko siromah, bolestan ili nema takvu sreću u životu, taj je očito živio pod Božjim prokletstvom. Upravo zbog toga Isus priča ovu prispodobu kako bi pokazao da okolnosti u koji živimo, kao bogatstvo, zdravlje i sreća ne moraju automatski označavati Božju naklonost ili prokletstvo. Također želi naglasiti da Bog daje materijalne vrijednosti pojedinim ljudima, ali samo da bi mogli pomoći drugima koji su u potrebi. Također je poslao i poruku ljudima koji pate kako su oni ustvari dio Božje najveće brige.
Očito je ova priča, farizeje koji su je slušali izazvala u njima određeni revolt. Očito im nikako nije sjelo da se u vatri pakla muči bilo koji farizej. Svatko drugi je to mogao biti, ali ne oni. Oni su smatrali da su već samim svojim izborom osigurali mjesto u „krilu Abrahamovom“ kako su tada nazivali raj ili mjesto blaženstva.
Ukoliko analizirate Isusove prispodobe, primijetit će te da Isus često u svojim pričama doslovno izaziva šok, ali samo s jednim razlogom, da privuče pozornost na ono o čemu govori. Kada su rabini pričali prispodobe, njihovi glavni junaci su bili farizeji. U toj priči, farizej je u raju dok se u vatri pakla muči neki carinik. Upravo za to što su carinici izdali svoj narod, i služili su okupatoru, farizeji su smatrali da su to s pravom zaslužili. Isus okreće poruku prispodobe i poručuje kako ovozemaljsko blagostanje nisu nikakvo jamstvo za ispravan život pred Bogom.
Također važno je naglasiti da ova prispodoba ima nekoliko važnih duhovnih poruka bitnih za našu zdravu duhovnost. Prva poruka je slijedeća:
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Poruka ovog djela je da čovjek na svom spasenju može raditi samo dok je živ. Jednom kada umre, on je već prije definirao svoj stav. S druge strane, ni živi ni mrtvi nam nakon smrti ne mogu pomoći oko rezultata naših izbora. Za naše spasenje jedini nam može pomoći naš Gospodin Isus Krist, koji je na križu Golgote svojom smrću i uskrsnućem platio moj dug.
U ovom primjeru Isus upozorava bogate farizeja na pogrešne vrijednosti na koji se oslanjaju za njihov život pred Bogom. Bogati farizej trebao je prema bolesnom i siromašnom Lazaru imati malo više ljudskosti. Mrvice koje su padale sa stola nisu mogle prikazati gostoljubiv stav prema ovom jadnom siromašnom čovjeku. To je bilo strašno malo. Ovaj bogati farizej nije se sjetio da namaže rane po tijelu Lazara a ne da gleda kako mu psi ližu rane. Religija Isusa Krista je puno više, Biblija kaže: Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat` spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut` poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. Izaija 58,6-8. Isus je upozoravao da farizejska pravednost ima problema. Rekao je svima: “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Mat. 5,20.
Drugu poruku nam upućuju slijedeći tekstovi: Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ Interesantno je da gotovo svi znaju što treba činiti za svoje i tuđe spasenje. Istina, svi bi voljeli nekakve teatralne poteze, a evanđelje je vrlo jednostavno. Sve što treba je prihvatiti Krista kao svog Spasitelja, a sve ostalo je Spasiteljeva briga. Da, sve nam je to objavljeno, i većina nas zna što nam je činiti, ali mi više volimo neke senzacije po pitanju duhovnosti.
Glavna poruka koju Isus upućuje je: A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’« Ljudi rijetko mijenjaju svoje stavove pod utjecajem nečeg natprirodnog. Čak što više, zanimljivo je da Isus svojim herojima iz prispodoba ne daje ime. Ovdje je napravio iznimku. Ovog jadnika nazvao je Lazar, a za nekoliko tjedana bit će na potpuno natprirodan način uskrsnut Lazar iz Betanije. Uskrsnuće Lazara iz Betanije koliko god bilo natprirodno, nije baš pretjerano pomoglo da ljudi počnu vjerovati u Isusa kao obećanog Mesiju. Predstavnici naroda na taj natprirodni događaj reagirali su s odlukom o Isusovom ubojstvu. Senzacija, natprirodno uskrsnuće, ništa nije pomoglo da predstavnici naroda povjeruju u Isusa kao obećanog Mesiju.
Ostaje na kraju pitanje, a što će biti sa mnom. Kakvu sigurnost imamo da ćemo nakon smrti završiti kod Gospodina. Sv. Pavao na kraju svog života iznio je pobjedonosni poklič svog života: Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. 2. Tim. 4,7.8. Zašto je on mogao biti tako siguran u to. Možemo li i mi biti sigurni u naše spasenje. Možemo, jer spasenje nije nešto što o meni ovisi. Ono ovisi o Kristu i onome što je On učinio. Sv. Pavao vjeruje da će On djelo spasenja u ovom svijetu završiti. On kaže: Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan. 2. Tim. 1,12.
Još jedna značajna poruka proizlazi iz ove prispodobe. Isus želi naglasiti da naš društveni status neće odrediti na kojoj ćemo strani biti. To će odrediti naš odnos koji izgrađujemo s Isusom kroz Njegovu Riječ. S druge strane, ukoliko smo progonjeni, obespravljeni ponižavani, na našoj je strani sam Krist koji se bori za našu stvar. Nije toliko ni značajno koliko ću godina živjeti na ovoj zemlji. Daleko je važnije da je moj život sakriven u Bogu. Vječnost je ta koja određuje našu budućnost, a prema vječnosti, dvadeset, pedeset ili sto pedeset godina ništa ne znači. Vječnost je jednostavno vječnost. Ona nema kraja.
Mislim da je mudro zaustaviti se i pitati se: Kakva je moja sadašnjost, i ima li ona pozitivnog utjecaja na moju vječnost u zajednici s Kristom. Isus će vrlo brzo doći. Njegovim dolaskom će uskrsnuti pravednici koji su otišli na „odmor“ prihvativši Krista kao svog Spasitelja. Bit će to tada prigoda da nam se odgovore na mnoga pitanja na koje danas ne znamo odgovor.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Malešić Lic. Theol.
