Blagdan Krštenja Gospodinova

244

BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVA

Miljenik Gospodnji će imati dušu za bližnje u potrebi

8. siječnja 2017.

Iz 42,1-4. 6-7

Dj 10,34-38

Mt 3,13-17

Ulomak iz Knjige proroka Izaije što ga danas čitamo govori o Slugi Gospodnjem koji “vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti…” Takav, uistinu, može biti samo onaj koga Gospodin podupire, njegov izabranik, miljenik duše njegove (usp. s početkom današnjeg prvog čitanja). Temeljna karakteristika kršćanina, tj. onoga koji je kršten vodom i Duhom Svetim jest blagost. Pavao poziva: “Blagost vaša neka je znana svim ljudima”. Blag i krotak čovjek će potražiti ljude, napose one koje su u potrebi. Takvom čovjeku nije strano razgovarati s ljudima u kafiću, restoranu, slastičarni, parku. Danas bih osobito htio naglasiti neprocjenjivu važnost osobnog kontakta s vjernicima. Specijalni vid tog osobnog kontakta predstavlja duhovno vodstvo. Pastirska poslanica, enciklika pape Pavla VI sedamdesetih godina prošlog stoljeća u broju 46 kaže: “Nemoguće je opisati koliko dobra čine svećenici koji u pastirskom razgovoru pokazuju spremnost za osobno vodstvo da pojedine osobe utvrđuju … podižu te uvijek nenametljivo i spremno pružaju svoju pomoć.”

Zabrinjavajuće je da svećenici nalaze dostatno vrijeme za kazališta, utakmice,kino – predstave i različite tribine, a da ne nalaze volju i želju za duhovnim vodstvom svojih vjernika. Potrebno je da svećenik nakon sudjelovanja u pontifikalnim i konventualnim ceremonijama i predvođenjima nedjeljne poldanice siđe s oltara, skine svoje liturgijsko ruho i uputi se u obitelj ili na slavlje poslije Svete Potvrde, Krštenja, Ženidbe, Prve Pričesti … Vjernici vole jednostavnog i krotkog svećenika, spremna na dijalog, nadasve onoga tko će ih pozorno saslušati. Nije li naš Gospodin posjetio Zakeja u njegovoj kući, kao i Šimuna, farizeja, često posjećivao Lazara, Martu i Mariju u njihovom domu, razgovarao dugo u noć s Nikodemom i unatoč protivljenju vlastitih učenika, sa Samaritankom na zdencu Jakovljevom?

Preporučam da svećenici i iskusni laici koji se opredijele za duhovno vodstvo više slušaju nego što govore. Neka njihovi odgovori budu sažeti (koncizni), jasni, nedvosmisleni. Neka ne koriste uobičajene fraze, odveć stranih i nejasnih riječi, složene misaone konstrukcije. Od Gospodina se može izmoliti sposobnost odgovaranja na sasvim konkretna pitanja i dvojbe vjenika. Silan dar, doduše izvanredan, jest dar Duha Svetoga: lokucija, to jest unutarnji govor Gospodina Isusa čovjeku. On omogućava da se razrješe najsloženiji i najzamršeniji problemi, pogled u budućnost, kao i ono što je izazvalo, u prošlosti, različite traume. Još jedan neizreciv, izvanredan dar Duha Svetoga koji silno pomaže u duhovnom vodstvu jest dar poznavanja ljudskih srca, tzv. kardiognoza. To je moguće izmoliti. Onome tko želi doista voditi ljude na njihovom duhovnom putu i koji im želi svesrdno pomoći Bog će vrlo rado udijeliti i izvanredne darove Duha Svetoga.

Tko “miluje” Gospodina u svom srcu, imat će dušu za bližnje u potrebi. Neka duhovniku ne bude strano zagrliti ili poljubiti vjernika, posebice ako je neutješan, osramoćen, odbačen, zaboravljen te svoju bol očituje suzama. Vrlo će često biti potrebno moliti za potrebnika polažući ruke na njega po primjeru Isusa i njegovih apostola. Svećenici redovito mnogo polažu na svoju propovijed, ali zanemaruju molitvu za vjernike.

Ponekad će nekim vjernicima biti potrebna i financijska pomoć. Dajući im novac dokazuješ im da ti je više stalo do njih nego do materijalnih dobara.

Na osobit način ovaj vid duhovne terapije preporučam svećenicima koji su u mirovini. To je najbolji način da se osmisli starost ili bolest i da se neutralizira lijenost, dokolica i dosada. Time se zaustavlja i starenje. Iz nekih duhovih razgovora i susreta zna izrasti pravo prijateljstvo te se nerijetko događa da duhovnik često bude oraspoložen i obogaćen svojim klijentom. Govor o duhovnom vodstvu se dobro uklapa u temu krštenja. Naime, tim temeljnim sakramentom primamo Duha Svetoga. Dokažimo i pokažimo i sebi i drugima da nismo kršteni samo vodom (Ivanovo krštenje) nego i Duhom Svetim kao i naš Gospodin.

Uz dobro poznavanje dogmatske i moralne teologije je od neizrecive važnosti za duhovnika poznavanje Biblije, štoviše ljubav prema Riječi.

Najveći dar što ga prima duhovnik jest taj što uočava da su njegovi klijenti od djetinjasti i malodobnih, nedoraslim vjernika postali zreli kršćani svjesni veličine i bogatstva svoga krštenja i dostojanstva svog poziva.

Vlč. Vinko Pilić

Ranije objavljeno:

 

Sveta Obitelj, Isusa, Marije i Josipa

Božić: Rođenje Gospodnje

Četvrta nedjelja došašća

Treća nedjelja došašća

Druga nedjelja došašća

Prva nedjelja došašća

PODIJELI