Sv. Ispovijed

267
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

Dobro bi bilo kad se pokajnik koji dolazi na sv. Ispovijed ne zadržava dugo ako je ispovijed česta i da u ispovijedi nabroji samo grijehe koje ima na duši jer sv. Ispovijed nije duhovni razgovor već živi susret s Božjom praštajućom milošću. Otići na ispovijed je isto kao kada odemo kod liječnika kada nas zaboli i kada lijeniku kažemo točno što nas boli i kako nam se to dogodilo.

Dragi Bog je također poput liječnika i On od nas traži da mu kažemo točno što smo sagriješili i da detektiramo grijeh i kako smo do grešnosti došli…

Mnogo puta se dogodi da čovjek pokajnik nema s kim razgovarati pa u ispovijedaonici nalazi u svećeniku sugovornika s kojim uđe u razgovor a nije dobro ujediniti razgovor s svetom ispovijedi jer tu nailazimo na veliku opasnost.Koju?

Čovjek se navikne da u ispovijedaonici nađe razgovor koji ga emocijonalno ispunjava  i tako ima dobar osjećaj. To može biti veliki problem jer sakrament sv.ispovijedi nije samo dobar osjećaj ali ispred svega doživljaj i susret s Gospodinom. Bez obzira na naše osjećaje,osjećamo li se dobro ili ne u ispovijedi pozvani smo vjerovati jer vjera u uskrslog Krista koji na siguran način djeluje po svetim sakramentima i u sakramentu ispovijedi događa nam se čudo iscjeljenja i ozdravljenja. Nezaboravimo,nakon izrečenih grijeha svećenik nam daje odrješenje i izgovara molitvu: “Bog Otac poslao/izlio Duha Svetoga na tebe i otpustio ti grijehe…idite u miru Božjem.

 

Maroš Danev

 

PODIJELI