Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo … (Ivan 12:36)
Svi mi imamo veličanstvene trenutke kada se osjećamo bolje nego ikad prije, te kažemo: „Osjećam se sposobnim za bilo što; kad bih barem mogao uvijek biti ovakav! ” No, nije nam dano. Ti su trenuci, trenuci uvida koje smo dobili i koje moramo ostvariti čak i kad nam se ne da. Mnogi od nas smo nesposobni za svakodnevicu kad nismo na „vrhu svijeta”. Međutim, mi moramo svoj svakodnevni život uskladiti sa standardom koji nam je otkriven dok smo bili tamo, na vrhu planine.
Nikad ne dopustite osjećaju koji se probudio u vama dok ste stajali na vrhu planine, da ispari. Ne odlažite sebe na policu misleći: “Kako je prekrasno biti u tako divnom stanju uma!” Djelujte odmah – učinite nešto, čak i ako je vaš jedini razlog za djelovanjem taj, što najradije ne biste ništa poduzeli. Ukoliko vam tijekom molitve, Bog da misao kako trebate nešto učiniti, nemojte reći: “Učinit ću to” – jednostavno učinite to odmah! Uhvatite samog sebe za vrat i ramena, protresite se i otresite tjelesnu lijenost. Lijenost se zapravo uvijek može nazirati u našoj čežnji za ponavljanjem doživljaja koji smo imali jednom dok smo bili na vrhu planine; sve o čemu pričamo su naši planovi za boravak na vrhu svijeta. No, mi moramo naučiti živjeti u običnom “sivom”danu, onako kako smo to iskusili i vidjeli kad smo bili na planini.
Ne odustajte jer ste najednom blokirani i zbunjeni – krenite za tim opet. Spalite svoje mostove iza sebe i budite predani Bogu temeljem vlastite volje. Nikada ne mijenjajte svoje odluke, no budite sigurni kako ćete odluke koje donosite, biti u svjetlu onoga što ste jednom vidjeli i naučili na planini.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Jesam li u stanju ostaviti se mašte, trgnuti se te sjećanja s boravka na „vrhu svijeta” i snove pretvarati u stvarnost svakodnevice?
