Propovijed povodom blagdana Duhova
Danas slavimo veliki kršćanski blagdan Duhove, u čast Boga Duha Svetoga – posvetitelja čovjekove duše.
Primjer djelovanja Duha Svetoga je današnje Evanđelje koje opisuje čudo vatrenih jezika, kada su apostoli progovorili drugima tuđim jezikom. Razlog tome su darovi Duha Svetoga, koje daje svakome prema njihovim sposobnostima da se njima koriste.
Općenito se smatra da su Duhovi samo spomen na silazak Duha Svetoga na apostole, deset dana poslije uzašašća našeg Gospoda na nebo, no Duhovi i Spasovo (Uzašašće) imaju još jedno drugo značenje, a to je posveta na stupanj adepta (aseke). Kod ove pete velike posvete, čovjek se uzdiže od Zemlje k Nebu i prvi puta stupa izvan običnog čovječanstva. Smatra se da sa petom posvetom on postiže sjedinjenje sa aspektom treće osobe velikog sunčanog Logosa. Zauzima mjesto u općinstvu svetih odakle može još više raditi na duhovnom razvoju svih nas. Peta posveta je cilj cijelog čovječanstva u lancu svjetova. Nakon te posvete postajemo adepti ili majstori mudrosti. Izašli smo iz ljudskog u nadljudsko carstvo, odakle nastavljamo svoj razvoj u nadfizičkim planovima, no za ljude kao takve, kraj razvoja je velika peta posveta.
Današnji blagdan shvatimo kao slavlje sjedinjenja Boga i čovjeka, silaska Duha Svetoga i prelijevanje duhovne snage na svijet, što slijedi iz ovog sjedinjenja. To je veličanstveni misterij koji još ne možemo u potpunosti shvatiti.
Danas je crkveno ruho crvene boje. Riječ je o boji vatre – simbolu Duha Svetoga koji se spustio na apostole. Ta vatra se opisuje kao Dah Božji i Vatra Ljubavi. Ona posjeduje smjelost, srčanost i snagu. Prvobitni naziv za Duha Svetoga je “parakletos”, što znači osmjeliti, ohrabriti.
Čuli smo u današnjem Evanđelju da nam je Krist ostavio branitelja, Duha Svetoga. On boravi uvijek u našem srcu kao postojani poticatelj u pravcu svega onoga što je dobro, koji je pripravan da nas ojača i osokoli, kad pozovemo njegovu prikrivenu (latentnu) snagu.
Duh Sveti je onaj kojeg kojeg dozivamo kod sakramenta potvrde i zaređenja. Kroz Njega dolazi sav blagoslov i posvećujuća snaga, bilo kod posvete crkve, blagoslovljene vode ili skupa vjernika. Mi to prizivamo i kod ozdravljivanja.
Duh Sveti je prvo s čime se čovjek može sjediniti kada se uzdigne i želi biti nešto više od običnog čovjeka. Mi Ga posebno častimo sedam tjedana u crkvenoj godini, iskazujući mu posebnu čast. Slavimo ga danas na blagdan Duhova, nedjelju prije adventa, dvije nedjelje poslije blagdana Trojstva (sedma i četrnaesta nedjelja).
Ulazimo u razdoblje kršćanstva kada se sve više obraća pažnja na Boga Duha Svetoga. U srednjem vijeku Bog se najviše štovao kao Bog Sin, a prije toga kao Bog Otac, a u budućnosti će biti važno štovanje kao Boga Duha Svetoga, te će kršćanstvo biti obojeno bojom stvaralačke aktivnosti Boga Duha Svetoga. Danas se već nalazimo u razdoblju kad se prelijevaju snage duhovne inspiracije – nadahnuća na svijet, da se svijetu pomogne probuditi duhovno i shvatiti što je Bog namijenio svom čovječanstvu.
Na kraju se zahvalimo Bogu Duhu Svetome. Neka bude stalno uz nas dajući nam snagu, nadahnuće, inspiraciju i srčanost na našem putu.
Amen
