Nakon devet divnih godina u braku Bog nas je uslišio po zagovoru Majke Božje i njene majke Ane. Supruga i ja šest mjeseci nakon vjenčanja počeli smo ozbiljnije raditi na potomstvu, ali nam nije uspijevalo. Tek sada razumijem da smo djecu doživljavali doslovno, a ne kao dar od Boga, mislili smo da smo predodređeni da imamo djecu kao i svi ostali u našoj obitelji. Međutim, prolazile su godina za godinom i nakon višestrukih pregleda i nalaza koji su pokazivali da je sa nama sve u redu, rezultata nije bilo. Mnogi su nam savjetovali da idemo na umjetnu oplodnju, ali, hvala Bogu, niti supruga niti ja nismo bili za to, jer smo uvijek željeli da naše dijete bude volja Božja. Supruga i ja redovito idemo na svetu misu, u kući se molimo prilikom objeda i obiteljski i činilo nam se da sve radimo kako treba. I nakon svih tih godina kušnje i nadanja rezultata nema, te smo se pitali, Bože, što nije u redu s nama? Što pogrešno činimo? Na trenutke je naša vjera znala biti oslabljena, ali, hvala Bogu koji nas je svaki put dizao kada smo padali i jačao nas da ne gubimo nadu i budemo još snažniji. Tek kada smo shvatili da su djeca DAR OD BOGA, a ne naša želja i naša moć da ih imamo, BOG nas je obradovao novim životom. Nakon devet godina braka očekujemo prinovu u našoj obitelji, HVALA TI BOŽE NAŠ.
Nikolina i Miroslav
