Mk 12,38-44
Ljudi često misle da novcem mogu sve osigurati, pa tako i kupiti samoga Boga. Gledaju novac kao čudesnu snagu pomoću koje mogu postići Božju učinkovitost u njihovim životima. To se isto događa i na obiteljskom području. Često susrećem zaplakane majke i očeve, koji su osigurali sve za svoje dijete. Ali, darivajući im sve, nisu im ostavili mogućnost da se razviju, da sami osvoje nešto, da se bore, da se osjete vrijednima, uspješnima, sve su im oduzeli. Često se zavaravamo u načinu darivanja i pristupu Bogu. Umjesto veće ljubavi i zahvalnosti pojavila se mržnja i odbojnost. Takav način je često samo privid. U stvari to je samo zavjesa iza koje se skirva netko, tko se ne usudi darovati sebe. Na tragu ove usporedbe pitam se: Može li se novcem kupiti Bog i njegova naklonost?
Poticaj, a ujedno i odgovor, darovan nam je po predanosti evanđeoske udovice. Ona je zapravo model darivanja sebe Bogu čitavim srcem. Božju naklonost može se postići istinitim predanjem u vjeri. To je bit svih molitava i pobožnosti. Nepoznata udovica živi na rubu ljudske egzistencije. Socijalno nije zbrinuta. Od nikud pomoći. Nije imala na sebi markiranu odjeću. Nije se obazirala na bučno darivanje bogataša niti joj je stalo do mišljenja drugih ljudi. Ona je potpuno slobodna i ništa ne može zasjeniti njezino predano srce. Možemo si predočiti tu situaciju. Udovica nije bila u centru ljudske pažnje jer je bila bezvrijedna u očima tadašnjeg društva. Nije bila zanimljiva kreatorima javnog mnijenja. Samo je Isus mogao vidjeti njezino istinito predanje i vjeru u Boga. U hramsku riznicu ubacila je sve što je imala. Evanđelist kaže da je ubacila sav svoj imetak. Shvaćamo li tu poruku? Nepoznata žena gleda u budućnost drugim očima, nego što gleda čovjek zarobljen bogatstvom i materijalnim svijetom. Ona gleda srcem. Ljudska egzistencija, svakodnevno preživljavanje, uopće nije u centru njezinog razmišljanja. Ona se istinito, čitavim svojim bićem predaje Bogu. Čini to bez prisile, svojevoljno, tako lagano.
Nevjerojatna je ta žena! Ona je posve na Isusovom putu. Daruje sebe Bogu kao što Isus potpuno daruje nam sebe. Ništa ne ostavlja za sebe. Ne odlaže u spremište ili na konto za crnu minutu. Njezino je srce veliko i čisto. Ispunjeno je dječjom vjerom. Sve očekuje od Boga. Time dozvoljava da on sruši sve njezine planove, navezanosti i obzire od ljudi.
Dok Isus gleda, nema glume. On pozna tvoje srce. U svakoj molitvi stojiš pred njim. Ponekad se ponaša kao da nije prisutan. To nas pomalo zbunjuje, ali ne treba se na to obazirati. On je uvijek tu i gleda tvoje istinito predanje. Isusov pogled je pun ljubavi. Promatra svaki tvoj pokret. Želimo li mi naučiti iskreno darivati svoje srce Bogu i drugima?
Čuvajmo se lažne pobožnosti, koja nas kvari. Nikada nećemo moći kupiti Boga na lijepu riječ ili veliku svotu novca. On očekuje od nas povjerenje i istinito predanje. Često smo pod pritiskom tuđih mišljenja. Više nam je stalo do ljudskog obzira, nego do Isusova pogleda. Želimo biti zapaženi, poznati, uvažavani. No, to su činili bogataši, koje Isus nije ni pogledao. Najveća je ljudska varaka misliti da se novcem može sve postići.
Ako ti se čini da nemaš ništa više za dati, predaj Gospodinu svoje prazne ruke i čisto srce. To je najveći dar. Isto to vrijedi i za način darivanja sebe drugim ljudima. Ponekad je dovoljna mala kap ljubavi i strpljenja, kako bi nečiji život krenuo prema svjetlu. Da se udovica obazirala na svoje siromaštvo i na to što drugi govore, ne bismo za nju čuli niti se mogli ravnati po njoj. Podignimo svoj pogled prema Kristu i prema stvarnosti koja nas očekuje. Učinimo iskorak iz našeg obzorja. Bog očekuje svjesnu odluku predanja. Tu nema ništa na silu. Sve je toliko jednostavno. Gledajmo srcem predajući sve Bogu, a ništa ne ostavljajući sebi. To je tek iskrena molitva i istinito predanje u povjerenju. Takav stav liječi kompleks manje vrijednosti i uči postojanosti u odnosu prema Bogu.
Pater Arek Krasicki
