Pripremio: Bertil Mebius-Schröder, provincijski biskup za Provinciju Švedske i Danske
Mnogi ne znaju da postoji kršćanska crkva koja svoje nadahnuće nalazi u živome Kozmičkom Kristu i Božanskoj Mudrosti. Crkva čija su učenja vrlo bliska izvornim učenjima koja je naučavao sâm Krist. Učenja u kojima su zakon uzroka i posljedice, predpostojanje i čovjekov unutarnji energetski sustav u prvome planu. Učenje i predodžba o božanskom u Slobodnoj katoličkoj Crkvi u suglasju su s “modernom” predodžbom Isusova života do koje se može doći iscrpnim proučavanjem Svitaka s Mrtvog mora.
Slobodna katolička Crkva izvorna je i autentična crkva, danas pod upravom predsjedavajućeg nadbiskupa Williama Downeya. Crkva je prisutna u više od trideset zemalja pod nazivom Slobodna katolička Crkva (međunarodni naziv: The Liberal Catholic Church) i uvijek djeluje u potpunom skladu sa svojom Liturgijom, Izjavom o načelima i ostalim službenim dokumentima.
Uvod
Slobodna katolička Crkva nastala je kao plod temeljite reorganizacije britanske starokatoličke provincije, nadbiskupije u Utrechtu, koju je 1916. proveo tadašnji Glavni nadbiskup, biskup James Ingall Wedgwood, sa suradnicima. Apostolsko nasljeđe, koje je biskup Wedgwood primio prilikom svoga zaređenja u episkopat 13. veljače 1916., očuvano je s najvećom mogućom pažnjom. Crkva se dalje razvijala kao sasvim nova kršćanska denominacija, s vlastitom karakterističnom liturgijom i doktrinom. Danas, iako brojčano mala, Crkva djeluje u više od trideset zemalja.
Slobodna katolička Crkva postoji sa svrhom služenja Kristovu djelu u svijetu. Naziv “Slobodna katolička” odabran je 1918. jer je nazor Crkve slobodarski, u smislu da ona nikome ne nameće prihvaćanje svojega učenja i doktrine. Katolička je po tome što je sveobuhvatna, ali i po tome što se svrstava uz povijesnu Crkvu i u njoj nalazi izvor svojih svetih redova i sakramentalne tradicije.
Od svojega nastanka, Slobodna katolička Crkva nastojala je spojiti katolički oblik bogoslužja – svečanost obreda, dubinu mističnog iskustva i svjedočanstvo stvarnosti sakramentalne milosti – s najvećom mogućom mjerom intelektualne slobode i poštivanja savjesti pojedinca.
Odlomci iz ”Slobodna katolička Crkva, Izjava i sažetak doktrine”.
U svjetlu Božanske Mudrosti
Poticaj za stvaranje nove kršćanske crkve početkom 20. stoljeća potekao je od vječno živoga Krista. Nova Crkva bila bi slobodna od učenja i dogmi koje su stoljećima ispunjavale kršćane strahom od Boga, smrti i vječnoga pakla. Ta Crkva bila bi izgrađena na duhovnim temeljima sa dva glavna cilja:
- Čuvati i udjeljivati sakramentalnu moć iz starih vremena u novome dobu.
- Stvoriti crkvu čiji se obredi i učenje mogu tumačiti u svjetlu Božanske Mudrosti. Zadaća ponovne izgradnje i oživljavanja crkve u kojoj bi drevna mudrosna tradicija mogla ponovno cvasti povjerena je poznatim britanskim biskupima, C. W. Leadbeateru i J. I. Wedgwoodu. Crkva je dobila ime Ecclesia Libera Catholica, Slobodna katolička Crkva.
Mnoštvo je okolnosti koje su nadahnule biskupe na reorganizaciju Crkve, a čiji su rezultati bili potpuno novo shvaćanje bogoslužja, slobodna Crkva s potpunom slobodom vjere, univerzalna Crkva u kojoj Kristova poruka Ljubavi i Božji plan ljudske evolucije zauzimaju središnje mjesto.
Istraživanje sakramenata
Uz predan napor i istraživački duh, biskupi C.W. Leadbeater and J.I. Wedgewood započeli su proučavanje sedmerih sakramenata, te strukture i svrhe bogoslužja i religijskih činova poput braka i krštenja. Postavljana su pitanja poput toga što se odvija u unutarnjem jastvu prilikom zaređenja ili krštenja. U istraživanje je bilo uključeno mnoštvo osoba, uz drugačiji pristup od svega dotad viđenog. Rezultati toga rada, koji se odvijao tijekom više godina, objavljeni su u brojnim knjigama, uključujući “Znanost o sakramentima” (1920.). Ostali naslovi uključuju: “Kršćanska gnoza”, “Skrivena strana kršćanskog vjerovanja” i “Skrivena strana crkvenih svetkovina.”
Kršćanska sakramentalna Crkva
Slobodna katolička Crkva kršćanska je crkva temeljena na duhovnoj mudrosti, unutarnjem razumijevanju i božanskoj mudrosnoj tradiciji.
Slobodna katolička Crkva vjeruje:
- Čovjek se sastoji od duha, duše i tijela. Čovječji duh, načinjen na sliku Božju, je u svojoj biti božanski. “Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.” 1 Kor. 3:16 (KS).
- Čovjek će postupno postići savršenstvo nakon mnogih života na Zemlji.
- Svatko je sâm odgovoran za svoja djela, osjećaje, misli i ideje, odnosno, djelatan je zakon uzroka i posljedice. “Što tko sije, to će i žeti!”. Gal. 6:7. (KS)
- Smrt nije kraj života, već rođenje u bogatiji život, gdje se najprije čistimo, a zatim odlazimo u nebeski svijet gdje asimiliramo posljedice svojih djela, te one postaju osobine s kojima se rađamo u idućoj inkarnaciji.
Čovjek je karika u nepreglednom lancu života koji se proteže od najvišeg do najnižeg. Kako pomažemo onima ispod sebe, tako nam pomažu oni koji su na ljestvici života nalaze iznad nas; na taj način primamo besplatan dar milosti. Postoji savez svetih, pravednika koji su postali savršenima (Heb 12:23), koji pomaže čovječanstvu. Postoji službeništvo anđela koji prenose Božju ljubav i oživljujuću energiju u sve dijelove Njegova evolucijskog plana.
Teologija na temelju Božanske Mudrosti
Među raznim školama kršćanske misli, Slobodna katolička Crkva prepoznala je platonsku i neoplatonsku kao najbližima Mudrosnoj tradiciji. U duhu tih škola, Crkva njeguje praktičan pristup religijskim pitanjima: mogu li te ideje, to učenje, izdržati preispitivanje u svjetlu napretka znanja? Objašnjavaju li ta učenja život uvjerljivo i dosljedno u svoj njegovoj složenosti? Povrh toga, vode li ta učenja do čovjekova duhovnog buđenja i nadvladavanja samoga sebe?
Ako je odgovor na ta pitanja pozitivan, kažemo da su takva učenja po svojoj prirodi teozofska. Teozofija (grčki za “božanska mudrost”) razlikuje se od teologije po naglasku koji stavlja na osobno traganje pojedinca za duhovnim razumijevanjem na temelju osobnoga iskustva (gnosis ili sofia), za razliku od dogmatskog nametanja određenog tumačenja Pisma, koje je često ograničeno trenutnim shvaćanjem svijeta. Iako određena viša učenja moraju ostati u domeni objave, jer su izvan našeg dosega i sposobnosti shvaćanja, postoje i takva koja mogu provjeriti i čak razvijati oni koji su u sebi probudili neophodan duhovni vid.
Čovjek, koji je u svojoj biti božanski, može u konačnici spoznati božanstvo u čijem životu ima udjela, a razvijajući postupno, tijekom brojnih života na zemlji, latentne božanske sposobnosti u sebi, može steći više znanje o svemiru, koji je i sam izraz božanskoga života. Ovaj pristup ima mnogo toga zajedničkog s drevnom brahma-vidyom hinduističkih Upanišada, ili dhyanom (kineskog Chan, odn. japanskog Zen) budizma. Njegovo opravdanje nalazimo u Svetom pismu. Izraz “teozofija” uvijek iznova se pojavljuju u religijskoj misli Istoka i Zapada i ne odnosi se samo na misticizam, već i na eklektičnu filozofiju koju nalazimo u svim religijama.
Odlomci iz: ”Slobodna katolička Crkva, izjava i sažetak doktrine”.
Sedam sakramenata
Kao pomoć u nošenju sa životnim teškoćama i nedaćama, Krist nam je u Svojoj ljubavi i mudrosti predao sakramente. Ranije spomenuto istraživanje pokazalo je da je riječ o dragocjenim darovima milosti koje nam je On dao, od neprocjenjivog značaja za duhovne tragatelje. Sakramenti snažno utječu na unutrašnji razvoj pojedinca.
- Sakrament krštenja podvrgava nas čišćenju, i posebno je učinkovit kod djece. Kršteniku se priziva anđeo čuvar, a viša energetska središta pomazuju se svetim uljem, što potiče razvoj dobrih osobina. Krštenjem postajemo sakramentalnim članovima Crkve.
- U sakramentu potvrde nudimo sebe “u Kristovoj službi”. Snaga Duha Svetoga izlijeva se na nas i stvara se čvršća veza osobnosti i višega jastva.
- Sakrament pričesti: Krist nam je dao sakrament pomoću kojega možemo otvoriti izravan kanal do Njega. Izgovaranjem dvaju moćnih izraza, “ovo je Moje Tijelo” i “ovo je Moja Krv” (Moja “Životna esencija”), Kristova energija počinje strujati kruhom i vinom, koji se time pretvaraju u posude za Njegovo duhovno Tijelo i Krv; drugim riječima, za njegovu nadublju esenciju. Aramejska riječ “dama”, koja je u Mateju 26:26-27 prevedena kao krv, također znači sok, vino i esenciju.
Ostali sakramenti su:
- Ispovijed
- Ženidba
- Sveti red
- Bolesničko pomazanje
Jedan je od ciljeva Slobodne katoličke Crkve očuvati i udjeljivati sakramente u novome dobu, čije su ključne riječi zajedništvo i suradnja. Na taj način će se vječno živi Krist vratiti na zemlju, reorganizirati Svoju Crkvu i svijetu dati nov snažan poticaj. Cilj Crkve je odaslati svjetlo svijetu i biti protuteža silama tame koje ometaju razvoj. Kada sudjelujete na službama, Vaše plemenite i predane misli i osjećaji koriste se za izgradnju velike moći koja služi za blagoslov sviju. Tada ste istinski suradnik u Kristovoj službi.
Majčinski božanski aspekt
Slobodna katolička Crkva u okviru Božjeg očinstva spoznaje i majčinski aspekt (Post 1:27), koji rađa i hrani sav stvoreni život. Taj aspekt predstavlja Sveta Gospa Marija, naša nebeska Majka, čija nježna briga posebno za žene i djecu, ali i sve koji pate, upotpunjuje božansku službu našega Gospoda Isusa Krista. Zato je Crkva ustanovila Red naše Gospe, s njegovim različitim stupnjevima, koji okuplja žene koje žele služiti djelu Svete Gospe Marije. Taj majčinski aspekt izražava se na zemlji kao svijest o svetosti života, a osobito u požrtvovnosti i ljubavi ljudskih majki, koji zaslužuju naše najdublje štovanje.
Jedinstvo sa svim religijama
Slobodna katolička Crkva prepoznaje određena učenja i mistična iskustva koja su zajednička svim religijama, i koja nitko ne može proglasiti isključivo svojim vlasništvom. Iako je Crkva dio kršćanskoga kruga i smatra se prepoznatljivo kršćanskom, ipak vjeruje da su i druge religije nadahnute Bogom i da sve potječu iz zajedničkoga izvora, iako, možda, naglasak stavljaju na različite aspekte učenja ili su čak privremeno izgubile njegovu cjelovitost. To učenje ima inherentnu vrijednosti. Ono je temelj istinske katoličke vjere, koja je katolička time što izražava univerzalna načela prirode.
Sv. Augustin piše:
”To što se danas naziva religijom kršćanstva postojalo je još među drevnim narodima, i nikada nije ni prestajalo postojati od samog početka ljudske rase, sve do vremena kada je Krist osobno došao i kada su ljudi počeli nazivati kršćanstvom istinsku religiju koja je i ranije postojala.”
Odlomci iz ”Slobodna katolička Crkva, Izjava i sažetak doktrine”.
Što Slobodna katolička Crkva pruža?
Crkva udijeljuje sedam sakramenata: krštenje, potvrdu, svetu pričest, brak, ispovijed, sveti red i bolesničko pomazanje. Misa je najvažniji oblik službe u ovoj Crkvi, a oltar je uvijek otvoren za sve, bez obzira na vjersku pripadnost. Misa omogućuje primanje i širenje svjetla i energije u svijet, dok sakrament pričesti izgrađuje Vaše vlastito energetsko tijelo i jača Vašu povezanost s duhovnom dimenzijom.
- Služba ozdravljivanja jača Vaše unutarnje jastvo, i time i Vaše materijalno tijelo. Pročišćuje Vaše emotivne i mentalne aspekte, odnosno, Vaše osjećaje i misli.
- Blagoslov sa Presvetim upućuje svijetu moćan blagoslov i djeluje kao neka vrsta glazbene meditacije.
- Blagoslov nakita i raznih predmeta i doma.
Zajedno stupamo u dodir s božanskim i gradimo božanski hram, te surađujemo s unutarnjim svjetovima u širenju svjetla i energije diljem svijeta.
Najvažnija je zadaća Slobodne katoličke Crkve pažljivo čuvati i udjeljivati sakramentalnu moć iz prošlosti u sadašnjosti. Također, nadahnuti spoznaju svakoga pojedinca da Krista nalazimo u sebi, Krista-u-nama. Naš put inicijacijski je put. Kristov primjer može poslužiti kao vodič i simbol, ali, u stvarnosti, put inicijacije počinje i uvijek se odvija u našemu unutarnjem jastvu. Nijedna crkva niti religija na to ne polaže monopol.
Vjerovanje Slobodne katoličke Crkve *
”Vjerujemo da je Bog Ljubav i Snaga, Istina i Svjetlo,
Da savršena pravednost vlada svijetom;
Da će se svi Njegovi sinovi naći jednom
Do nogu Njegovih kakogod daleko zabludjeli.
Održavamo Očinstvo Božje i Bratstvo ljudi;
Znamo da Njemu najbolje služimo onda,
Kada najbolje služimo našoj braći.
Tako će Njegov blagoslov počivati nad nama
I mir na uvijek. Amen”
*Crkva uz ovo Vjerovanje koristi i Nicejsko vjerovanje.
Sažetak doktrine
- Slobodna katolička Crkva naučava postojanje Boga, beskrajnog, vječnog, transcedentnog i imanentnog. On je jedina bit iz koje potječu svi oblici postojanja. “U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo” (Dj 17:28, KS).
- Bog se očituje u Svojemu svemiru kao Trojstvo, koje se u kršćanskoj religiji naziva Otac, Sin i Duh Sveti, tri Osobe u jednome Bogu, ravnopravne i vječne; Otac je uzrok svega, Sin Riječ koja tijelom postade i nastani se među nama, a Duh Sveti životvorac, nadahnitelj i posvetitelj.
- Čovjek se sastoji od duha, duše i tijela. Čovječji duh, stvoren na sliku Božju, po svojoj je biti božanski. Time on ne može prestati postojati; vječan je, i njegova su budućnost slava i veličanstvo bez kraja.
- Krist živi vječno kao moćna duhovna prisutnost u svijetu, vodeći i održavajući Svoj narod. Božanstvo koje se u Njemu očituje postupno se razotkriva u svima nama, “dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove” (Ef 4:13, KS).
- Svijet je pozornica odigravanja uređenog plana, prema kojemu čovječji duh, izražavajući se u različitim životnim situacijama i iskustvima, neprestano razvija svoje moći. Duhovni razvoj odvija se pod nepovredivim zakonom uzroka i posljedice. “Što tko sije, to će i žeti!” (Gal. 6:7, KS) Čovjekova djela u svakoj tjelesnoj inkarnaciji u velikoj mjeri određuju njegova iskustva nakon smrti u prijelaznome svijetu (ili svijetu čišćenja) i nebeskome svijetu, i imaju velik utjecaj na okolnosti njegova idućega rođenja. Čovjek je karika u nepreglednom lancu života koji se proteže od najvišeg do najnižeg. Kako pomažemo onima ispod sebe, tako nam pomažu oni koji su na ljestvici života iznad nas; na taj način primamo besplatan dar milosti. Postoji savez svetih, pravednika koji su postali savršenima (Heb 12:23), koji pomaže čovječanstvu. Postoji službeništvo anđela koji prenose Božju ljubav i oživljujuću energiju u sve dijelove Njegova evolucijskoga plana.
- Imamo etičku dužnost prema sebi i drugima. “”Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” (Mt 22:37-40, JB) Naša je dužnost naučiti opažati božansko svjetlo u sebi i drugima; ono “Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (Ivan 1:9, KS). Budući da smo svi djeca Božja, svi smo međusobno neraskidivo povezani.
Svi imamo udjela u Njegovu životu. Što šteti jednome, šteti svima. Prema tome, naša je dužnost prema Bogu, u nama kao i u drugima, živjeti u skladu s onim najvišim u sebi, čime omogućujemo unutarnjem Bogu savršenije se očitovati u našim životima; također, prepoznati jedinstvo čovječanstva, što postižemo neprekidnim stremljenjem ka nesebičnosti, ljubavlju, pažnjom i služenjem bližnjima. Služenje čovječanstvu, poštivanje svega života i žrtvovanje nižega višemu zakoni su duhovnoga rasta.
- Krist je ustanovio sakramente po kojima nam se posreduje unutarnja i duhovna milost kroz vanjski i vidljiv znak. Slobodna katolička Crkva poznaje i udjeljuje sedam tradicionalnih sakramenata, koji su: krštenje, potvrda, sveta euharistija, ispovijed, bolesničko pomazanje, ženidba i sveti red. Da bi očuvala njihovu učinkovitost, Crkva s najvećom pažnjom čuva način primjene svojih sakramentalnih obreda. Doktrina sakramenata u dovoljnoj je mjeri izložena u autoriziranoj liturgiji Crkve. Krist, živi poglavar Crkve, koju je On sam osnovao, istinski je udijeljitelj svih sakramenata.
Biskupi će uzeti u obzir samo one kandidate za zaređenje koji se u bitnome slažu s ovom Izjavom i sažetkom doktrine i voljni su primjenjivati i podučavati načela koja su u njoj sadržana.
Odlomci iz ”Slobodna katolička crkva, Izjava i sažetak doktrine”.
