Propovijed povodom 3. korizmene nedjelje
Današnja, 3. korizmena nedjelja posvećena je razumijevanju.
U današnjem evanđelju smo čuli o događaju u kojem je narod htio kamenovati nevjernu ženu, optužujući je pritom za njen grijeh, pozivajući se pritom na stari zakon. Nakon što je okupljenom mnoštvu Isus rekao da tko je bez grijeha, neka baci kamen, isti su se razišli, prepoznavši sebe u tim riječima. Prepoznali su vlastito nerazumijevanje te nevjerne žene kao osobe, situacije u koje se nalazi, a zbog koje je počinila taj grijeh, a ponajviše su prepoznali nerazumijevanje samih sebe.
Svakodnevnim aktivnostima neminovno komuniciramo na razne načine s mnogim ljudima. Svakodnevno se u interakcijama s ljudima oko sebe susrećemo s mnogim izazovima. Zahvaljujući izazovima, na njih reagiramo na razne načine. Naše reakcije, kakve god one bile, su odraz našeg razumijevanja ljudi na kojih se reakcije odnose, kao i situacije u kojoj se nalazimo. Stoga se zapitajmo: kakvo je uistinu naše razumijevanje ljudi i situacija oko nas? Smatramo li da razumijemo ljude oko sebe pravilno, da razumijemo okolnosti njihovih života i životnih situacija u kojima su se našli, ili smo skloni osudi drugih, bez obzira na prave razloge njihovih djela, kakva god ona bila?
Priznajmo sebi jednu jednostavnu činjenicu: naša percepcija svijeta oko nas je ograničena. Ma koliko god za sebe mislili da smo mudri, pametni, da shvaćamo pojave i situacije oko sebe pravilno, činjenica je da je daleko više toga što „na prvi pogled“ ne vidimo, ne osjetimo, ne spoznamo. Shvatimo da je ta, svojevrsna ograničenost u percepciji svega oko nas tu s razlogom, a temeljni razlog za to je učenje. Zahvaljujući tom učenju, spoznajemo suštinu sebe, drugih oko sebe i cjelokupni svijet koji nas okružuje.
Priznajmo sebi također da ni sebe ne poznajemo najbolje. Zbog našeg neukroćenog ega, možemo smatrati da o sebi znamo i da smo sve spoznali što je bitno, no svakodnevne životne situacije nas u toj iluziji lako razuvjere. Zapravo, ljudi oko nas koji u nama izazovu najdestruktivnije reakcije nam pokažu da ono što nam kod njih smeta, što nas ljuti, iritira, je zapravo prisutno u nama samima. Svakodnevne životne situacije u kojima se nađemo, a koje u nama izazovu reakciju kojom degradiramo sebe kao osobu, nam ukazuju koliko posjedujemo nerazumijevanja prema drugima, prema životnoj situaciji u kojoj se nalazimo, a ponajviše, koliko nerazumijevanja imamo prema sebi.
Srećom, recept za osnaživanje vlastitog razumijevanja sebe i cjelokupnog svijeta oko sebe je vrlo jednostavan: vjera u Boga u sebi, u svoju božansku prirodu a time i u sebe kao osobu, te vjera u Gospoda Krista, našeg učitelja. Svakodnevnom molitvom, meditacijom, duhovnom praksom te sudjelovanjem u sakramentalnom životu Crkve, osnažujemo naše biće sve više, poboljšavamo percepciju sebe kao osobe, vlastite osobnosti, svojih vrlina i mana, svojih talenata i nedostataka, te potičemo sebe na razvoj svojih prednosti, koje nas grade kao osobu, te postupno odstranjivanje svojih nedostataka, koje nas kao ljudsko biće degradiraju. Tim procesom, ne da samo upoznajemo sebe cjelovito, nego posljedično imamo više razumijevanja i za druge ljude, shvaćajući pritom da su i oni samo ljudska bića, sa svojim vrlinama i manama, s kojima se nose kako u datom trenutku najbolje znaju. Prestajemo osuđivati druge, a time i sebe, i sve više imamo razumijevanja za druge, a time i za sebe.
Gospod Krist, koji za sve nas posjeduje potpuno razumijevanje, neka nam u tom procesu bude trajna pomoć i podrška.
Amen
