Bogu pobjedniku

76

1 Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Psalam. Asafov. Pjesma.
2 Na glasu je Bog u Judeji,
u Izraelu veliko je ime njegovo!
3 U Šalemu je Šator njegov,
na Sionu boravište.
4 Tu polomi strijele lukovima,
štitove, mačeve, sve oružje.
5 Blistav si od svjetla,
veličanstveniji od bregova drevnih.
6 Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem,
i san svoj snivaju –
klonuše ruke svim hrabrima.
7 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev,
skameniše se kola i konji.
8 Strašan si ti, i tko da opstane
kraj žestine gnjeva tvojega.
9 S neba reče presudu –
od straha zemlja zadrhta i zanijemje
10 kad se diže Bog da sudi,
da spasi uboge na zemlji.
11 Jer će te i bijes Edoma slaviti,
i preživjeli iz Hamata štovat će te.
12 Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu,
svi oko njega neka donose darove Strašnome
13 koji obuzdava oholost knezova,
koji je strašan kraljevima zemlje.
Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću

77

1 Zborovođi. Po Jedutunu.
Asafov. Psalam.
2 Glasom svojim Bogu vapijem,
glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3 U dan nevolje tražim Gospodina,
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,
ne može se utješit’ duša moja.
4 Spominjem se Boga i uzdišem;
kad razmišljam, daha mi nestane.
5 Vjeđe moje držiš,
potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Mislim na drevne dane
i sjećam se davnih godina;
7 razmišljam noću u srcu,
mislim, i duh moj ispituje:
8 “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek
i hoće li ikad još biti milostiv?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek,
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje,
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”
11 I govorim: “Ovo je bol moja:
promijenila se desnica Višnjega.”
12 Spominjem se djela Jahvinih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Promatram sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.
14 Svet je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu svoju.
16 Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Vode te ugledaše, Bože,
ugledaše te vode i ustuknuše,
bezdani se uzburkaše.
18 Oblaci prosuše vode,
oblaci zatutnjiše gromom
i tvoje strijele poletješe.
19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori,
munje rasvijetliše krug zemaljski,
zemlja se zatrese i zadrhta.
20 Kroz more put se otvori tebi
i tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne vidje.
21 Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama Mojsija i Arona.
Povijest Izraela – učiteljica života

78

1 Poučna pjesma.
Asafova.
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
2 Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
3 Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4 nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim
oni djeci svojoj objave,
6 da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
7 da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove,
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,
u dan bitke okrenuše leđa.
10 Saveza s Bogom ne održaše
i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
11 Zaboraviše na djela njegova,
na čudesa koja im pokaza.
12 Pred njihovim ocima činio je znakove
u Egiptu, u Soanskom polju.
13 On more razdijeli i njih prevede,
vode kao nasip uzdiže.
14 Danju ih vodio oblakom,
a svu noć ognjem blistavim.
15 U pustinji hrid prolomi
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Iz stijene izbi potoke
te izvede vode k’o velike rijeke.
17 A oni jednako griješiše,
prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Boga su kušali u srcima svojim
ištuć’ jela svojoj pohlepnosti.
19 Prigovarali su Bogu i pitali:
“Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče
i provreše potoci:
a može li dati i kruha,
i mesa pružiti svome narodu?”
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:
oganj se raspali protiv Jakova,
srdžba se razjari protiv Izraela,
22 jer ne vjerovaše Bogu
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24 k’o kišu prosu na njih mȁnu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 Čovjek blagovaše kruh Jakih;
on im dade hrane do sitosti.
26 Probudi na nebu vjetar istočni
i svojom silom južnjak dovede.
27 Prosu na njih mesa k’o prašine
i ptice krilatice k’o pijeska morskoga.
28 Padoše usred njihova tabora
i oko šatora njihovih.
29 Jeli su i nasitili se,
želju njihovu on im ispuni.
30 Još nisu svoju utažili pohlepu
i jelo im još bješe u ustima,
31 kad se srdžba Božja na njih raspali:
pokosi smrću prvake njihove
i mladiće pobi Izraelove.
32 Uza sve to griješiše dalje
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
33 I skonča im dane jednim dahom
i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
37 Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
39 Spominjao se da su pȕt
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 Koliko mu prkosiše u pustinji
i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Sve nanovo iskušavahu Boga
i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 ne spominjuć’ se ruke njegove
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 ni znakova njegovih u Egiptu,
ni čudesnih djela u polju Soanskom.
44 U krv im pretvori rijeke
i potoke, da ne piju.
45 Posla na njih obade da ih žderu
i žabe da ih more.
46 I predade skakavcu žetvu njihovu,
i plod muke njihove žderaču.
47 Vinograde im tučom udari,
a mrazom smokvike njihove.
48 I predade grȁdu njihova goveda
i munjama stada njihova.
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
50 I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
52 I povede narod svoj kao ovce
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,
a more je prekrilo dušmane njihove.
54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Pred njima istjera pogane,
konopom im podijeli baštinu,
pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi,
k’o lûk nepouzdan oni zatajiše.
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
60 I napusti boravište svoje u Šilu,
Šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
63 Mladiće njihove oganj proguta,
ne udaše se djevice njihove.
64 Svećenici njihovi padoše od mača,
ne zaplakaše ȕdove njihove.
65 Tad se k’o oda sna trgnu Gospodin,
k’o ratnik vinom savladan.
66 Udari otraga dušmane svoje,
sramotu im vječitu zadade.
67 On odbaci šator Josipov
i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 već odabra pleme Judino
i goru Sion koja mu omilje.
69 Sagradi Svetište k’o nebo visoko,
k’o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Izabra Davida, slugu svojega,
uze ga od torova ovčjih;
71 odvede ga od ovaca dojilica
da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baštinu njegovu.
72 I pasao ih je srcem čestitim
i brižljivim rukama vodio.
Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom

79

1 Psalam.
Asafov.
Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
3 Krv im k’o vodu prolijevahu oko Jeruzalema
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
4 Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
5 Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju
i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!
7 Jer izjedoše Jakova
i opustošiše boravište njegovo.
8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
9 Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
10 Zašto da pogani govore:
“Tȁ gdje je njihov Bog?”
Nek’ se na poganima pokaže, pred očima našim,
kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!
11 Nek’ do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
12 A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo
pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!
13 A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
Molitva za obnovu Izraela

80

1 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljan svjedočanstva”.
Asafov. Psalam.
2 Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k’o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
3 pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
4 Bože, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
5 Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti,
premda se moli narod tvoj?
6 Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza
i obilno pojiti suzama?
7 Dokle će se oko nas svađat’ susjedi
i rugat’ nam se naši dušmani?
8 Bože nad Vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
9 Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
10 Ti mu tlo pripravi,
i on pusti korijenje i napuni zemlju.
11 Sjena mu prekri bregove,
lozje mu k’o Božji cedrovi.
12 Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.
13 Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
14 da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?
15 Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
16 zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
17 Oni koji ga spališe i posjekoše
nek’ izginu od prijetnje lica tvojega!
18 Tvoja ruka nek’ bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
19 Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
20 Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
Za Blagdan sjenica

81

1 Zborovođi. Po napjevu “Tijesci”.
Asafov.
2 Kliknite Bogu, našoj jakosti,
kličite Bogu Jakovljevu!
3 Nek’ zazvuče žice, nek’ se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
4 Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!
5 Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
6 Takav je zakon dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.
7 Šapat tajnovit čuh:
“Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
8 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih;
iz gromovna oblaka odgovorih tebi,
iskušah te kod voda meripskih.
9 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:
o, da me poslušaš, Izraele!
10 Nek’ ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
11 Ja sam Jahve, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta:
otvori svoja usta da ih napunim!”
12 “Ali moj narod ne slušaše glasa moga,
Izrael me ne posluša.
13 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu:
neka hodi kako mu se hoće!
14 O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
15 brzo bih pokorio dušmane njegove,
ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.
16 Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se
i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
17 A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.
Protiv nepravednih sudaca

82

1 Psalam.
Asafov.
Bog ustaje u skupštini “bogova”,
usred “bogova” sud održava.
2 “Dokle ćete sudit’ krivo,
ić’ na ruku bezbožnima?
3 Štitite slaba i sirotu,
vratite pravicu jadniku i siromahu!
4 Izbavite potlačenog i ubogog:
istrgnite ga iz ruku bezbožnih!”
5 Ne shvaćaju nit’ razumiju,
po mraku hodaju:
poljuljani su svi temelji zemlje.
6 Rekoh doduše: “Vi ste bogovi
i svi ste sinovi Višnjega!
7 Ali ćete k’o svi ljudi umrijeti,
past ćete kao svatko od velikih!”
8 Ustani, Bože, i sudi zemlju,
jer si s pravom gospodar svih naroda.
Protiv neprijatelja Izraelovih

83

1 Pjesma.
Psalam. Asafov.
2 Ne šuti, Jahve,
ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!
3 Jer evo: dušmani tvoji buče,
i mrzitelji tvoji glave podižu.
4 Protiv naroda se tvoga rote
i svjetuju se protiv štićenika tvojih.
5 Govore: “Dođite, zatrimo ih da ne budu narod,
nek’ se ime Izrael više ne spominje!”
6 Zaista, jednodušno se svjetuju
i protiv tebe savez sklopiše:
7 šatori edomski i Jišmaelci,
Moapci i Hagrijci,
8 Gebal i Amon i Amalek,
Filisteja sa stanovnicima Tira.
9 I Asirci se s njima udružiše,
pružiše ruke potomcima Lotovim.
10 Učini njima k’o Midjancima,
k’o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:
11 koji padoše blizu En-Dora
i postaše gnojivo njivi.
12 K’o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi,
kao Zebah i Salmuna nek’ budu sve vođe njihove
13 koji jednodušno vikahu:
“Osvojimo krajeve Božje!”
14 Daj, o Bože, da budu kao kovitlac,
kao pljeva koju nosi vjetar.
15 Kao što oganj proždire šumu,
kao što plamen sažiže bregove,
16 tako ih goni olujom svojom,
prestravi ih svojom žestinom!
17 Pokrij im lice sramotom,
da traže tvoje ime, Jahve!
18 Neka se stide i plaše navijek,
neka se posrame i neka izginu!
19 Nek’ znaju: ti si komu je ime Jahve,
jedini Višnji nada svom zemljom.
Hodočasnička pjesma

84

1 Zborovođi. Po napjevu “Tijesci”.
Sinova Korahovih.
2 Kako su mili stanovi tvoji,
Jahve nad Vojskama!
3 Duša mi gine i čezne
za dvorima Jahvinim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.
4 I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
5 a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama,
Kralju moj i Bože moj!
Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!
6 Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!
7 Prolaze li suhom dolinom,
u izvor je vode promeću
i prva je kiša u blagoslov odijeva.
8 Snaga im raste od časa do časa:
dok ne ugledaju Boga na Sionu.
9 Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
10 Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!
11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu Doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.
12 Jahve, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Jahve dobara onima
koji idu u nedužnosti.
13 Jahve nad Vojskama,
blago onom tko se u te uzda.
Molitva za mir

85

1 Zborovođi.
Sinova Korahovih. Psalam.
2 Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju,
na dobro okrenu udes Jakovljev.
3 Otpusti krivnju narodu svome,
pokri sve grijehe njegove.
4 Suspregnu svu ljutinu svoju,
odusta od žestine gnjeva svoga.
5 Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš,
i odbaci zlovolju prema nama!
6 Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas,
prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?
7 Zar nas nećeš opet oživiti
da se narod tvoj raduje u tebi?
8 Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje
i daj nam svoje spasenje.
9 Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.
10 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
11 Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
12 Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.
13 Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
14 Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.
Molitva u nevolji

86

1 Molitva.
Davidova.
Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
2 Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; 3 o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
4 Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.
5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
6 Slušaj, Jahve, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.
7 U dan tjeskobe vapijem k tebi
jer ćeš me uslišati.
8 Nema ti ravna među bozima, Gospode,
nema djela kakvo je tvoje.
9 Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat’ se tebi, o Jahve,
i slavit će ime tvoje.
10 Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.
11 Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi,
usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
12 Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim,
slavit ću ime tvoje dovijeka,
13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila,
istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.
14 O Bože, oholice se digoše na me,
mnoštvo silnika život mi vreba
i nemaju tebe pred očima.
15 No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
16 Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje
i spasi sina sluškinje svoje!
17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje,
da vide moji mrzitelji i da se postide,
jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.
Gora Sion – majka svih naroda

87

1 Sinova Korahovih.
Psalam. Pjesma.
Zdanje svoje na svetim gorama
2 ljubi Jahve;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.
3 Divote se govore o tebi,
grade Božji!
4 “Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski –
i oni su rođeni ondje.”
5 O Sionu se govori:
“Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!”
6 Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
“Ovi su rođeni ondje.”
7 I pjevat će igrajući kolo:
“Svi su izvori moji u tebi!”
Vapaj iz nevolje

88

1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.
Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje.
Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
2 Jahve, Bože moj, vapijem danju,
a noću naričem pred tobom.
3 Neka dopre do tebe molitva moja,
prigni uho k vapaju mome.
4 Jer mi je duša zasićena patnjama,
moj se život bliži Podzemlju.
5 Broje me k onima što u grob silaze,
postadoh sličan nemoćniku.
6 Među mrtvima moj je ležaj,
poput ubijenih što leže u grobu
kojih se više ne spominješ,
od kojih si ustegao ruku.
7 Smjestio si me u jamu duboku,
u tmine, u bezdan.
8 Teško me pritišće ljutnja tvoja
i svim me valima svojim prekrivaš.
9 Udaljio si od mene znance moje,
ȕčini da im gnusan budem:
zatvoren sam, ne mogu izaći.
10 Od nevolje oči mi gasnu:
vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan,
za tobom ruke pružam.
11 Zar na mrtvima činiš čudesa?
Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti?
O vjernosti tvojoj u Propasti?
13 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja
i tvoja pravda u Zaboravu?
14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve,
prije jutra molitvom te pretječem.
15 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju?
Zašto sakrivaš lice od mene?
16 Bijedan sam i umirem već od dječaštva,
klonuh noseći tvoje strahote.
17 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva,
strahote me tvoje shrvaše,
18 okružuju me kao voda sveudilj,
optječu me svi zajedno.
19 Udaljio si od mene prijatelja i druga:
mrak mi je znanac jedini.
Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

89

1 Poučna pjesma.
Ezrahijca Etana.
2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
3 Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!”
U nebu utemelji vjernost svoju:
4 “Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve,
i tvoju vjernost u zboru svetih.
7 Tȁ tko je u oblacima ravan Jahvi,
tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
8 Bog je strahovit u zboru svetih,
velik i strašan svima oko sebe.
9 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti?
Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
10 Ti zapovijedaš bučnome moru,
obuzdavaš silu valova njegovih;
11 ti sasječe Rahaba i zgazi,
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,
zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
13 sjever i jug ti si stvorio,
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
14 Tvoja je mišica snažna,
ruka čvrsta, desnica dignuta.
15 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga,
Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
16 Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
17 u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.
18 Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
19 Jer Jahve je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.
20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
“Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh;
21 nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
22 da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.
23 Neće ga nadmudriti dušmanin,
niti oboriti sin bezakonja.
24 Razbit ću pred njim protivnike njegove,
pogubit ću mrzitelje njegove.
25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.
26 Pružit ću njegovu ruku nad more,
do Rijeke desnicu njegovu.
27 On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
28 A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.
29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.
30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.
31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
32 ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,
34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
35 Neću povrijediti Saveza svojega
i neću poreći obećanja svoga.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom:
Davida prevariti neću:
37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka,
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
38 ostat će dovijeka kao mjesec,
vjerni svjedok na nebu.”
39 A sada ti ga odbi i odbaci,
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
40 Prezre Savez sa slugom svojim
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
41 Razvali sve zidine njegove,
njegove utvrde u ruševine baci.
42 Pljačkaju ga svi što naiđu,
na ruglo je susjedima svojim.
43 Podiže desnicu dušmana njegovih
i obradova protivnike njegove.
44 Otupi oštricu mača njegova,
u boju mu ne pomože.
45 Njegovu sjaju kraj učini,
njegovo prijestolje na zemlju obori.
46 Skratio si dane mladosti njegove,
sramotom ga pokrio.
47 Tȁ dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati?
Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?
48 Sjeti se kako je kratak život moj,
kako si ljude prolazne stvorio!
49 Tko živ smrti vidjeti neće?
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih:
u srcu nosim svu mržnju pogana
52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve,
s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
*
53 Blagoslovljen Jahve dovijeka!
Tako neka bude. Amen!
Krhkost čovjekova

90

1 Molitva.
Mojsija, sluge Božjega.
Jahve, ti nam bijaše okrilje
od koljena do koljena.
2 Prije nego se rodiše bregovi,
prije nego postade kopno i krug zemaljski,
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
3 Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!”
4 Jer je tisuću godina u očima tvojim
k’o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.
5 Razgoniš ih k’o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
6 jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer – već se suši i vene.
7 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba
i zbunjuje ljutina tvoja.
8 Naše si grijehe stavio pred svoje oči,
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
9 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu,
kao uzdah dovršismo godine svoje.
10 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost:
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
11 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega,
tko proniknuti srdžbu tvoju?
12 Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
13 Vrati se k nama, Jahve! Tȁ dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao,
za ljeta kad smo stradali!
16 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje
i tvoja slava na djeci njihovoj!
17 Dobrota Jahve, Boga našega, nek’ bude nad nama
daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek’ uspije.
1
2
3
PODIJELI

Povezani članci