Zaziv za pomoć

59

1 Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!”
Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida.
2 Izbavi me od dušmana, Bože moj,
zaštiti me od mojih protivnika!
3 Izbavi me od bezakonika,
od krvoloka spasi me!
4 Jer evo: dušu moju vrebaju,
na me ustadoše silnici.
Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
5 bez moje krivnje na me nasrću.
Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,
6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov!
Preni se, kazni sve pogane,
podlacima nemoj se smilovati!
7 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa
i trče po gradu.

 

8 Gle, kako bljuju ustima;
kletve su im na usnama
i govore: “Tko nas čuje?”
9 No, ti im se smiješ, o Jahve,
i rugaš se poganima svima.
10 Jakosti moja, gledat ću na te,
jer ti si, Bože, zaštita moja,
Bog moj, milosrđe moje.

 

11 Bog neka mi pohiti u susret,
nek’ me razveseli nad dušmanima mojim!
12 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode,
zbuni i obori ih jakošću svojom,
štite naš, Gospodine.
13 Grijeh je svaka riječ usta njihovih:
nek se uhvate u svoju oholost,
u kletve i laži što ih govore!
14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu,
nek’ se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
15 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa
i trče po gradu.
16 Nek’ lutaju okolo tražeći hranu;
i kad se nasite, neka zavijaju.
17 A ja ću opjevati silu tvoju
i klicat ću jutrom milosrđu tvome,
jer mi ti postade utočište
i sklonište u dan nevolje.
18 Jakosti moja, tebi ću pjevati,
jer ti si, Bože, zaštita moja,
Bog moj, milosrđe moje.
Molitva naroda nakon poraza

60

1 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljan svjedočanstva”. Miktam. Davidov.
2 Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.
3 Bože, ti nas ȍdbācī i bojne nam redove prȍbī,
razjari se, a sad nas opet vrati!
4 Potrese zemlju, rasječe je,
zatvori joj usjeline jer se poljuljala.
5 Zlu si kob na svoj narod navalio,
napio nas vinom omamnim.
6 Al’ si i stijeg dao vjernicima svojim
da umaknu luku dušmanskom.
7 Da ti se ljubimci izbave,
desnicom pomozi, usliši nas!

 

8 Bog reče u svom Svetištu:
“Šekem ću razdijelit’ kličući,
dolinu Sukot izmjeriti.
9 Moj je Gilead, moj Manaše,
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
10 Moab je sud iz kojeg se umivam,
na Edom ću baciti obuću,
nad Filistejcem slavit’ pobjedu!”

 

11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,
tko će me dovesti do Edoma?
12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?
Zar više nećeš, Bože, s četama našim?
13 Pomozi nam protiv dušmana,
jer ljudska je pomoć ništavna!
14 S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti,
a on će zgaziti naše dušmane.
Molitva prognanika

61

1 Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Davidov.
2 O Bože, vapaj mi poslušaj,
budi pomnjiv na molitvu moju!
3 S kraja zemlje vapijem k tebi
jer mi srce klonu.
Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,
4 jer ti si moje sklonište,
utvrda čvrsta protiv dušmana.

 

5 O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru,
da se sklanjat’ mogu pod okrilje tvoje!
6 Jer ti, Bože, usliši molbe moje,
dade mi baštinu onih što ime ti štuju.
7 Kraljevim danima pridometni dánā,
kroz koljena mnoga nek’ mu ljeta traju,
8 nek’ pred Bogom uvijek vlada;
dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!
9 Ovako ću pjevat svagda tvom imenu,
dan za danom vršit’ zavjete svoje.
Bog – jedina nada

62

1 Zborovođi. Po Jedutunu.
Psalam. Davidov.
2 Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
3 Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
4 Dokle ćete na bijednika nasrtati,
obarat’ ga svi zajedno,
k’o zid ruševan il’ ogradu nagnutu?
5 Urotiše se da me s visa mog obore,
u laži uživaju;
ustima blagoslivlju,
a u srcu proklinju.

 

6 Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
7 Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
8 U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.
9 U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte:
Bog je naše utočište!

 

10 Sinovi su ljudski samo dašak,
laž su djeca čovječja:
svi da stanu na tezulju,
od daha bi lakši bili.
11 U grabež se ne uzdajte
nit’ se otetim tašto hvalite;
umnoži l’ se blago, nek’ vam srce za nj ne prione.

 

12 Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:
13 “U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota!
Ti uzvraćaš svakom po djelima.”
Čežnja za Bogom

63

1 Psalam. Davidov.
Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.
2 O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
3 U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć’ ti moć i slavu.
4 Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit’.

 

5 Tako ću te slavit’ za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
6 Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
7 Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
8 Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
9 Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

 

10 Oni što dušu u propast guraju
neka siđu u dubinu zemlje,
11 nek’ vlasti mača predani budu,
nek’ postanu plijen šakalima.
12 A kralj će se radovat’ u Bogu,
slavit će se tko se kune njime,
jer će lašcima biti začepljena usta.
Molitva protiv klevetnikâ

64

1 Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2 Poslušaj, Bože, moje žalbe glas;
od strašna dušmanina život mi čuvaj!
3 Štiti me od mnoštva opakih,
sakrij od bjesnila zlotvora
4 koji bruse jezike k’o mačeve,
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
5 da iz potaje rane nedužna,
da ga rane iznenada ne bojeć’ se ničega.
6 Spremni su na djelo pakosno,
snuju kako će kradom zamke staviti
i govore: “Tko će nas vidjeti?”
7 Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju:
pamet i srce čovječje bezdan su duboki.

 

8 No Bog ih ranjava strijelom,
odjednom ih rane prekriju.
9 Vlastiti jezik propast im donosi,
kimaju glavom oni što ih vide:
10 svi se boje, Božje djelo slave
i misle o onom što on učini.
11 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe,
i kliču svim srcem čestiti.
Zahvalnica

65

1 Zborovođi.
Psalam. Davidov. Pjesma.
2 Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu,
tebi se ispunja zavjet –
3 ti molitve uslišuješ.
Svaka pȕt dolazi k tebi
4 pod teretom grijeha.
Naši nas prijestupi taru,
ti ih pomiruješ.
5 Blažen kog izabra i k sebi uze:
on boravi u dvorima tvojim.
Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga
i svetošću tvoga Hrama.
6 Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj,
o Bože, spasenje naše,
nado svih krajeva svijeta
i mora dalekih.
7 Učvršćuješ bregove jakošću svojom
silom òpasān.
8 Krotiš huku mora,
huku valova i buku naroda.
9 Oni što žive nakraj svijeta
boje se znamenja tvojih;
dveri jutra i večeri radošću napunjaš.
10 Ti pȍhodī zemlju i ti je nȁtopī,
ȍbogatī nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
11 brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
12 Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
13 Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
14 Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
Zahvalnica za oslobođenje

66

1 Zborovođi.
Pjesma. Psalam.
2 Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
3 Recite Bogu: “Kako su potresna djela tvoja!
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.
4 Sva zemlja nek’ ti se klanja i nek’ ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!”

 

5 Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
6 On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog’ se njemu radujmo!
7 Dovijeka vlada jakošću svojom,
oči mu paze na narode
da se ne izdignu ljudi buntovni.

 

8 Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,
razglašujte hvalu njegovu!
9 Našoj je duši darovao život
i ne dade da nam posrne noga.
10 Iskušavao si nas teško, Bože,
iskušavao ognjem kao srebro.
11 Pustio si da u zamku padnemo,
stisnuo lancima bokove naše.
12 Pustio si da nam zajašu za vrat:
prošli smo kroz oganj i vodu,
onda si pustio da odahnemo.
13 S paljenicama ću u Dom tvoj ući,
zavjete ispuniti pred tobom
14 što ih obećaše usne moje,
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.
15 Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova,
žrtvovati volove i jarad.
16 Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
17 Na svoja sam usta njega zvao,
jezikom ga hvalio.
18 Da sam u srcu na zlo mislio,
ne bi uslišio Gospod.
19 No Bog me uslišio:
obazro se na glas molitve moje.
20 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
Zahvalnica za žetvu

67

1 Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Psalam. Pjesma.
2 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
3 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

 

4 Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

 

5 Nek’ se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

 

6 Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

 

7 Zemlja plodom urodila!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
8 Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Slavni put Jahvin od Egipta do Siona

68

1 Zborovođi.
Davidov. Psalam. Pjesma.
2 Bog nek’ ustane! Razbježali se dušmani njegovi!
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
3 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!
Kako se vosak topi na ognju,
nek’ nestane grešnika pred licem Božjim!
4 Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.

 

5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom –
kojemu je ime Jahve – i kličite pred njim!
6 Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom šatoru.
7 Napuštene okućit će Jahve,
sužnjima pružit’ sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
8 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim,
dok si prolazio pustinjom,
9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom,
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
10 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
11 Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.

 

12 Jahve riječ zadaje,
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
13 kraljevi vojska bježe te bježe,
domaćice plijen dijele.
14 Dok vi počivaste među stadima,
krila golubice zablistaše srebrom,
a njeno perje žućkastim zlatom:
15 ondje Svemogući razbijaše kraljeve,
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
16 Božanska je gora
gora bašanska vrletna.
17 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate
na goru gdje se svidje Bogu prebivati?
Jahve će na njoj boraviti svagda!
18 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća:
Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
19 Na visinu uzađe vodeći sužnje,
na dar si ljude primio,
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.

 

20 Blagoslovljen Jahve dan za danom,
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
21 Bog naš jest Bog koji spasava,
Jahve od smrti izbavlja.
22 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih,
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
23 Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti,
dovest ću ih iz dubine mora,
24 da okupaš nogu u krvi,
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.”

 

25 Ulazak ti, Bože, gledaju,
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
26 sprijeda pjevači, za njima svirači,
u sredini djevojke s bubnjićima.
27 “U svečanim zborovima slavite Boga,
slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!”
28 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima,
ondje su knezovi Judini sa četama svojim,
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.

 

29 Pokaži, Bože, silu svoju,
silu kojom se, Bože, boriš za nas
30 iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek’ ti kraljevi darove donose!
31 Ukroti neman u trsci,
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima:
rasprši narode koji se ratu vesele!
32 Nek’ dođu velikani iz Egipta,
Etiopija nek’ pruži ruke Bogu!
33 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
34 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
35 “Priznajte silu Božju!”
Nad Izraelom veličanstvo njegovo,
u oblacima sila njegova!
36 Strašan je Bog iz svojega Svetišta.
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.
Blagoslovljen Bog!
Tužaljka patnika

69

1 Zborovođi. Po napjevu “Ljiljani”.
Davidov.
2 Spasi me, Bože:
vode mi dođoše do grla!
3 U duboko blato zapadoh
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi.
4 Iznemogoh od vikanja,
grlo mi je promuklo,
oči mi klonuše Boga mog čekajuć’.
5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih
oni što mi se nepravedno protive:
zar mogu vratiti što nisam oteo?

 

6 Bože, ti znadeš bezumnost moju,
moji ti grijesi nisu sakriti.
7 Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju,
Gospode, Jahve nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene
koji traže tebe, Bože Izraelov!
8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
9 Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
11 Dušu sam postom mučio,
okrenulo mi se u ruglo.
12 Uzeh kostrijet za haljinu,
i postah im igračka.
13 Koji sjede na vratima protiv mene govore,
vinopije mi rugalice poju.

 

14 No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!
15 Izvuci me iz blata da ne potonem,
od onih koji me mrze izbavi me –
iz voda dubokih.
16 Nek’ me ne pokriju valovi,
nek’ me ne proguta dubina,
nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom!
17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu pogledaj na me!
18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;
jer sam u stisci, usliši me brzo!
19 Približi se duši mojoj i spasi je;
zbog dušmana mojih oslobodi me!
20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu,
pred tvojim su očima svi koji me muče.
21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;
čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
22 U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.

 

23 Nek’ im stol bude zamka,
a žrtvene gozbe stupica!
24 Nek’ im potamne oči da ne vide,
nek’ im bokovi zasvagda oslabe!
25 Izlij na njih ljutinu,
žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati!
26 Njihova kuća nek’ opusti,
u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje!
27 Jer su progonili koga ti pokara,
bol povećaše onomu koga ti rani.
28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj,
ne opravdali se pred tobom!
29 Nek’ budu izbrisani iz knjige živih,
među pravednike neka se ne broje!
30 A ja sam jadnik i bolnik –
nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože!
31 Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,
milije nego junac s papcima i rozima.
33 Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
34 Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.
36 Jer Bog će spasiti Sion
– on će sagradit’ gradove Judine –
tu će oni stanovat’, imati baštinu.
37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Vapaj za pomoć

70

1 Zborovođi.
Davidov. Za spomen.
2 O Bože, spasi me,
Jahve, u pomoć mi pohitaj!
3 Nek’ se postide i smetu
svi koji mi o glavi rade!
Nek’ odstupe i nek’ se posrame
koji se nesreći mojoj raduju!
4 Nek’ uzmaknu u sramoti svojoj
koji zlurado na me grohoću!
5 Neka kliču i nek’ se vesele u tebi
svi koji tebe traže!
Neka govore svagda: “Velik je Bog!”
svi koji spasenje tvoje ljube!
6 A bijedan sam ja i nevoljan,
o Bože, u pomoć mi pohitaj!
Ti si pomoć moja i spasitelj;
Jahve, ne kasni!
Molitva starca

71

1 Tebi si, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!
3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:
5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6 Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.
7 Mnogima postadoh čudo,
jer ti si mi bio silna pomoć.
8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale,
slaviše te svaki dan!

 

9 Ne zabaci me u starosti:
kad mi malakšu sile, ne zapusti me!
10 Jer govore o meni moji dušmani,
i koji me vrebaju složno se svjetuju:
11 “Bog ga je napustio;
progonite ga i uhvatite
jer nema tko da ga spasi!”
12 O Bože, ne stoj daleko od mene,
Bože moj, pohitaj mi u pomoć!
13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život;
nek’ se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

 

14 A ja ću se uvijek uzdati,
iz dana u dan hvaleć’ te sve više.
15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:
jer im ne znam broja.
16 Kazivat ću silu Jahvinu,
Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

 

17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
18 Ni u starosti, kad posijedim,
Bože, ne zapusti me,
da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom
i svima budućima silu tvoju,
19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,
kojom učini velika djela.
Bože, tko je kao ti!
20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:
ali ti ćeš me opet oživiti
i opet me podići iz dubine zemlje.
21 Povećaj dostojanstvo moje
i opet me utješi:
22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,
svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!
23 Moje će usne klicati pjevajuć’ tebi
i moja duša koju si spasio.
24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,
jer su postiđeni i posramljeni
oni što traže moju nesreću.
Mesijino kraljevstvo

72

1 Salomonov.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
2 Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
3 Nek’ bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.
4 Sudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.

 

5 I živjet će dugo kao sunce
i kao mjesec u sva pokoljenja.
6 Sići će kao rosa na travu,
kao kiša što natapa zemlju!
7 U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.

 

8 I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
9 Dušmani će njegovi preda nj kleknuti
i protivnici lizati prašinu.
10 Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
11 Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

 

12 On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
13 smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
14 oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.

 

15 Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,
nek’ mole za njega svagda
i neka ga blagoslivljaju!
16 Nek’ bude izobila žita u zemlji,
po vrhuncima klasje neka šušti k’o Libanon!
I cvjetali stanovnici gradova
kao trava na livadi.
17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali blaženima!
*
18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
koji jedini tvori čudesa!
19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!
Sva se zemlja napunila slave njegove!
Tako neka bude. Amen!
*
20 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.
Konačna pravda

73

1 Psalam.
Asafov
Kako je dobar Bog čestitima,
Bog onima koji su čista srca!
2 A meni umalo noge ne posrnuše,
zamalo koraci ne okliznuše,
3 jer zločincima zavidjeh
motreći sreću grešnikâ.

 

4 Nikakvu patnju ne snose,
pretilo je tijelo njihovo.
5 Ne žive u mukama smrtnika,
ljudske ih nevolje ne biju.
6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,
a nasilje haljina koja ih pokriva.
7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova,
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8 Podsmjehuju se i zlobno govore,
nasiljem prijete odozgo.
9 Ustima na nebo nasrću,
a jezik se njihov obara na zemlju.
10 Zato moj narod za njima leti
i srče obilne vode
11 pa veli: “Kako da dozna Bog?
Spoznaje li Svevišnji?”
12 Eto, takvi su grešnici:
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

 

13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto
i u nedužnosti prao ruke
14 kad sam primao udarce svaki dan
i kaznu jutro za jutrom?
15 Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”,
izdao bih rod sinova tvojih.
16 Promišljah tada da bih spoznao:
al’ mi se učini mučno u očima mojim
17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje
pa prozreh kakav im je svršetak.

 

18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš,
u propast ih obaraš.
19 Kako učas propadoše,
nestaše, užas ih izjede!
20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi,
tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21 Kad mi duša bijaše ojađena,
a bubrezi probodeni,
22 bezumnik bijah bez razbora,
k’o živinče pred tobom.

 

23 Al’ ću odsad uvijek biti s tobom,
jer ti prihvati desnicu moju:
24 vodit ćeš me po naumu svojem
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
25 Koga ja imam u nebu osim tebe?
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
26 Malaksalo mi tijelo i srce:
okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe,
istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
28 A meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u Jahvi.
Pripovijedat ću sva tvoja djela
na vratima Kćeri sionske.
Tužaljka zbog opustošenja Hrama

74

1 Poučna pjesma.
Asafova.
Zašto si, Bože, posve zabacio,
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao,
plȅmena koje namače kao svoju baštinu
i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
3 Korakni k ruševinama vječnim –
sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje,
znakove svoje postaviše k’o pobjedne znakove.
5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7 Ognju predadoše Svetište tvoje,
do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8 Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno;
spalite sva svetišta Božja na zemlji!”
9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema,
i nitko među nama ne zna dokle…
10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati?
Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
11 Zašto povlačiš ruku,
zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

 

12 No Bog je moj kralj od davnine,
on koji posred zemlje spasava!
13 Ti svojom silom rasječe more,
smrska glave nakazama u vodi.
14 Ti si Levijatanu glave zdrobio,
dao ga za hranu nemanima morskim.
15 Ti si dao da provre izvor i bujica,
ti si presušio rijeke nepresušne.
16 Tvoj je dan i noć je tvoja,
ti učvrsti mjesec i sunce;
17 ti sazda sve granice zemlji,
ti stvori ljeto i zimu.
18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve,
i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje,
i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
20 Pogledaj na Savez svoj,
jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen:
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu,
spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih:
buka buntovnika još se diže k tebi!
Bog – pravedni sudac

75

1 Zborovođi. Po napjevu “Ne razori!”
Psalam. Asafov. Pjesma.
2 Slavimo te, Bože, slavimo
i zazivamo ime tvoje,
pripovijedamo čudesa tvoja.

 

3 “Kad odredim vrijeme,
sudit ću po pravu.
4 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim,
ja sam učvrstio stupove njezine.”
5 Drznike opominjem: “Ne budite drski!”
bezbožnike: “Ne budite tako rogati!”
6 Ne dižite roga svog protiv Neba,
nemojte govoriti drsko na Boga!
7 Jer niti sa istoka niti sa zapada,
niti iz pustinje niti sa bregova…
8 Bog je koji sudi:
ovoga snizuje, onog uzvisuje!
9 Jer je u Jahvinoj ruci pehar
pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama;
iz njega on napaja,
do taloga će ga iskapiti
i ispiti svi zlotvori svijeta.

 

10 A ja ću klicati dovijeka,
pjevat ću Bogu Jakovljevu.
11 Rogove ću polomiti bezbožniku,
a pravednik će podići glavu.
1
2
3
PODIJELI