Pod Božjim okriljem

91

1 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2 reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!”
3 Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
4 Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
5 Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
6 ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
7 Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
8 Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
9 Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
10 Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11 Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
12 Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
14 Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
16 Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.”
Pjesma pravednikova

92

1 Psalam. Pjesma.
Za dan subotnji.
2 Dobro je slaviti Jahvu,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
3 naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju,
4 uz harfu od deset žica i liru,
s pjesmom uz citaru.
5 Obradovao si me djelima svojim, o Jahve,
kličem zbog djela ruku tvojih.
6 Kako su silna djela tvoja, o Jahve,
i duboki naumi tvoji!
7 Bezuman čovjek ne spoznaje,
luđak ne shvaća.
8 Sve ako bi bezbošci nicali k’o trava
i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast;
9 a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.
10 Doista, dušmani tvoji, o Jahve,
tvoji će dušmani propasti;
raspršit će se svi što čine zlo.
11 Rog si mi digao k’o u bivola,
pomazao me uljem prečistim;
12 i oko mi s visoka gleda dušmane
i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.
13 K’o palma cvate pravednik
i raste k’o cedar libanonski.
14 Zasađeni u Domu Jahvinu,
cvatu u dvorima Boga našega.
15 Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
16 da navijeste kako je pravedan Jahve,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Jahve – Kralj svemira

93

1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven,
Jahve zaodjeven moći i opasan.
Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati.
2 Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona,
ti si od vječnosti!
3 Rijeke podižu, Jahve,
rijeke podižu glase svoje,
rijeke podižu svoj bučni huk.
4 Jači od glasova voda golemih,
silniji od bijesnoga mora:
silan je Jahve u visinama.
5 Tvoja su obećanja vjere predostojna,
svetost je ures Doma tvojega,
Jahve, u sve dane!
Bog pravde

94

1 Bože osvetniče, Jahve,
Bože osvetniče, pokaži se.
2 Ustani ti što sudiš zemlju,
po zasluzi plati oholima!
3 Dokle će bezbošci, Jahve,
dokle će se bezbošci hvastati?
4 Dokle će brbljati, drsko govoriti,
dokle će se bezakonici hvastati?
5 Tlače narod tvoj, Jahve,
i baštinu tvoju pritišću;
6 kolju udovicu i pridošlicu,
sirotama život oduzimlju
7 i govore: “Jahve ne vidi!
Ne opaža Bog Jakovljev!”
8 Shvatite, lude u narodu:
bezumni, kad ćete se urazumiti?
9 Onaj što uho zasadi da ne čuje?
Koji stvori oko da ne vidi?
10 Onaj što odgaja narode da ne kazni –
Onaj što ljude uči mudrosti?
11 Jahve poznaje namisli ljudske:
one su isprazne.
12 Blago onom koga ti poučavaš, Jahve,
i učiš Zakonu svojemu:
13 da mu mir udijeliš od nesretnih dana,
dok se grob kopa zlikovcu.
14 Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
15 jer će se pravo dosuditi pravednosti
i za njom će ići svi čestiti srcem.
16 Tko će ustati za me protiv zlotvora?
Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?
17 Da mi Jahve ne pomaže,
brzo bih sišao u mjesto tišine.
18 Čim pomislim: “Noga mi posrće”,
dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.
19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,
tvoje mi utjehe dušu vesele.
20 Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom
kad nevolje stvara pod izlikom zakona?
21 Nek’ samo pritišću dušu pravednog,
nek’ osuđuju krv nedužnu:
22 Jahve mi je utvrda,
Bog – hrid utočišta moga.
23 Platit će im bezakonje njihovo,
njihovom će ih zloćom istrijebiti,
istrijebit će ih Jahve, Bog naš.
Poziv na Božju hvalu

95

1 Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2 Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
3 Jer velik je Jahve, Bog naš,
Kralj veliki nad svim bogovima.
4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine,
njegovi su vrhunci planina.
5 Njegovo je more, on ga je stvorio,
i kopno koje načiniše ruke njegove.
6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7 Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
8 “Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9 gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.
10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,
pa rekoh: ‘Narod su nestalna srca
i ne promiču moje putove.’
11 Stog se zakleh u svom gnjevu:
‘Nikad neće ući u moj pokoj!'”
Jahve – Kralj i Sudac

96

1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu!
Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
2 Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
3 kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.
4 Velik je Jahve, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
5 Ništavni su svi bozi naroda.
Jahve stvori nebesa!
6 Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetištu njegovu.
7 Dajte Jahvi, narodna plemena,
dajte Jahvi slavu i silu!
8 Dajte Jahvi slavu imena njegova!
Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,
9 poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove.
Strepi pred njim, zemljo sva!
10 Nek’ se govori među poganima: “Jahve kraljuje!”
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.
11 Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
12 Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
13 pred Jahvom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.
Jahve – slavni Kralj

97

1 Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,
nek’ se vesele otoci mnogi!
2 Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.
3 Oganj ide pred njim
i sažiže okolo dušmane njegove.
4 Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.
5 Brda se tope pred Jahvom k’o vosak,
pred vladarom zemlje sve.
6 Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
7 Nek’ se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!
8 Sion radostan sluša,
gradovi Judini kliču
zbog tvojih sudova, o Jahve!
9 Jer ti si, o Jahve, Svevišnji – nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.
10 Jahve ljubi one koji mrze na zlo,
on čuva duše pobožnika svojih,
izbavlja ih iz ruku opakih.
11 Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.
12 Radujte se, pravednici, u Jahvi,
slavite sveto ime njegovo!
Jahve – Kralj i Sudac

98

1 Psalam.
Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
2 Jahve obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
3 Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
4 Sva zemljo, poklikni Jahvi,
raduj se, kliči i pjevaj!
5 Zapjevajte Jahvi uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
6 uz trublje i zvuke rogova:
kličite Jahvi kralju!
7 Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
8 Rijeke nek’ plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!
9 Jer Jahve dolazi,
dolazi suditi zemlji.
Vladat će krugom zemaljskim po pravdi
i pucima po pravici.
Jahve – sveti i pravedni Kralj

99

1 Jahve kraljuje – nek’ zadršću narodi;
sjedi nad kerubima – zemlja nek’ se potrese!
2 Velik je Jahve na Sionu,
uzvišen nada sve narode.
3 Nek’ slave ime tvoje veliko i strašno:
ono je sveto!
4 Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo,
pravednost ti si utvrdio,
pravo i pravednost vršiš u Jakovu.
5 Uzvisujte Jahvu, Boga našega,
padnite pred podnožje njegovo:
ono je sveto.
6 Mojsije i Aron među svećenicima njegovim
i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo:
zazivahu Jahvu, i on ih usliša.
7 Iz stupa od oblaka govoraše njima:
slušahu zapovijedi njegove
i odredbe što ih dade.
8 Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao;
Bože, milostiv si bio njima
premda si kažnjavao grijehe njihove.
9 Uzvisujte Jahvu, Boga našega,
padnite pred svetu goru njegovu:
jer svet je Jahve, Bog naš.
Poziv na Božju hvalu

100

1 Psalam.
Zahvalnica.
Kliči Jahvi, zemljo sva!
2 Služite Jahvi u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!
3 Znajte da je Jahve Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
4 Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!
5 Jer dobar je Jahve,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Lik dobra vladara

101

1 Davidov.
Psalam.
Da zapjevam o dobroti i pravdi,
tebi, Jahve, da zasviram!
2 Razmatrat ću put savršenstva:
kad li ćeš k meni doći?
Hodit ću u nedužnosti srca
u domu svojemu.
3 Neću stavljati pred oči svoje
ništa opako.
Mrzim čovjeka koji čini zlo:
on neće biti uza me.
4 Opako će srce biti daleko od mene;
o zlu neću da znadem.
5 Tko kleveće bližnjeg u potaji,
toga ću pogubiti.
Čovjeka oholih očiju i srca naduta
ja ne podnosim.
6 Pogled upravljam k vjernima na zemlji
da sa mnom stanuju.
Tko hodi putem nedužnim
taj će mi služiti.
7 Neće prebivati u kući mojoj
tko spletke snuje.
Tko govori laži, neće opstati
pred mojim očima.
8 Svaki ću dan istrebljivati
sve zlikovce u zemlji;
iskorijenit ću iz grada Jahvina
sve koji čine bezakonje.
Molitva u nesreći

102

1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom.
2 Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
3 Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!
4 Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
5 Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
6 Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.
7 Sličan sam čaplji u pustinji,
postah k’o ćuk na pustoj razvalini.
8 Ne nalazim sna i uzdišem
k’o samotan vrabac na krovu.
9 Svagda me grde dušmani moji;
mnome se proklinju što bjesne na me.
10 Pepeo jedem poput kruha,
a piće svoje miješam sa suzama
11 zbog tvoje ljutine i gnjeva,
jer si me digao i bacio.
12 Moji su dani k’o oduljena sjena,
a ja se, gle, sušim poput trave.
13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka
i tvoje ime kroza sva koljena.
14 Ustani, smiluj se Sionu:
vrijeme je da mu se smiluješ
– sada je čas!
15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,
žale ruševine njegove.
16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17 kad Jahve opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
18 kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.
19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Jahvu.
20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
21 da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,
22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino
i njegova hvala u Jeruzalemu
23 kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Jahvi.
24 Putem je istrošio sile moje,
skratio mi dane.
25 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26 U početku utemelji zemlju,
i nebo je djelo ruku tvojih.
27 Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28 ti si uvijek isti
– godinama tvojim nema kraja.
29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.
Bog je ljubav

103

1 Davidov.
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
2 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
3 on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4 on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
5 život ti ispunja dobrima,
k’o orlu ti se mladost obnavlja.
6 Jahve čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
7 Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
8 Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
9 Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
10 Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
12 Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
13 Kako se otac smiluje dječici,
tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
14 Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
15 Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k’o cvijetak na njivi;
16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
17 Al’ ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
18 nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!
Pohvala Bogu Stvoritelju

104

1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
3 na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja,
na krilima vjetrova putuješ.
4 Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.
5 Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6 pokrio si je vodama bezdanim k’o haljinom,
iznad bregova stajahu vode;
7 na tvoju se prijetnju povukoše,
od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8 Bregovi se digoše, doline spustiše
na mjesto koje si im odredio.
9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći,
da opet ne pokriju zemlju.
10 Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
11 Oni poje sve živine poljske,
divlji magarci žeđ gase u njima.
12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.
13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14 Ti daješ te niče trava za stoku
i bilje na korist čovjeku
da izvede kruh iz zemlje
15 i vino što razvedruje srce čovječje;
da uljem lice osvježi
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16 Stabla se Jahvina napajaju hranom,
cedri libanonski koje on zasadi.
17 Ondje se ptice gnijezde,
u čempresu dom je rodin.
18 Visoki bregovi daju kozorogu
a pećine jazavcu sklonište.
19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena
i sunce znade kada ima zaći.
20 Kad razastreš tmine i noć se spusti,
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21 Lavići riču za plijenom
i od Boga hranu traže.
22 Kad sunce ograne, nestaju
i liježu na ležaje.
23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao
i na rad do večeri.
24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
25 Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.
26 Onud prolaze nemani,
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27 I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
28 Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
31 Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek’ se raduje Jahve u djelima svojim!
32 On pogleda zemlju i ona se potrese,
dotakne bregove, oni se zadime.
33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim,
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
34 Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.
35 Nek’ zločinci sa zemlje nestanu
i bezbožnika nek’ više ne bude!
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Čudesna povijest Izraelova

105

1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
2 Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
3 Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Jahvu!
4 Tražite Jahvu i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
5 Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
6 Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
7 On je Jahve, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!
8 On se uvijek sjeća svojega Saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
9 Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.
10 Ustanovi je kao zakon Jakovu,
Izraelu vječni Savez,
11 govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju
kao dio u baštinu vašu.”
12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo,
i kad bjehu pridošlice u njoj,
13 išli su od naroda do naroda,
iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
14 ali ne dopusti nikom da ih tlači,
kažnjavaše zbog njih kraljeve:
15 “Ne dirajte u moje pomazanike,
ne nanosite zla mojim prorocima!”
16 I on pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
17 Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.
18 Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Jahvina ga riječ potvrdi.
20 Kralj naredi da ga driješe,
nárōdā poglavar oslobodi njega.
21 Za domaćina ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga,
22 da velikaše njegove po volji uči
i starce njegove mudrosti da vodi.
23 Tad Izrael u Egipat uđe,
Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
24 Narod svoj umnoži veoma,
učini ga jačim od dušmana.
25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov,
da slugama njegovim opaki budu.
26 Mojsija posla, slugu svoga,
Arona, kog odabra.
27 Činjahu među njima znake njegove
i čudesa u Kamovoj zemlji.
28 Posla tmine, i smrknu se,
al’ prkosiše oni riječima njegovim.
29 U krv im vode prometnu
i pobi ribe njihove.
30 Zemljom im žabe provrvješe,
prodriješe i u dvore kraljevske.
31 Reče, i muha roj doletje
i komarci u sve kraje njine.
32 Mjesto kiše grȁd im dade,
ognjene munje po njihovoj zemlji.
33 Udari im lozu i smokve,
polomi stabla u krajima njinim.
34 Reče, i skakavci dođoše
i bezbrojne gusjenice s njima.
35 U zemlji im proždriješe svu bilinu,
proždriješe rod njihovih njiva.
36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji,
sve prvine snage njihove.
37 Izvede ih sa srebrom i zlatom;
u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
38 Odlasku njihovu Egipat se obradova,
jer ga od njih strah spopade.
39 Rasprostro je oblak kao pokrov
i oganj da se obnoć sja.
40 Zamoliše, i dovede prepelice,
nebeskim ih kruhom tad nahrani.
41 Hrid rascijepi, i provri voda,
pustinjom poteče kao rijeka.
42 Tad se sjeti svete riječi svoje
što je zada sluzi svome Abrahamu.
43 Puk svoj s klicanjem izvede
i s veseljem izabrane svoje.
44 I dade im zemlje poganske,
trud naroda baštiniše,
45 da čuvaju naredbe njegove
i zakone da mu paze. Aleluja!