Čuo sam glas Gospodnji, kako govori: “Koga ću poslati i tko će poći za Nas?” Tada sam rekao: “Evo mene! Mene pošalji.” (Izaija 6: 8)
Bog nije uputio svoj poziv Izaiji – Izaija je slučajno čuo Boga kako govori: “… tko će poći za Nas?” Božji poziv nije upućen samo nekolicini odabranih, već svima. Hoću li čuti Božji poziv ili ne, ovisi o stanju mojih ušiju, a što ću točno čuti ovisi o mom duhovnom stavu. „Mnogi su pozvani, ali malo je izabranih“ (Matej 22:14), odnosno, malo ih je koji će se dokazati da su izabrani. Izabrani su oni koji su po Isusu Kristu došli u vezu s Bogom i kojima je promijenjeno duhovno stanje i otvorene uši. Oni tada čuju “glas Gospodnji” koji neprestano pita: “… tko će ići za Nas?” Međutim, Bog ne izdvaja nekoga i ne kaže: “Sad, kreni.” On ni Izaiji nije nametnuo svoju volju. Izaija je bio u Božjoj prisutnosti kad je načuo poziv. Njegov odgovor, izveden u potpunoj slobodi, nije mogao biti drugo, nego reći : „Evo mene! Mene pošalji.”
Uklonite iz svog uma misao kako očekujete da će vas Bog prisiliti ili vas navoditi na pristanak. Kad je naš Gospod pozvao svoje učenike, učinio je to bez vanjskog neodoljivog pritiska. Tiho, a strastveno inzistiranje na Njegovom “Slijedite me”, uputio je ljudima čija su sva osjetila već bila prijemčiva (Matej 4:19). Ukoliko ćemo dopustiti Svetom Duhu da nas dovede licem u lice s Bogom, tada ćemo i mi čuti ono što je Izaija čuo – “glas Gospodnji”, te ćemo u savršenoj slobodi i mi reći: „Evo mene! Pošalji mene.”
– Oswald Chambers -, Vojni kapelan
Pitanja za razmišljanje:
Jesam li dovoljno blizu Bogu kako bih čuo Njegov tihi glas?
Jesam li u stanju razaznati u buci života Njegov tihi i nenametljiv govor?
Jesam li otvoren i spreman za ono što govori?
