Poziv Elizeja za proroka

183

Čim je Ilija sišao s Gore, ušao je u izraelski teritorij na jednom velikom imanju sreo je mladića koji je vodio čitavo gospodarstvo. Biblija to opisuje. Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. 1. Kraljevima 19,19.

Bacanjem svog plašta Ilija je simbolično pozvao Elizeja u proročku službu. Kao da mu je rekao: Božji plašt s kojim sam ja bio zaogrnut, želio bi da zaogrne i tebe. Želio bi da zaogrnut Božjim plaštem radiš za Boga kao Božji vjesnik i prorok.

Elizej je shvatio poruku i obratio se Iliji s molbom. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: “Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi, vrati se, jer što sam ti učinio? 1. Kraljevima 19,20.

Odluku da pođe za Ilijom Elizej je donio odmah. Međutim on je imao prepreke. Bilo je to veliko imanje koje je obrađivao. Dvanaest jarmova volova je nešto kao da bi došli kod nekog tko ima dvanaest traktora i dvanaestero radnika koji obrađuju zemlju. Elizej je bio veleposjednik. Gospodarstvo koje je vodio bilo je uistinu za te prilike veliko. Iskušenje da bi se mogao vratiti bilo je također veliko. Elizej nešto radi i kao da ruši most koji mu onemogućava povratak. Jednostavno isključuje bilo kakvu mogućnost povratka nazad. Njegov put s Bogom je bez alternative.

Gledao sam jedan film o američkom građanskom ratu. Bila je to jedna konjica koja je napredovala sve više prema jugu. Prešli su jednu prilično duboku i veliku rijeku, a zapovjednik je tada naredio da sruše most. Vojnici su se bunili. Zašto rušiti most koji nema nikakvu stratešku važnost. General je tada objasnio da ruše most samo zbog toga da si izbiju iz glave mogućnost povratka ili bježanja. Oni moraju pobijediti i druge alternative nemaju.

U ovom trenutku mi ponovno na um dolazi jedna misao. Kako je Elizejev otac mogao biti veleposjednik. Kada je Bog uveo Izrael u obećanu zemlju dao im je jasan naputak o korištenju zemlje. Zemlja se nije mogla prodavati u trajno vlasništvo. Ona se mogla iznajmiti do Oprosne godine i tada bi se trebala vratiti prvobitnom vlasniku. Očito je Elizejev otac Šafat bio čovjek koji je uzimajući zemlju od drugih brinuo o tim obiteljima koji su iz nekog razloga upali u krizu pa su se doslovno prodali da bi se iz te krize izvukli. S druge strane, posao koji je radio Elizej, bio je doslovno briga za egzistenciju minimalno dvanaest obitelji. Upravo ta činjenica je mogla biti izgovorom da se ne odazove Ilijinom pozivu smatrajući svoj posao većim pozivom od onog što mu Ilija nudi. Očito je bio svjestan tog iskušenja, te zbog toga spaljivanjem opreme za oranje u prinošenjem žrtve kao da ruši most kojim bi se mogao vratiti na staro.

Gledam danas mnoge koji su krenuli ili koji kreću u Božju službu. Uglavnom vide probleme koji ih čekaju. Najčešće su to problemi ograničenih materijalnih primanja. U takvoj situaciji oni bi željeli imati nekakve alternative. Istina, išli bi oni s Bogom, ali neka za njih radi još neko „poduzeće“ koje će im dodatno povećati materijalnu situaciju. Sjećam se vremena kada su se pastorima predlagale djevojke iz bogatih obitelji samo za to što bi oni tada materijalno podupirali tog pastora.

Gledajući Elizeja, on radi sasvim suprotno. On umjesto da se osigurava za budućnost i za slučaj da nešto krene po zlu, on ruši most povratka. On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje. 1. Kraljevima 19,21.  

Očito je kod Elizeja bila velika povezanost s Bogom. Biti u Božjoj direktnoj službi, za Elizeja je bilo važnije od napredovanja njegovog gospodarstva. Ići s Bogom, za Elizeja je bilo vrjednije od bilo kakvog materijalnog napretka.  Elizej je znao da je najvrednija od svega Božja milost. On kreće na put s Ilijom, put kojim će proći a da ne zna gdje će ići i što će raditi. Kreće na put pun uzbuđenja i iznenađenja, izazova i opasnosti, radosti i tuge. Kreće na najsigurniji put, put direktnog hodanja s Bogom.

Zanimljiv mi je taj Božji mehanizam odabira za svoje proroke i poslanike. Zanimljivo je da Bog uvijek sebi za poslanike traži zaposlene ljude. Bog poziva Elizeja u najvećoj zaposlenosti. On ne zove nekog tko nema što raditi. On ne zove nekog tko u životu ništa nije uspio, pa sada neka dođu kod Boga, jer Bog ima i onako previše posla. On zove ljude koji su materijalno zbrinuti, koji znaju od čega će živjeti, i zove ih u najvećem poslu.

Primijetio sam da su mnogi ušli u Božju službu, jer nisu znali što bi sa sobom. Propali su na svim fakultetima, nigdje nisu ništa uspjeli i sada su krenuli studirati teologiju. Možda tu uspiju. Ne osuđujem takve ljude, jer i njih Bog može upotrijebiti samo ukoliko mu se predaju bez ikakve zadrške, ali to nije obrazac kojeg Bog koristi da poziva ljude u svoju službu. Isus je svoje učenike pozivao da ostave posao. Ivana, Jakova, Petra, i Andriju pozvao je dok su lovili ribu. Mateja je pozvao s carine. Svi su oni nešto radili. Svi su oni imali svoj posao. Opasnost postoji ako se u Božju službu krene sa mišlju o dobroj materijalnoj zbrinutosti. Takvi najčešće postaju „uhljebi,“ koji u Božju službu ulaze zbog materijalne sigurnosti koju crkva nudi. Takvi ljudi postaju teret i crkvi i Bogu.

Danas mnogi tvrde da ukoliko želiš da ti se posao odradi na vrijeme i kvalitetno, povjeri ga ljudima koji za to imaju najmanje vremena, ljudima koji su zaposleni. To je točno, jer jedino takvi ljudi vide vrijednost u samom radu.

Bog nas i danas poziva da uđemo u njegovu službu. Ne mora to uvijek biti i poziv crkve. Isus je dao onaj slavni nalog koji nas koš uvijek poziva: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Matej 28,19. Kako ćemo odgovoriti na Božji poziv ovisi o našem stavu prema Bogu. Ukoliko naučimo živjeti s Božjom milošću, i ne bude nam naša životna filozofija „imati nešto“ (misleći na materijalno), tada ćemo moći uživati u zajednici s Bogom, a život će nam biti pun uzbuđenja i iskustava s Bogom. Bit će to svrhovit život.

Možemo i drukčije odlučiti. Možda nam se čini sigurniji život u nekoj materijalnoj sigurnosti. Na žalost nitko nam ne jamči ništa u životu. U mom radu sa zatvorenicima sretao sam se s ljudima koji su u životu okretali ogroman novac. Danas su oni potpuno bez ičega. Oni imaju problem jer su postali beskućnici. Materijalna sigurnost im je nestala i više se na ništa ne mogu osloniti.

Elizej je mogao reći Iliji da ne može poći s njime, jer je zauzet i prezaposlen. Da je to rekao, Bog bi vjerojatno našao nekog drugog. Međutim mi tada za Elizeja ne bi znali. Zahvaljujući Elizejevom odazivu mi se i nakon tri tisuće godina divimo Božjoj moći, ljubavi i milosti koju je Bog činio preko Elizeja. Elizej je krenuo na put s Bogom i život mu je bio ispunjen do svake sekunde.  Njegov život nam može poslužiti kao izvanredan obrazac života s Bogom.

Zvonko Presečan

 

PODIJELI