… vi ste robovi onome kome se pokoravate… (Rimljanima 6:16)
Prvo što moram biti spreman priznati kad počnem propitivati što je to što me kontrolira i dominira mnome, je kako sam upravo ja odgovoran što sam se prepustio tom nečem, što god to bilo. Ukoliko robujem samom sebi, ja sam za kriviti što sam negdje u prošlosti popustio sebi. Isto tako, ako se pokoravam Bogu, činim to jer sam se u nekom trenutku svog života prepustio Njemu.
Ukoliko se dijete poda sebičnosti, shvatit će kako je to najpodjarmljujuća tiranija na svijetu. U samoj ljudskoj duši ne postoji snaga koja je kadra raskinuti ropstvo naravi koja je nastala popuštanjem. Primjerice, samo se na sekundu prepustite bilo čemu s naravi požude, te iako ćete se vjerojatno mrziti zbog toga što ste popustili, postat ćete robovi te stvari. (Sjetite se što je požuda: „moram to sada imati “, neovisno radi li se o požudi tijela ili požudi uma.) Nema te ljudske snage koja bi ikada omogućila oslobođenje ili bijeg iz ropstva požude, već je isto moguće samo silom izbavljenja. Morate se u potpunom poniženju predati Jedinom koji može slomiti nadvladavajuću kontrolirajuću silu u vašem životu, naime Gospodu Isusu Kristu. “… Pomazao me je … da proglasim oslobođenje sužnjevima…” (Luka 4:18 i Izaija 61:1).
Kad popustiš nečemu, brzo ćeš shvatiti kakvu strašnu kontrolu to ima nad tobom. Iako ćeš reći: “Oh, ja se mogu riješiti te navike kad god poželim”, znat ćeš kako to ne možeš. Otkrit ćeš kako ta navika apsolutno dominira tobom, jer si joj se dragovoljno predao. Lako je pjevati: “sve okove slomiti će On”, dok istovremeno živiš život očitog ropstva sebi. Međutim, prepuštanje Isusu slomit će svaku vrst ropstva u životu bilo koje osobe.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Jesi li spreman odreći se ropstva sebi ili potajno uživaš u tome?
Ukoliko žudiš za oslobođenjem, misliš li da se toga možeš riješiti sam/a ili uviđaš kako je potrebna sila odozgor koja će ti promijeniti samu narav?
