ZAGREB, 12.05.2019.g.

 

PISMO  PAPI FRANJI!

 

PRIMAS RIMOKATOLIČKE CRKVE

BISKUP RIMA – PAPA FRANJO KREŠO ČEPO

CASA SANTA MARTA

00 120 CITTA DEL VATICANO

ITALIA CROATIA

 

 

KREŠO ČEPO

NOVA VES 21/A

10 000 ZAGREB

(Mob.:00385 98 912 73 09)

 

Dragi Papa!

 

Mnogi Hrvati i Hrvatice Vam ne znaju napisati, mnogi znaju a ne smiju, a mnoge nije ni briga. A ja, milošću Božjom, imam neke talente pa sam odlučio iskreno Vam napisati što mislim.

Rođen sam 1950. godine u Tihaljini, Hercegovina, blizina Međugorja. Tretiraju me kao kršćanskog i domoljubnog pisca – eseji, pjesme i pripovijesti. Kao mladić bijah Franjevac u Zagrebu, a jedno vrijeme bijah kao Verbit u misijskom centru „St. Gabriel“ u Mődlingu, Wien, Austrija. Svojom odlukom u skladu sa savješću se odlučujem za obiteljski život – troje djece, jedno unuče. Ali svi mi; muškarci i žene koji bijasmo tamo dobismo pečat koji ostaje cijeli život. Tako i ja dobih franjevački i misijski pečat. Svi ti pečati su u stvari pečati Isusa Krista radi kojeg bijah progonjen u komunizmu 20 godina, kao i stotine tisuća hrvatskog naroda. Bježim 1984. godine i boravim i radim 14 godina – Austrija, Njemačka, Australija, najduže Švicarska. Postajem aktivist za egzistencijalna, socijalna i politička prava i ekumenist. Ekumenizam je  zajedništvo vjernika, a ne religija. Za mene katolička crkva kao opća ima sve što svi drugi zajedno imaju i još više i po naravi je ekumenska. Temelj ekumenizma je spoznaja da po smrti i uskrsnuću Isusa, on sam u zajedništvu s Ocem izli Duha svetoga  na svako ljudsko stvorenje i na sve stvoreno koje bi, koje jeste sada i koje će biti. Problem je u tome što mnogi odbijaju Duha svetoga. Iz crkvene povijesti je vidljivo da velika većina koja se odazva pozivu za duhovno zvanje su heroji i heroine duha od pape, patrijarha nadalje. Ali je vidljivo da neki koristeći status i položaj to zloupotrebe u ime moći, teritorija, utjecaja. Bivaju sudionici zločina političkih „elita“ svog naroda. To analizirajući strogo odvajam same narode od njih, koji su u stvari i njihove žrtve i kao nevini stradaju. To nije niti proročko niti evanđeosko ponašanje i takvi nisu Božji ljudi. Primjer je najnovije veliko-srpske agresije na hrvatski narod, državu i katoličku crkvu. Pet godina ubijanja, proganjanja i razaranja i crkvenih objekata. Kakva bijaše uloga vodstva srpske pravoslavne crkve na čelu sa patrijarhom Pavlom i Irinejom. Bijaše negativna i zločinačka. Usprkos tome ne osuđujem srpski narod jer je bio žrtva tih pokvarenih elita i političkih i crkvenih. Na kraju i oni mnogi izgiboše po gudurama Hrvatske, BiH i Kosova.     

Rim je bio, jeste sada i bit će zauvijek središte kršćanstva. Bio je i ostao sinonim pobjede nebeskog kraljevstva nad zemaljskim – rimskim carstvom.

 

Hrvatski narod je vjeran, ponosan i hrabar!

 

Kroz cijelu povijest je bio okupiran, rascijepan, progonjen, ubijan i masakriran. I danas samo na suvremen i sofisticiran način. Zato ima povijesni naziv: Antemurale Christianitatis (predziđe kršćanstva). Dok je naš narod krvario braneći samoopostojnost i katoličanstvo cijele Europe, zapadnoeuropske zemlje su se razvijale i jačale u relativnom miru. Na dvorovima su imali bahate i razuzdane zabave. S vremena na vrijeme Vatikan im je poslao neko „UTJEŠNO“ pismo, više iz straha za svoju sigurnost, nego da im je stvarno do njih stalo. U drukčijim okolnostima mogli smo danas imati do 40 milijuna stanovnika. A koliko danas imamo?!

Autoritet se može samo zaslužiti, a ne nametnuti. Ovisi o pozitivnoj sinergiji vođe i naroda. Ako nekoga narod ne prihvaća razlog je diktat, a ne služenje i spremnost na žrtvu za narod. To važi i za samog papu, jer i on je samo čovjek.

Radi svega toga imam primjedbi na poteze i ponašanje ovoga pape Franje. Vjerujem da tako vidi većina Hrvata i Hrvatica.

  1. Na prvom obraćenju svijetu nakon izbora rekao je „BONA SERA!“ (Dobro veće) umjesto „LAUDETUR JESUS CHRISTUS!“ (Hvaljen Isus Krist).
  2. Kod pastoralnog posjeta Hrvatima Bosne i Hercegovine nijednom riječju nije spomenuo Hrvate, a Srbe i Bošnjake-Muslimane je pozdravio. Koliko znam nije izričito spomenuo niti Boga niti Blaženu Djevicu Mariju (Međugorje) za koju je rekao da ona nije poštarica da prenosi tolike poruke. Nije posjetio Hercegovinu (Mostar)  kao područje sa najvećim brojem Hrvata. Taj posjet je bio više politički da bi se umilio pravoslavnima i muslimanima preko leđa Hrvata katolika. Želi kontakt sa Ruskom pravoslavnom crkvom i Islamskim svijetom neizravno preko Srba, Muslimana, Bugara i Rumunja, Makedonaca itd .. Naravno da treba sve pozdraviti ali mu je prioritet trebao biti Hrvatski narod koji mu je izrazio dobrodošlicu. Čuo sam da mu se u avionu prelomio križ kojeg su krpali u Sarajevu. (simbolično)
  3. Taj posjet BiH je bio uvod u posjet Bugarskoj i Makedoniji. Nadlijećući Hrvatsku pozdravio je predsjednicu Kolindu. Zašto nije pozdravio Hrvatski narod? Rekao je da osjeća „MIRIS HRVATSKE“. Ali ima različitih mirisa. U Bugarskoj su ga ponudili sa jogurtom kao bugarskim izumom. Kao da na cijelom svijetu nema kiselog mlijeka. Nisu s njim htjeli moliti. Bio je sam u crkvi u Sofiji. Kad te netko neće više će te poštovati ako mu ne dolaziš. U danom intervjuu našem novinaru naglasio je da su ti patrijarsi Božji ljudi posebno naglasivši da će sa patrijarhom Irinejem uglaviti još neke „ČINJENICE“ povijesnog karaktera u vezi bl. Alojzija Stepinca. Što ima uglavljivati kad ga je papa Wojtila proglasio blaženim? Ako je netko u nebu on je svet. Osim toga samo Bog zna tko je i koliko svet. Ali po načinu svjedočenja mi kršćani vjerujemo da je netko svet. Stepinac je prošao na komisiji koja ima pozitivni pravorijek. Svi argumenti Srpskih delegacija su bili lažni i iskonstruirani protiv Stepinca. On da se dogovara sa osvjedočenim mrziteljem Hrvata, Stepinca i katoličke crkve? S osobom koja ne prizna autokefalnost Makedonske i Crnogorske crkve mimo pravoslavnog kanona, koja je sudjelovala u stvaranju „MEMORANDUMA“ kao uvoda u agresiju protiv Hrvata, Bošnjaka i Albanaca, koja apriori poništava realnu opstojnost Albanaca na Kosovu, koja kad čestita pravoslavni Božić pravoslavnima u Hrvatskoj samo spominje pokrajine, a nikad nije izustio „REPUBLIKA HRVATSKA“ mimo međunarodnog kodeksa, koja uporno govori o genocidnosti i ustaštvu Hrvata itd. Sve su to laži i inverzija teza omiljeno oružje sotone – oca laži i ubojice ljudi. Tako govori Irinej i svi njegovi prethodnici.  Umjesto s Irinejem predlažem papi Franji da porazgovara ili da nešto pročita od Američke židovke gospođe dr. Ester Gitman koja je doktorirala na slučaju Alojzija Stepinca. Ona potječe iz naših krajeva (Sarajevo) i brani istinu o njemu i naša je omiljena gošća sa svojim predavanjima. Ne mora ga ovaj papa proglasiti svetim. Neka to ide na njegovu savjest. On je za nas svet kao pravednik među narodima. To blokiraju Judeo – masonski eugenci usprkos svjedočenju mnogih Židova, Srba i ostalih.
  4. Nameće se pitanje zašto ovaj papa sve to radi? U našoj percepciji on ima miješani mentalitet Južne Amerike i Italije tj. mentalitet površno – bezazleni (Argentina) i plansko prefrigano – pragmatični (Italija). Ne pozna baš povijest niti način mišljenja Europskih naroda. Njegova opsesija da dođe u Beograd proizlazi iz veze i suradnje Talijanskih fašista i četnika u II. sv. ratu. Prisutan je i Talijanski iredentizam skoro istovjetan sa velikosrpskim hegemonizmom – glad za tuđim teritorijima u ovom slučaju Hrvatskim. Očito da ima loše savjetnike ili zlonamjerne prema nekima tj. diskriminirajuće bez objektivnosti.

Možda ovo pismo neće doći do pape Franje. Ali neka bar pročitaju njegovi savjetnici. Možda mu je bio savjetnik i Hrvat Drago Pilsel koji se hvalio da je s njim kontaktirao u Buenos Aieresu, jer je tamo živio i učio. On u Hrvatskoj ima negativni rejting duhovno, intelektualno i moralno. Ljudi ga doživljavaju kao jednog bezveznjaka.  Sve u svemu ako ikada posjeti Hrvatsku neće doživjeti spontanu radost naroda. Poslije kardinala Alojzija Stepinca i kardinala Franje Kuharića (koji bijahu svijetlo hrvatskom narodu) nametnuše nam Kardinala Josipa Bozanića. Namjerno su postavili anacionalnu i apolitičku osobu sa autističnim simptomom. Niti obrazovno ne briljira i ne nosi se dobro sa tom službom. Ljudi ga ne vole i bježe sa njegovih misa ili jedva izdrže, jer je užasno dosadan. To su napravili da otupe ulogu crkve u Hrvata kao nositeljice istinske vjere i ljubavi za svoj narod, sve u ime prodora na istok.  Ja osobno ipak imam samilost prema kardinalu Bozaniću, jer mi ga je žao kao čovjeka. Možda je u ime poslušnosti prema nadređenima to morao prihvatiti?

Morao sam ovako napisati u ime istine. U današnje vrijeme me valjda neće spaliti pa proglasiti svetim. (sudbina sv. Ivane Orlenske). Proći će i ovaj papa Franjo kao i mnogi drugi. Ostaje Kristova crkva – katolička, pravoslavna i mnoge druge. I mi ćemo umrijeti noseći sa sobom ljubav prema Kristu i njegovoj crkvi. Završio bih sa pjesmom Hrvatice dalmatinke:

„Ta tvoja mala barka

što pušta na sve strane –

– ja sam je brodom zvala,

a jedva u nju stanem!“

 

Srdačan pozdrav!

 

Krešo Čepo – Zagreb

(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)      

 

 

 

 

O AUTORU

FOTO: Krešo Čepo

Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.

Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.

Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:

1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.

2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.

PODIJELI