KORONA I TERMOMETAR

136
FOTO:Krešo Ćepo

KORONA I TERMOMETAR

 

Evo deset je sati navečer. Na hrvatskom katoličkom radiju slušam Sv.krunicu koji moli Papa Wojtila zajedno sa grupom mladih Hrvata u Vatikanu. Ta on je u biti Hrvat. Majka mu je bijela Hrvatica iz Poljske. Moli na čistom Hrvatskom jeziku. Danas nazovem prijateljicu iz susjedstva. I ona i sin imaju koronu. Kašlje i jedva govori vidno uplašena. Zaželio sam njoj i njenom sinu ozdravljenje i nakon toga molio za njih. Od moje uže obitelji su svi zdravi. Zavapio sam Presvetom Trojstvu i Djevici Mariji da spriječe i unište koronu i oslobode ovaj jadni i nemoćni svijet od toga zla. Ali sam se za svaki slučaj htio osigurati – pripremiti termometar i Lupocet 500 protiv temperature. Nedavno sam selio i u neku vrećicu stavio termometar. Vrećice sam imao na podu ugla kuhinje. Ovih dana sam ih sve pregledao tri puta i nigdje termometra. Tko će ga opet kupovati u ovoj besparici? Zamolio sam  Gospodina da ga nađem i izravno krenuo prema jednoj vrećici i našao ga. Bio je na dohvat ruke. Zahvalio sam Gospodinu.

Od početka pandemije svi živimo u jednoj posebnoj letargiji. Kao da nas je Bog htio ujediniti u ovome zlu? Toliko hvaljena i uzorana ekonomija svijeta je na koljenima. Mjere i zabrane posvuda, manje posla i manje zarade. Mnogi bogataši su toliko osupnuti da se još više kriju. Sirotinja kao sirotinja, trpe i pate i…umiru.

„Osveta je moja!“ govori Gospodin. Ta osveta je po mom dubokom uvjerenju podmetnuti i namjerno pušteni virus. Zar zadnjih godina nisu javno govorili da treba smanjiti broj stanovnika na Zemlji? A Gospodin reče da rastemo i množimo se. Zar nije najavljivano da će doći do đavoljeg pečata kojeg će svi morati imati? Zar taj pečat nije kovid – potvrda. Ali me tješi činjenica da tim pečatom nikad neće moći zagospodariti našom dušom, umom, srcem niti slobodnom voljom. Gospodin nam se predstavlja sa: „Ne bojte se!“ On je naš Otac i Gospodar a ne đavao. Sve me podsjeća na Judu izdajnika. Krist mora biti ubijen, ali jao onome tko izdaje Sina čovječijega. Bolje bi mu bilo da se ni rodio nije. Po Isusu i mi smo kao i On sam Sinovi čovječiji. Jao onima koji nas dogovorno izdaju po namjerno podmetnutim virusima. Stotine tisuća oboljelih i umrlih bit će im suci na njihovu nječnu propast. O što je tragičan naš put kroz ovaj život!?

Paralela su i svi ratovi kroz povijest – ubijanje nevinih i nemoćnih, novačenje vojnika pod prijetnjom smrću da ginu za interese zlotvora koji na Boga digoše ruku. Nijedno opravdanje ne može skinuti odgovornost zlotvora, niti uljepšavanje povjesničara i svakojakih političara. Jer ima jedna neminovna razdjelnica – da li si htio dobro ili zlo? Ipak svačija savjest je pred Bogom nepogriješiva, jer ju je stvorio sami Bog.

Još bih se osvrnuo na našu javnu političku scenu u zadnje vrijeme – govori predsjednika Zorana Milanovića i Zdravka Mamića i njihovo nastojanje da raskrinkraju licemjerstvo naše javne scene. I jedan i drugi su iskreni ljudi i na svoj način žele ukazati na opće licemjerstvo kod nas, osobito u sferi pravosuđa.

Imamo narodne izreke: „Tko meko govori, duboko ga zagoni!“, „Na ustima med, a u srcu led!“, „Cici mici, a nož u leđa!“ . To je naša stara navada: izvana pristojan i uglađen, poštenjačina, a u skrvitosti čine nepravdu, kradu, krše ljudska prava u svakom pogledu i rade gnjusna djela. A kad netko kaže izravno istinu i sa pomalo ružnom rječju zgražaju se i govore da je to nedopustivo. To je dvojni moral, licemjerstvo koje je sveprisutno. Ujedno je snishodljivost „kulturnom ponašanju“ koje sa kulturom nema veze. Kultura je pozitivan stav prema životu i ljudima i sa svim pozitivnim datostima. A licemjerstvo se treba okrpiti (napasti) svim sredstvima – hrabro i uporno. Istina oslobađa i ujedno vrijeđa dvolične i trolične koji su prisutni na svim nivoima društva pa čak i kod nekih deklariranih pripadnika svih vjerskih zajednica. Licemjeri – njihov život je Judin poljubac samom Bogu. Dobro oni znaju što je istina, ali je izdaju. Mnoga književna i općenito umjetnička djela ih prokazuju. Ali najautentičnije je po riječi Božjoj: „Sedmorostruki jao književnicima i Farizejima: Matej 13-39.“

 

Srdačan pozdrav!

 

(Krešo Čepo, rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina, BiH)

PODIJELI