SRCE HRVATSKO
Smješteno između zapada i istoka, sjevera i juga vjekovima kuca grleći i ljubeći sve poštene ljude svih sfera, svih svjetova, svih naroda; iskreno, nesebično i požrtvovno grleći i razumijevajući njihovu patnju, njihov ponos, radost i tugu. To je patničko srce puno ljubavi noseći pečat raspetog, ali i uskrsnulog Krista. Iznad svega ljubi svoju domovinu, ljepotu cvijeća, hrabrost velikih hrastova, bezbrižnost potoka i rijeka, vapaj zemlje, dubinu i širinu mora.
To srce ima mudrost strogog odvajanja naroda od zlih i agresivnih politika, politika žednih krvi drugih, pohlepnih za teritorijima i prirodnim bogadstvima ne toliko moćnih naroda. To srce zna za duhovnu i tjelesnu ljepotu svojih ljudi, zna za nevjerojatne talente na području izumiteljstva, sporta, umjetnosti, znanosti i kulture. Neustrašivo je u obrani postojanja svoje samobitnosti i pravednosti. Tada se pretvara u oluju koju nitko ne može zaustaviti, oluju koja ruši moć zlih namjera, oluju strašne samoobrane dostojanstva. Tada se uzdiže u visine dostojanstvenog sokola raširenih pandži i krika pobjede.
To srce zna za milost opraštanja, biti ponizno, skrušeno moliti Boga. Zna za dolazak Majke Božje, Djevice Marije u Međugorje, krilo Hrvatskog Srca za koje je znala da će je primiti da navjesti mir svijetu ovoga vremena. Materijalno siromašno davalo je sve što je imalo hodočasnicima cijeloga svijeta.
I nema kutka zemlje da ne zna za njega; prostranstvo velike Rusije, prpošno mnoštvo obje Amerike, vapaj Azije, zdvojnost siromaštva Afrike, ambicioznost Europe, privlačna daljina Australije, nemiri Oceanije, ljepota i osebujnost arapskog svijeta, suprotnosti Kine, trajna sudbina Indije. I svuda je čovjek osuđen na rađanje, život i smrt. Na dlanu Hrvatskog Srca odmara se vojska žrtava nepravdi, a bježe protagonisti zla ne mogavši podnijeti njegovu svjetlost i nadu i odlučnost da umre za istinu i pravdu.
Pokraj tog srca tutnje u galopu crni konji defetizma, nepovjerenja u vlastite snage, sumnje u pobjedu, puni malodušnosti. I naši širitelji defetizma mogu opet doživjeti oluju Srca Hrvatskoga koja stremi za pravdom, dostojanstvom života i istinom od Boga danom. Tko sije vjetar, žanje oluju. To srce uvijek nanovo ustaje i nemirno je u potrazi za mirom.
Srdačan pozdrav!
(Krešo Čepo, rođ.1950. Tihaljina, Hercegovina – BiH)
