Zagreb, 24.08.2019.g.
Duge, duge godine nosim sjećanje na tebe. Oprosti što si dugo čekao na ovo moje pismo. Oprosti na indiskreciji mog ulaska u tvoj svijet i svijet Švicaraca. Znaš da sam bio stranac iz Hrvatske i da sam radio kao pomoćni vrtlar na groblju u Arlesheimu i da sam najviše volio vaš dječji odjel i najviše tvoj mali grob. Nisam znao ni tvoje ime ni čiji si ni kako si i kada umro. Znam samo da je netko uvijek sadio najljepše svijeće na tvome grobu. Volio sam te znajući da si u raju. Osjećao sam tvoje prisustvo i prisustvo svih malih duša i duša svih sahranjenih na groblju. Ali ti si bio vođa i bio si mi utjeha u velikoj tuzi i zabrinutosti za ishod rata u Hrvatskoj.
Sredio si da upoznam tvoje roditelje. Jedno jutro u blizini je stajala jedna žena. Gledala je kako radim. Ja sam je pozdravio i u kratkom razgovoru sam joj rekao da nekako najviše volim tvoj grob. Zajecala je govoreći da si ti njihov sin, prvo umrlo dijete. Htjela je kontakt sa mnom ostavljajući broj telefona. Zvala se Krišta. Kasnije sam upoznao tatu Dominika i njihovu obitelj. Već su imali dvoje nove djece, a kasnije sam čuo da imaju ukupno petero. Postali smo prijatelji i družili se obiteljski. Bili su rimokatolici i praktični vjernici, ugledni ljudi. Njih dvoje su se upoznali upravo u autobusu za Međugorje, sklopili brak i aktivno djelovali. Gospodin Dominik je tada imao pozicionarno radno mjesto u Ciba – Basel. To napušta i osniva udrugu za spas nerođene djece vrlo poznate u Švicarskoj. Bilo je to jedno od mojih najljepših prijateljstava. I sami smo imali iskustvo izgubljenog djeteta.
Dragi anđele; sva naša druženja su bila prožeta tvojim prisustvom i prisustvom duša mrtvo rođene djece, prerano umrlih i abortiranih. Nismo o tome govorili ali smo to duhovno proživljavali. Uz sve životne probleme i obveze bila je to otvorena rana na našim srcima – točka susreta sa onostranom ljubavlju koja nas prati, tješi, daje nam nadu i osjećaj neizmjerne nevinosti i čistoće. To nas sve potiče da ustrajno težimo za našim spasenjem.
Već dugo nisam u Švicarskoj ali znam da je na tvom malom grobu uvijek najljepše cvijeće. Nikad te neću zaboraviti! Pozdrav!
Krešo Čepo
(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
