Piše: Paradox

Kao predstavnik svoje generacije poprilično se sramim svega onoga što imam reći o toj istoj generaciji, a s druge strane, imam toliko toga reći da ne bi stalo u knjigu biblijskih razmjera i promjera, a o generacijama mlađima od moje još barem dva puta toliko. Ovaj članak može, a i ne mora, biti pomoć roditeljima koji imaju problema s djecom u adolescenciji, pošto sam vlastitim očima promatrao stvari koje ”privlače” današnje mlade generacije i moram priznati da je žalosno promatrati djecu kako si uništavaju mladost zabludama da je sreća u opijanju i izlascima na lude zabave gdje ne postoje ni moral, a ni niže dobne granice koje gotovo svi današnji klubovi tvrde da imaju. Vjerujte mi, nije sve onako kako kažu, i vjerujte mi, vaša djeca možda i nisu tolika nevinašca kolikima se predstavljaju kod kuće.

Realno, kako vrijeme odmiče, djeca postaju sve razuzdanija i s pravom ću reći ”nenormalna”. Za dokaze je dovoljno prošetati jednu subotnju večer (obavezno prije 23:00, pošto je to granica nakon koje većina ”djece” ne bi smjelo biti vani prema zakonu) do obližnjeg kluba s ”modernom glazbom” koju ne želim niti imenovati, niti prokomentirati zbog moguće eskalacije (iako svi znamo o kojem žanru je riječ) ili do autobusne stanice gdje se najmlađi predstavnici budućih noćnih ptica skupljaju kako bi završili svoj izlazak. Nerijetko sam bio slučajni prolaznik za vrijeme javne blamaže djece (bez pretjerivanja ponavljam – DJECE) na odvratan i neciviliziran način, a ako to primjetim ja, koji imam 20 godina i okrene mi se želudac (doslovno), zamislite kako na takve prizore reagiraju ljudi dvostruko, trostruko stariji/zreliji od mene. Dakle to su scene gdje su djevojke od 14-15-16 godina obučene prikladno za javnu kuću i svjesno daju do znanja da se ne boje javne sramote što uključuje gmizanje u vlastitoj bljuvotini četveronoške, preko javne ”predigre” s nekim duplo starijim od nje same, pa sve do svađe s prijateljicom (obje u alkoholiziranom stanju, naravno) koja eskalira u fizički sukob. Koliko to loše može biti? A opisujem DJEVOJKE (s očitim razlogom za naglašavanje) i opisujem stvari koje sam skupa s masom prolaznika vidio vlastitim očima. U takvim trenutcima mislim da bi svakoj osobi, koja u prolazu vidi takvu blamažu, kroz glavu prošla misao: ”Gdje su ti roditelji?” ili ”Jesu te roditelji tako učili?” ili pak ”Tko zna iz kakve obitelji dolazi to dijete…”.

Osobno, mislim da roditelj nosi 20% krivice, 50% društvo, a onih ostalih 30% ono što vidi na TV-u u ”tako neopisivo cool” video-spotovima Lady Gage, Rihanne, LMFAO (i ostalima na listi kojih ima na mali milijun). Dakle, uzmite neprisutnost roditelja na bitnom dijelu adolescencije kada je djetetu potrebna kontrola i podrška, pomiješajte s društvom koje je već duže u vodama pijančenja, noćnog života i masakriranja discipline na javnim mjestima i začinite s malo moderne glazbe u kojima je tema spolno općenje sa svakim tko ti namigne, promiskuitet, itd. (stvari o kojima sam govorio u prvoj kolumni), te na kraju pomiješajte i stvorili ste nešto što priliči apokalipsi o kojoj se toliko zuji za kraj 2012. godine – gomilu alkoholiziranih, buntovnih i nemoralnih zombija koji se koprcaju po ulicama preko noći, a ustvari pričamo o djeci. Šokantno, zar ne? I ono što priču čini još dramatičnijom je da su djeca itekako svjesna toga što rade, samo što u takvim krugovima ne postoji moralna vrijednost, već seks, alkohol, a u težim slučajevima i narkotici. Pomalo hippy-evski stil života, samo su ovo puno mlađi hippijevci i na njihovu nesvjesnost ima ih sve više i više, što je zabrinjavajuće. A ono što najviše zabrinjava je ta površnost koja zrači u takvim krugovima; ta mentalna sklopka koja primjerice kod muških pali lampice samo kada djevojka koja pleše ima tu dosadnu recepturu za ljepotu: -sise i guzica (na najprimitivniji način rečeno). A druga strana površnosti je odbijanje bilo čega što nije poput njih samih, primjerice debilno osuđivanje zbog glazbe koju netko sluša, zbog oblačenja, boje kose, boje majice, drugim riječima bilo čega što se njima ne sviđa u društvu automatski je van svih pokušaja shvaćanja.

Koje su posljedice ovog ”new age” načina življenja? Prva i najučestalija posljedica je zanemarivanje škole, bježanje iz nje ili jednostavno buntovno odbijanje ičega što ima veze s učenjem (što će s vremenom gadno utjecati na budućnost djeteta), zatim vrlo često do preranog stupanja u spolni odnos, a pošto djeci to nije velika stvar i često mijenjaju partnera ne poznavajući previše cijenu ljubavi i lojalnosti, veoma lako može dovesti do spolnih bolesti, neželjene trudnoće, pa s tim, u 90% slučajeva, do abortusa. Zbog takvih stvari, problemi u obitelji su neizbježna posljedica, što djecu može s vremenom učiniti agresivnijom ili pak depresivnim alkoholičarima nakon 10-ak godina, jer djeca kao takva možda hoće, možda neće završiti školovanje, a i ako završe sve što steknu na svojim radnim mjestima s (u današnje vrijeme pogotovo) mizernim plaćama će spiskati na alkohol i izlaske. Ne dajte se zavarati, djeca su sklona, zbog straha od ”jezikove juhe” ili dugoročne kazne, stvaranju dvostrukog života, pa možda nećete ni znati gdje je ono bilo, skim i u kakvom stanju. Poput nekog prilagođavanja, dijete će ili izbječ’ kaznu na lijepe oči i obečavajući da se neće više ponoviti ili vam ne reči istinu i zataškati jer ipak je najbolje kada za zlo ni ne znamo. Kad smo već kod zla, često sam bio svjedok, a i meta dobacivanja djece od između 12 i 16 godina na ulici i to zbog najbanalnijih gluposti. Ništa osobno, tolerantna sam osoba, ali kada sam ja bio ‘balonja’ da sam ikome na ulici, osobito nepoznatoj osobi, dobacio nešto podrugljivo, prvo bi dobio zvjerski pogled, a zatim šamarčinu. Naravno, nikada nisam osjetio to na svojoj koži, ali sam bio sporedni glumac u sličnom scenariju. Danas, ako samo ćušnete dijete, ono vas ima pravo tužiti za fizički napad. Da se zapitaš jel’ to namjerno stvoreno da bi iskvarilo djecu ili samo još jedan debilni zakon na listi, i svakako ulazi u ”The best of” debilnih zakona na listi. Djeca su itekako svjesna da imaju tu zaštitnu kupolu, ali kao što sam već rekao – ”tolerantna SAM osoba”, a znam i da ima puuuno netolerantnijih od mene koji na repertoaru nemaju samo šamar nego poneki udarac nogom ili ‘ne daj bože’ nož u džepu, a to bi i najhladnokrvijem roditelju smrzlo krv u žilama.

Eto, toliko za sada o djeci današnjice koju ne osuđujem previše jer ipak, ovo je 21. stoljeće i tko zna što ćemo sljedeće pročitati u novinama o tragedijama i dramama koje uzrokuje neznanje i nespremnost djece na život. Također, ne osuđujem previše ni roditelje i njihov odgoj, krivim njihovo neznanje o tom kako izgleda izlazak jednog adolescenta u bezopasni noćni izlazak. Ovim člankom samo želim reći da oni od vas imaju jednako toliko naučiti koliko vi od njih i da im savjetujete da budu oprezni jer bi im to moglo katastrofalno utjecati na budućnost.

nicijazemlja.net

PODIJELI