„Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi su u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«“ (Mt 4, 23-27)
Nije bezazlena ona snaga prirode koja se očituje kroz nevrijeme. Izaziva određeno uvažavanje kako postoji nešto izvan snage naših ruku. Ono u nama može probuditi strahopoštovanje, ali i nagon za preživljavanjem ukoliko nas zatekne iznenada te nespremne.
Da li si se ikada našao u sličnoj situaciji poput Isusovih učenika koji su bili uplašeni zbog valova koji su prekrivali lađu? Ako si promatrao visoke valove netom prije ili za vrijeme oluje, sigurno to u tebi nije budilo spokoj i mir nego određeni strah.
Na što prvo pomisliš kada na vijestima čuješ upozorenje zbog oluje? Da li hitaš pospremiti lončanice s balkona i žurno sklanjaš stolove i stolice s terase? Ili možda upozoravaš susjede neka se sklone na sigurno? Tvoje su namjere najbolje i brineš se.
Diljem svijeta ostvaruju se katastrofalne posljedice razarajućih olujnih nevremena. Ljudi ostaju bez domova, razorena su im naselja, gube svoje najbliže, život im se mijenja u nekoliko minuta. Sve je to stvarnost koja se negdje nekome događa ili mu se dogodila.
No suprotno izvanjskim olujnim nevremenima, postoje i one koje s vremenom na vrijeme možemo osjetiti unutar sebe samih. Zbog toga često visoke i nemirne valove te jak vjetar možemo poistovjetiti s našim unutarnjih stanjem kada nas more brige a nedaće lome i svakodnevno pogađaju.
Bolesti, patnje, svađe, nezaposlenost, osjećaj beznađa, nepravdne – sve to u nama stvara nevrijeme pred čijim visokim valovima ne možemo izmaknuti ni pod razno. Borimo se s vodenom silom, prestrašeni i u brigama za vlastiti život. Jak nam vjetar i nemirna voda ne daju da primijetimo jednu malu spasonosnu lađu na kojoj se nalazi Isus Krist.
Koliko si puta danas svoje brige povjerio Isusu? Da li si mu dopustio da uzme tvoj teret s leđa u svoje ruke?
Isuse, Isuse, danas želim da Ti preuzmeš brige s moga srca. Ti možeš sve, Kriste. Ja ne.
Samo jedan zaziv Njegova imena može postići da se umiri tvoje preplašeno i bolno srce. Samo jedno prepuštanje briga u Njegove ruke može ti uliti sigurnost za vrijeme snažne oluje u tebi.
Isus zaista može utišati sve nemire ovoga svijeta. On ima snagu ljubavi i mira. Njemu možeš vjerovati. Pouzdaj se. Nije privid ta malena lađica koju vidiš negdje u daljini, dok tebe preplavljuje more tamnih osjećaja. To je izbor koji ti nudi spasenje.
Ima razdbolja kada se svijet oko nas čini lijepim. Osjećamo se kao da možemo sve što poželimo. No ima i onih razdoblja kada se osjećamo kao da nas sve brige pritišću uza zid. Stjerani smo u kut. Ali, postoji netko tko je naš vjerni pratitelj i u vrijeme sreće i u vrijeme nedaće. Njegovo je ime Isus Krist i strpljivo čeka baš tebe, da mu se obratiš.
Lana Krištofić
