Zagreb, 20.09.2020.
Povod za ovaj članak je odbijanje definitorija franjevaca konventualaca sa Sv. duha da mi pomognu objavljivanju moje četvrte knjige: „Moje priče“. Naime, kao mladić bio sam kod njih na studiju teologije. Moju generaciju svu znam, a i druge i oni znaju mene. Sa jednim „prekrasnim“ odgovorom su mi rekli da oni ne financiraju knjige svojim članovima provincije pa neće ni meni. Rekli su da mi žele puno „uspjeha“ u daljnjem pisanju. Ja kao rođeni Hercegovac sam čuvao ovce, ali nisam pasao travu pa sam odmah sebi rekao da ja nisam član njihove provincije, nego čovjek koji je kršćanski i domoljubni pisac. Uostalom i nisam bio siguran da će mi pomoći nakon svih iskustava na našoj i svjetskoj sceni. Znao sam da imaju radikalni animozitet prema nama koji smo „izišli“. Izbacili su me kao vreću krumpira, dali mi novac za kartu u jednom smjeru (do Vinkovaca) bez pitanja kome idem i što dalje planiram. Dali su mi i dva sendviča i bočicu vode. Nakon dužeg vremena njihove pedagoške indoktrinacije bilo je uistinu teško se snaći u civilnom životu. Budući sam imao završenu ekonomsku školu našao sam posao. Bilo je to vrijeme Jugoslavije. Taj sustav je u nama gledao klero fašiste, a regularni popovi i fratri su nas tretirali kao nezahvalne izdajnike. Međutim mi nismo bili ni jedno niti drugo. Smetali smo i jednima i drugima jer smo kao slobodoumni mladi ljudi do u srž poznavali bit i jednih i drugih.
Nedugo iza toga putovao sam za Pulu na službeni put ondašnjim poslovnim vlakom. Trebalo je imati rezervaciju. Bog je htio da sam dobio sjedište tik preko puta tadašnjeg provincijala patra Nikole Roščića. Naravno da smo se poznavali. Onako uglađen i uhranjeni dobro obučen odmah je zauzeo stav visokog gospodina. Kad sam mu rekao da putujem službeno iznenadio se. Vjerojatno je mislio da ću propasti kao čovjek što su mislili i za druge koji „iziđoše“. Odgajani su u uvjerenju da je njihov put jedino ispravan i da nema i drugih puteva i načina življenja. Većina ih misli da je samo za njih 100% osiguran raj. Rekao sam mu da je naša mama nama djeci uvijek govorila da je „širok svit“ i da ima mjesta za svakoga i na zemlji i na nebu. Gledao me pomalo preneraženo u uvjerenju da je jedino on upućen u te tajne kao svećenik, fratar i provincijal. Pitao sam ga što nam brane da u samostanu posjetimo naše kolege i prijatelje, da li se boje da ih ne okužimo pa da i oni „iziđu“ itd. Rekao sam mu da su oni krivi što su mnogi „izišli“, jer nisu mogli podnositi laž i licemjerje mnogih, te nepoštivanje identiteta osobe što se protivi društvenim, a kamoli evanđeoskim načelima. Uostalom da oni nisu vlasnici ljudi, nego trebaju biti samo suradnici u ljubavi i poniznosti i po ređenju i po zavjetima. Došla je i Pula i svatko je otišao svojim putem.
Katolička crkva je velika, široka i duboka i ove teme su to isto. Činjenica je da je velika većina svećenstva i redovništva uistinu u ljubavi i poniznosti, a manipulativni dio u mnogo slučajeva su oni kojima je važna vlast, moć i bogatstvo. Prvi su crkva služenja (Kristova crkva), a drugi su crkva moći i oni obično zauzimaju glavne pozicije, jer i streme tome. Oni su farizejski kvasac, a dobro znamo da je Isus te nazvao đavolskim slugama. Svak se prepoznaje po svojim djelima. I šire crkvi služenja može pripadati svatko tko hoće; od pape do najneuglednijeg fratra ili časne sestre, isto tako i crkvi moći. Toj podjeli podjednako podliježe sav kršćanski svijet i sve religije svijeta. Pred Bogom su sva ljudska stvorenja podjednako ljubljena bez obzira na ulogu koju obnašaju.
Majka nam je često govorila: „Ne bojte se, širok je svit!“ To sam ja stalno imao na pameti i bila je to jedna od misao vodilja. Dvadeset godina sam bio progonjen od Udbe. 1984. u tridesetčetvrtoj godini života doslovno bježim u misijski centar Verbita u Beču, ali i da vidim da li ću prihvatiti zvanje svećenika. Mogao sam postati svećenik i misionar. Ali se odlučujem za bračni život. Kad smo dobili djecu vidio sam da pred Bogom više vrijedi jedno dijete nego sav njihov celibat svih vremena.
U misijskom centru bijahu ljudi iz cijelog svijeta. Doživio sam istinsko poštovanje osobe i slobodne volje svakog čovjeka što je bilo suprotno našim terenima gdje se pravo na slobodu shvaća kao protivljenje nekomu ili nečemu.
Slobodna volja je najveći dar Božji. Dao ju je anđelima i ljudima koji su isto anđeli smješteni u tijelo. Time nas je stavio sebi uz bok, skoro ravnima sebi. O Bože, kakva veličina i zahvala!
Kao civil djelujem misijski na svoj način slijedeći Riječ Božju u praksi. Zašto nijedan vrh bilo koje kršćanske crkve jasno nije osudio državni terorizam kršćanskih zemalja nad islamskim zemljama i drugim područjima? Zašto islamski vrh nije jasno osudio islamski fundementalizam i terorizam? Zašto vrhovi religijskih sustava nisu jasno osudili financijski terorizam nad većinom stanovništva zemlje? Ima još mnogo “zašto?“ Samo cmizdre vapijući za socijalnom pravdom, a ne ulaze u uzrok i ishodište problema i ne daju prijedloge rješenja. Zar to nije „Krist na dražbi“. Da ti vrhovi pokrenu inicijativu Ujedinjeni narodi bi sigurno nešto poduzeli.
I na nižim razinama susrećemo „Krista na dražbi“, gdje god osobni interes ugrozi ljubav i poniznost vidi se „Krist na dražbi“. Igramo se tim igrama na svoju propast.
Nedavno sam čuo od jednog profesora povijesti – Zlatka izričaj: „Ja sam grješnik opće prakse!“ Šalio se, ali je rekao istinu za sve. Svi smo mi grješnici opće prakse, tko više tko manje. Ali postoji grijeh iz slabosti i grijeh stava. Jao onima sa grješnim stavom. Bolje da se ni rodio nije. Za njih treba moliti – dugo, uporno i bez prestanka!
Srdačan pozdrav!
Krešo Čepo
(rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
Želimo naglasiti da je Krešo Čepo član Rimokatoličkog uredništva portala PUT,ISTINA I ŽIVOT u kategoriji Vjera – politika – društvo.
Poštovani pratitelji portala,urednici drugih katoličkih,kršćanskih ili domoljubnih portala.Obavještavamo vas da sve članke,molitve,tekstove ispod kojih piše da je izvor portal PUT,ISTINA I ŽIVOT ( www.put-istina-zivot.com ) imate pravo preuzimati bez pitanja u količini koju sami odaberete uz napomenu da se tekstovi ne smiju dorađivati ili mijenjati kao ni citirati i pozivati na pojedine izreke autora teksta.Dakle,autorski tekstovi koji se preuzmu obavezno navesti izvor PUT,ISTINA I ŽIVOT s poveznicom www.put-istina-zivot.com.Također dozvoljeno je preuzimanje fotografija ispod koje piše (FOTO:PUT,ISTINA I ŽIVOT/www.put-istina-zivot.com također bez dopuštenja dorade ili rezanja) i svjedočanstva koja su potpisana imenom autora a ispod piše izvor (PUT,ISTINA I ŽIVOT ili poveznica portala www.put-istina i zivot.com ) ili ispod teksta piše ( Podaci o osobi poznati uredništvu ) Hvala vam i neka sve što radimo bude na slavu Bogu i neka vas prati Božji blagoslov!
Uredništvo portala PUT,ISTINA I ŽIVOT
www.put-istina-zivot.com
