28.07.2012.
Hodali smo prema Lovreću gdje smo imali dogovoreno noćenje i smještaj kod Krešine prijateljice Slavice Mustapić. Malo nam se hodanje odužilo a Slavica nas je nestrpljivo iščekivala jer je već bilo kasno i ponoć je prošla. Slavica i njezina tetka Lucijana inače moja prijateljica s fejsa su polako krenule prema nama pa smo se susreli u mjestu Cista provo pa smo otišli ispred Crkve na svjetlo gdje smo se zajedno pomolili.
Kada smo došli u Lovreć kod Slavice kući bilo je već je prošlo 02.00h iza ponoći a Slavica nam je priredila za jesti a pomagala joj je teta Lucijana pa smo malo odmorili i otišli smo spavati. Ujutro kada smo se probudili već je zapeklo sunce pa smo odlučili da ćemo krenuti poslijepodne. Slavica nije puno sjedila s nama jer je skroz bila na nogama i sve nas je posluživala.
Tetka Lucijana Šantić inače živi i radi u Splitu i posebno mi je drago što je došla u Lovreć samo da bi nas vidjela a iako smo na fejsu prijatelji nismo se nikada prije vidjeli pa je i meni a i njoj posebno drago što smo se konačno u živo upoznali. Lucijana je poslijepodne krenula za Split jer je morala na posao a mi smo se pripremali da krenemo prema Imotskom. Prije nego smo krenuli prema Imotskom nazvao sam svoga oca a on mi je rekao da je u društvu kirurga Dr.Bože Lončara rodom iz Imotskog a koji je na mobitel također popričao samnom pa mi je doktor rekao da navratimo u Imotskom u hotel ” Venecija” i nakon razgovora s doktorom krenuli smo prema Imotskom.
29.07.2012.
Oko 01.00h iza ponoći došli smo do sela Lokvičići gdje nam je gospođa i sestra u Kristu Darija Ljubićić iz Runovića s autom dovezla domaće fritule, narezanu mezu, vodu, čaj, salatu i dr.
Malo smo odmorili i pojeli pa smo nastavili prema Imotskom. U molitvu krunice smo uključivali sve naše dobročinitelje i ljude s velikim srcem a tako i njihove molitvene nakane, tako smo u naše molitve uključili i Dariju i sve njezine potrebe.
Ujutro oko pola pet smo bili u hotelu Venecija gdje smo malo odspavali i doručkovali a dočekala bas je supruga od gospodina Željka Đuzela vlasnika hotela ” Venecija” Poslijepodne smo krenuli prema granici u i u Vinjanima smo stali kod obitelji Perković. Krešimir je poznavao Tanju Perković pa smo kod njezine obitelji ručali i odmorili a onda smo krenuli prema Hercegovini.
Kuća obitelji Perković se nalazi 700 m od granice i kada smo prešli granicu i došli u Hercegovinu u mjesto Gorica sjeli smo u kafić “Hrvatski dragovoljci” i popili kavu a vlasnik kafića nam nije htio ništa naplatiti nego nas je počastio s još jednom rundom.
Krenuli smo dalje prema Sovićima i u Sovićima smo stali kod jednog zidića na nekoliko minuta da Krešo i Fran zapale po cigaretu ali prvo se stvorio jedan čovjek i pitao nas je gdje idemo? Mi smo rekli da smo hodočasnici i da idemo za Međugorje. Odmah se stvorilo još nekoliko ljudi i svi su se do jednog prezivali “Šimić” pa su nas odmah počeli pitati ako treba što pomoći, ponudili su nam i spavanje ali mi smo odlučili dalje.
Dečki su bili super pa smo se i fotografirali za uspomenu s njima a i umrežili smo se s nekima od njih i na fejsu pa sada povremeno kontaktiramo. Zatim smo krenuli dalje i u Bobanovoj dragi smo sreli jednog čovjeka koji je odmah ušao u priču s nama pa nam je posvjedočio da je i on hodočastio u Međugorje pješke. Žalio se što se dečki slabo u selu žene i da ostaju sami a onda je izvadio novac mislim oko 20 BM pa je rekao”Uzmite to za Pizzu” nastavili smo hodati dalje pa smo došli do Gruda. U Grudama smo odlučili podići šator pa smo tražili pokošenu livadu. Sjeli smo na jedan zidić a preko puta ceste smo vidjeli da pred kućom sjede neki ljudi za stolom i da razgovaraju.
Fran je otišao preko da pita ljude da li znaju gdje ima kakva pokošena livada da kampiramo. Ljudi su nas pozvali da dođemo kod njih pred kuću. Došli smo i popričali pa je gazda Pere Marić ponudio da kod njega u dvorištu kampiramo. Složili smo šator, uvukli smo se u vreće za spavanje i zaspali tvrdim snom na svježem hercegovačkom zraku.
30.07.2012.
Ustali smo i pospremili šator pa smo s obitelji Marić sjeli za stol, zajedno doručkovali i popili kavu. Prvi puta smo se u životu vidjeli ali smo se međusobno prihvatili kao da se cijeli život poznajemo. Perin brat Boris s svojom obitelji živi u Zagrebu pa smo se s njim dogovorili da ćemo se u Zagrebu vidjeti i da ćemo nastaviti druženje. Nakon doručka Boris je krenuo na more s svojom suprugom i djecom a mi smo krenuli dalje prema našem cilju prema Međugorju. Zapeklo je dobro a naši koraci su nam djelovali sporo. Molili smo se a u našu molitvu su uključeni svi ljudi koje poznajemo kao i svi ljudi koje smo susreli. Jedna od molitvenih nakana koju smo svakodnevno molili bila je i ta da nam Gospa izmoli samo dobre ljude koje ćemo sresti. Vrućine su velike, a ljudi koji sjede pred kućom predpostavljaju da idemo za Međugorje pa nas pitaju:”Gdje ćemo?”
Kada saznaju da idemo za Međugorje sami se počmu nuditi i pitati hoćemo li što jesti i piti.
Kada smo došli u Klobuk sjeli smo u kafić a gazda kafića nam nije dao da platimo nego nas je počastio s dvije runde s sokovima i kavom, ponudio nam je i sladoled. Nakon odmora krenuli smo prema Ljubuškom. Vrućina je bila velika a neki čovjek je usput popravljao kombi s kojim je prevozio lubenice jer se bavi poljoprivredom i uzgaja lubenice. Ušao je u razgovor s nama i kada je saznao da smo hodočasnici pozvao nas je kod sebe i počastio nas je lubenicom. Malo smo popričali s njim i njegovom suprugom pa smo nastavili put prema Ljubuškom.
Usput smo sretali drage i dobre ljude koji vole popričati, malo smo usporili jer je vrućina a i ljudi su nas malo zadržavali jer hercegovci su jako gostoljubivi ljudi i svi bi htjeli počastiti ili ugostiti nepoznatog prolaznika. U Vitini prije Ljubuškog naišli smo na dobre ljude a mali Mate dječak koji ide peti razred osnovne škole se vozio na biciklu pa nas je primjetio i brzo je odjurio kući da kaže mami da hodočastimo za Međugorje.
Stali smo kod jedne kapelice sv.Ante a s izrezanom lubenicom je izašla gospođa Darija Boras a Matina Mama je na tacni donjela izrezani pršut, sir, mezu. Nismo htjeli jesti ali gospođa nam je rekla da ponesemo pa smo ponjeli sa sobom.
Prije Ljubuškog nas je počela loviti neuroza. Krešo je rekao da nema smisla ovako više a ja sam mu rekao da bi bilo najbolje da se više nezaustavljamo jer Hercegovci su ljudi velikog srca i svi bi da nas počaste a radi tog zaustavljanja gubimo vrijeme.
Tako smo se primirili i jedno vrijeme bili u tišini razgovarajući s Isusom. Kada smo došli u Ljubuški stali smo pred jednu zgradu i dogovorili daljnji put odlučili smo da idemo jednom prečicom jer ćemo tako skratiti put.
Došli smo do benzinske stanice u Ljubuškom, kupili vodu i ono što nam treba i krenuli smo prema Međugorju. Na područje Međugorja smo došli oko 23.40h ali još smo bili daleko od centra. Skinuli smo se bosi jer smo odlučili ovaj zadnji dio puta preći bosi ali ja i Krešo smo se ponovo obuli jer nismo mogli. Fran je nastavio hodati bos.
31.07.2012.
Tako smo hodali polako kroz Međugorje,pjevali smo pjesme ” Došli smo ti Majko draga” i ” Uđite s hvalama” polako smo hodali a točno D smo bili pred župnom crkvom sv.Jakova u Međugorju gdje sam kleknuo i poljubio crkvena vrata. Fran je od srće i radosti stao pred crkvu i počeo je mahati s Hrvatskom zastavom. Krešo je također kleknuo i legao pred crkvu i pomolio se i naša sreća i radost radi ispunjenog cilja bila je velika i neizmjerna. Otišali smo kod Gospinog kipa pred crkvu i legli smo u vrećama za spavanje na klupi a ujutro prije sv.Mise sam se probudio i ostao oduševljen jer je jedan Talijan došao s gitarom pred Gospin kip i otpjevao pjesmu “Došli smo ti Majko draga” na talijanskom jeziku. U 07.30h smo otišli na sv.Misu pa smo se ispovijedali i pričestili a nakon sv.Mise sam sreo svoju prijateljicu Sandru Matejku iz Zagreba s kojom smo se družili u Međugorju. Dan nam je bio preispunjen i sretan. Bili smo na radiju Mir Međugorje gdje smo dali interviju. Na radiju Mir sam sreo Vesnu Šiško iz Zagreba i upoznao novinare Ana Mariju Prskalo i Dragana Soldu a poslije sam upoznao i Krešimirovu prijateljicu Anđelku Ereš djevojku velikog srca koja nas je sve počastila ručkom u restoranu. U Međugorje je stigao i svećenik Fra Mate Tadić i brat Fra Radomir Krišto. Fra Mate nas je 4 sata tražio a nismo se mogli naći jer mi je mobitel zakazao, mješaju se mreže Eronet i hrvatske mreže tako da je nastao komunikacijski kaos što je podiglo neurozu Fra Mati jer nas je 4 sata čekao. Konačno kada nas je našao upoznao je Frana i Krešimira pa smo otišli u Franjevačku kuću gdje smo dali interviju Fra Mati za novine “Naša ognjišta.”
Poslije interviju Fra Mate se vratio u Tomislavgrad a mi smo otišli na večernju sv.Misu i ostali poslije sv.Mise na klanjanju i molitvi. Poslije molitve smo otišli do apartmana koje nam je pronašla Sandra Matejka a sama Gospa se pobrinula za smještaj jer 01.08.2012. je otvorenje ” Susreta mladih” tako da su apartmani unaprijed bili rezervirani. Navečer smo došli u apartman, istuširali se i legli spavati.
Dolazak u Međugorje u 02.15 h
na radiju Mir Međugorje
Josip Jurčević
