16.07.2012.
Na list i za hodočašće nas je bilo potvrđenih samo dvojica a to smo bili Kristijan i ja a onda mi se preko facebooka javila moja prijateljica Lucijana Šantić koja mi je rekla da iz Zagreba za Međugorje planira ići jedan dečko pa mi je dala prijedlog da se i on priključi.Tako nam se priključio treći hodočasnik a on se zove Krešimir Babić.Ubrzo nakon Krešimira javio se i Fran Darrer također iz Zagreba. On je tražio na internetu informaciju o hodočašćima iz Zagreba do Međugorja te je tako došao do portala “Putevi milosti” na kojem je pročitao obavijest da se ide pješice iz Zagreba u Međugorje. Odmah se javio i priključio ekipi pa nas je bilo četvorica. S Krešom sam se čuo preko mobitela i sve se dogovorio a Krešu ni Frana nisam nikada u živo vidio niti sam ih poznavao a od ekipe sam samo poznavao Kristijana kome sam kum i prijatelj iz vojske.
Dogovorili smo se da ćemo krenuti iz Zagreba za Međugorje 16.07.2012. godine ispred crkve Svete Mati slobode na Jarunu gdje smo poslije večernje sv.Mise nakon upoznavanja pred crkvom krenuli prema Međugorju. U samom početku nakon nekoliko sati hodanja već su nam se stvorili prvi problemi jer smo hodali uz cestu te su neki ljudi javili policiji koja nas je legitimirala i preusmjerila na staru Karlovačku cestu preko jedne livade. Gospa nas je pratila tako da smo prošli bez ikakve kazne jer policijski zapovijednik je naredio policajcima da nas puste bez kazne. Ubrzo smo stiglli u Lučko i Kristijan nažalost nije više mogao hodati jer mu je pozlilo pa je nažalost morao odustati.
17.07.2012.
Krešimir, Fran i ja smo nastavili put prema Međugorju a iz Zagreba smo izašli iza ponoći jer smo se zadržali s Kristijanom dok nije njegov otac s autom došao po njega. Po izlasku iz Zagreba nastavili smo hodati prema Jastrebarskom. Usput smo naišli na jednu pokošenu livadu gdje smo odlučili malo odspavati u vrećama za spavanje pod vedrim nebom. Nebo je bilo puno zvijezda a mi smo pod vedrim nebom odmarali i osjećali smo se maleni naspram zvijezda i svemira kojega je Bog stvorio. Ujutro u ranu zoru je jako zahadnjelo pa smo se ustali oko pet ujutro i nastavili put prema Jastrebarskom. Kada smo došli u Jastrebarsko oko 10.00h ujutro u dućanu smo kupili nešto za pojesti i sjeli smo u kafić gdje smo popili kavu pa smo se malo odmorili oko sat ili dva te smo krenuli dalje prema Karlovcu. Vrijeme nam nije išlo baš u prilog jer su vladale velike vrućine oko + 40 pa smo odlučili malo odmoriti. Kada smo ušli u Karlovačku županiju u prvom naseljenom mjestu smo sjeli ispod jednog drveta u hladovinu gdje nas je primjetio jedan čovjek. Prvi čovjek na našem putu koji je s nama ušao u razgovor i po pričanju smo osjetili da se radi o jednom dobrom i poštenom čovjeku koji se veselio tome što smo hodočasnici. Iz kuće su izašli i ostali članovi obitelji mlađi sin i njegova supruga koja nas je počastila kolačima i baka koja je također hodočastila u Međugorje. Obitelj se preziva Prstac i Dragome Bogu i Gospi smo zahvaljivali što nam je tako dobre ljude stavio na put, uključivali smo ih u molitvu krunice.
Nastavili smo naš put prema Karlovcu i dogovorili smo se da ćemo u Karlovcu prespavati. Odlučili smo podići šator na Korani i prespavati pa ujutro krenuti prema Slunju. Došavši u Karlovac prvo smo otišli kupiti hranu i vodu pa smo odlučili kampirati ali prije kampiranja Krešo je izrazio želju da vrati pola stvari za Zagreb jer mu je ruksak pretežak a od Jastrebarskog se bori s žuljevima na nogama. Sjetio se svojih bivših kolega profesionalnih vojnika koji su radili nekada s njim a koji imaju iznajmljen stan u Karlovcu jer često idu za Zagreb pa da mu povezu stvari. Tako ih je Krešo nazvao i našao se s Darkom Moslavcem i Željkom Ađijevićem koji su nas pozvali da prenoćimo kod njih u stanu a uz to su nas lijepo ugostili i dočekali. U stanu su bili i ostali dečki Antun i Šokac. Ujutro smo krenuli prema svetištu sv.Josipa u Karlovcu.
U Karlovcu smo prenoćili u stanu kod naših dragih Slavonaca i profesionalnih vojnika. Na fotografiji su Adzijevic Krak, Antun Nađ, Darko Moslavac, ja i Krešo.
18.07.2012.
Nacionalno svetište sv.Josipa je bila prva točka našega hodočašća i odlučili smo ne napustiti Karlovac dok neposjetimo svetište sv.Josipa i dok se nepomolimo u svetištu. Da smo imali priliku sudjelovali bi i na sv.Misi u svetištu ali nismo bili u mogućnosti jer smo stigli malo kasno ali smo se u svetištu pomolili. Dok smo se molili časna sestra nas je primjetila pa nas je poslije naše molitve zapitala:”Gdje smo to krenuli?”
Mi smo joj odgovorili da smo hodočasnici i da iz Zagreba idemo za Međugorje pješice. Sestra je rekla da se zove Silva i malo je popričala s nama a onda je obavijestila kapelana velečasnog Drageca Gerecija koji nas je pozvao u Župnu kuću te nas je lijepo ugostio i počastio s doručkom i kolačima. Malo smo porazgovarali i odsjeli te smo se uputili prema Slunju. Put prema Slunju je bio naporan i zahtjevan. Krešo je jedva hodao jer su mu noge bile pune žuljeva. Negdje na putu prema Krnjaku sreli smo jednog čovjeka s kojim smo malo ušli u priču pa smo mu rekli da smo hodočasnici i da idemo iz Zagreba prema Međugorju. On nam je rekao da je pravoslavac i da je kao djete bio pobožan i da potječe iz mnogobrojne obitelji koja je nekada bila na okupu i koja je svakodnevno molila zajedno poput male molitvene zajednice. Tako su nekada i naši djedovi i bake kao djeca provodili u svakodnevnoj obiteljskoj i zajedničkoj molitvi što pokazuje da smo vrlo slični s pravoslavnim kršćanima. Čovjek je stariji ali po izrazu lica se vidjelo da je oduševljen što smo ga potaknuli ponovo na molitvu i vjeru.
Krenuli smo dalje, usput smo molili krunicu u koju smo uključivali sve ljude koje poznajemo i koje nosimo u srcu ali jedna od naših molitvenih nakana je bila da nam Gospa izmoli od Gospodina Isusa samo dobre ljude koje će nam se naći na našem hodočasničkom putu.
Ubrzo smo stigli u selo Krnjak i u dućanu smo kupili nešto za pojesti, sjeli smo ispred dućana na klupu i k nama je prišao jedan nepoznati čovijek koji je sjeo za naš stol a do dućana je stigao s krdom ovaca. Ušao je s nama u priču i rekao nam je da se zove Nebojša. Mi smo s Nebojšom pričali o raznim temama,tako nam se približavao i mrak a Nebojša nam je rekao da slobodno postavimo šator na jednoj livadi pred pilanom i da se možemo kod njega doći otuširati jer smo bili znojni od puta. Osim tuširanja počastio nas je i kavom te smo onda otišli u naš šator da odspavamo jer nas je ujutro čekao novi dan.
19.07.2012.
Ujutro smo krenuli prema Slunju i dan je bio pun žege i pravi lijetni dan pa smo bili malo spori. Prolazili smo uglavnom kroz pravoslavna sela a jedna baka je uz cestu bila u vrtu te nam je nabrala krstavaca koje nam je nesebično dala. Bog je dragi blagoslovio! Uključili smo je u naše molitve krunice i tako smo Bogu zahvaljivali na dobrim ljudima koje nam je stavio na put. Malo dalje prema Slunju u selu Točak naišli smo na jednu gospođu suprugu jednog branitelja koji su se u Točak doselili iz Zagreba a gospođa se zove Jadranka Turek. Kod nje smo se malo odmorili i malo smo popričali. Gospođa Jadranka je jedna draga i topla osoba čije je srce ispunjeno duhon domoljublja i ona nam je kroz cijelo vrijeme našega hodočašća posebno ostala u sjećanju i naravno kao i sve ljude koje smo sreli uključivali smo u molitvu krunice. Dalje smo krenuli prema Slunju, sunce je pržilo a asvalt se upalio, bilo je teško za hodati pa smo skrenuli s ceste i zaklon smo potražili u hladovini šume. Krešo i Fran su zaspali kao topovi. Malo smo se odmorili, nekoliko sati onda smo ponovo nastavili put prema Slunju. Voda nam se ugrijala pa smo usput stali u jedan restoran koji je imao i dućan pa smo u dućanu kupili nešto za pojesti, malo smo sjeli i pojeli i upoznali smo konobara Tina Novosela s kojim smo malo porazgovarali a Fran mu je poklonio križ Tau.
Kada smo ručali opet smo krenuli prema Slunju gdje su nas sreli biciklisti iz Zagreba koji su poslije nas bili u restoranu na ručku pa su od konobara Tina čuli za nas i kada su nas prestigli zaustavili su se i izrazili su želju da se uslikaju s nama za usomenu.
Nastavili smo dalje hodati i usput smo se zaustavili na kratko kod obitelji Mile Vrankovića koji nam je dao vode, krenuli smo dalje prema Slunju i navečer smo konačno došli u Slunj i na gradskoj plaži na Korani podigli smo šator i tu prenoćili.
Na terasi kod gospođe Jadranke Turek u blizini Slunja.
