Propovijed povodom 4. korizmene nedjelje
Danas obilježavamo 4. korizmenu nedjelju koja je posvećena duhovnoj obnovi.
Korizmeno razdoblje, u kojem se nalazimo i kojeg smo prošli prvu polovinu, je vrijeme unutarnjeg razmatranja, samoispitivanja, razmatranja sebe u potpunom smislu. Vrijeme je to iščekivanja, nade, no isto tako, i vrijeme kad smo pozvani se duhovno obnoviti.
Kako je Isus proživio svoju osobnu korizmu, boraveći u pustinji 40 dana i pritom odolijevajući raznim iskušenjima, tako i mi prolazimo svoju osobnu korizmu. Svoja iskušenja, trpljenja, izazove s kojima se suočavamo, situacije preko kojih se gradimo su ujedno i situacije preko kojih se obnavljamo.
S jedne strane, korizmu karakterizira vrijeme iščekivanja uskrsnuća Gospoda Krista, a sukladno tome i vrijeme nade u pobjedu života nad smrti. S druge strane, da bismo postigli osobno uskrsnuće, a time i postizanja stupnja Krista u sebi, potrebno je proći situacije i okolnosti koje nas razotkrivaju u svakom pogledu, koje nas pročišćavaju, kojim se obnavljamo. Potrebno je zaokružiti proces suočavanja sa samim sobom , svladavanje potrebnih lekcija te naposlijetku rađanje ili uskrsnuće nove, poboljšane verzije sebe.
U današnjem evanđelju, naglasak je bio na dijeljenju. Po evanđeoskoj predaji, Isus je od nekoliko riba i komada kruha nahranio na tisuće ljudi. Od nečeg malog, stvorio je nešto veliko. Od namjere da pomogne svim prisutnima, iz nečeg što je djelovalo kao nedovoljno za sve, stvorio je i više nego dovoljno.
Tako i kod nas – iako nam životne situacije u kojim se nalazimo ponekad djeluju bezizlazno, zbog kojih imamo dojam da nemamo dovoljno snage i resursa da situaciju izvana, a time i svoje unutarnje stanje poboljšamo, sredimo, obnovimo, to je ipak samo naš površinski dojam. U svakodnevnom životu često nam nedostaje toliko potrebne vjere da stvari pokrenemo i „stavimo na svoje mjesto“, no ipak, uz, bar samo malo vjere na početku, možemo učiniti puno. Već mali korak u namjeri da pomognemo drugima, a time pomognemo i sebi, pokreće lavinu promjena na bolje koja je nezaustavljiva. S vremenom, promatrajući posljedice naših djelovanja, naša vjera jača, učvrščuje se te time prostora za vlastitu duhovnu obnovu, a time i obnovu drugih oko nas je sve više.
Ono što čovjeku djeluje nemoguće, nije Bogu, kome je sve moguće. Ako smo neizostavni dio Boga, jer Bog je Sve u Svemu, onda prihvaćajući i prepuštajući se Bogu u sebi, otvaramo sebi prostor za vlastitom duhovnom obnovom, za stvaranjem nove verzije sebe, za osobnim uskrsnućem.
Neka nam ovo korizmeno razdoblje bude vrijeme u kojem ćemo biti potaknuti za vlastitom transformacijom, uz motivaciju da ovaj Uskrs dočekamo i svoje vlastito uskrsnuće.
Amen.
