Propovijed povodom 22. nedjelje po Trojstvu
„Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagoslivljajte one koji vas kunu i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju.“ Zanimljive riječi iz današnjeg evanđelja, koje s duhovne strane izgledaju savršeno i jasno, no u svakodnevnom životu, u praksi, naizgled utopijske i teško ostvarive.
Svakodnevno se susrećemo s raznim životnim izazovima, koji nas, ovisno kako na njih reagiramo, kako se s njima nosimo, izgrađuju ili degradiraju. Odnosi s drugim ljudima, bez obzira bili oni obiteljski, prijateljski, kolegijalni, nam ili obogaćuju život ili ga uništavaju. Kako god u odnosu s drugim ljudima reagirali ili se s njima nosili, činjenica je da preko njih prolazimo životne lekcije i da nam naša reakcija na njih nešto govori o nama samima. Jer, u konačnici, ljudi koji su dio našeg života nisu tu slučajno, i naš su svojevrsni odraz.
Poruku cijelog današnjeg evanđelja možemo svesti na jednu temeljnu misao: Ne čini ono što ne želiš da drugi čini tebi. Zašto onda u svakodnevnom životu se često tako ne ponašamo? Zašto neprijateljima uzvraćamo istom mjerom? Zašto pomažemo uz primisao da onaj kome smo pomogli treba vratiti uslugu? Zašto nismo milostivi? Zašto osuđujemo, kritiziramo? Zašto ne opraštamo?
Kad nam netko učini nešto nažao, u pravilu nas taj čin povrijedi, te automatski se povučemo u sebe. Instinktivno, gradimo svoju zamišljenu ljušturu iz koje ne želimo izaći jer u vanjskom svijetu vidimo isključivo opasnost. Postajemo pretjerano oprezni. Ljude oko sebe više ne gledamo kao na osobe sa svojim vrlinama i manama, s jakostima i slabostima, koji se sa svojim životom u tom trenutku nose najbolje što mogu, nego na osobe koji imaju isključivo loše namjere. Takvim pristupom, odvajamo se od božanske iskre, odvajamo se od Krista u nama, odvajamo se od koncepta davanja i služenja drugima i općem dobru.
Gledajući iz krovne, univerzalne perspektive, cjelokupni živi svijet, cjelokupnost svega, svi ljudi čine Jednotu. Nema ničega van Jednote, van života, i u jednoti, u životu je sve. Sukladno navedenom, učinivši nekome nešto nažao, učinili smo samom sebi. Uzvraćajući nekome koga karakteriziramo kao neprijatelja istom mjerom, uzvratili smo isto samom sebi. Ne pomažući drugome kad mu je pomoć potrebna, sebi odbijamo pomoći. Nedostatak milosti prema drugome je nedostatak milosti prema samom sebi. Osuđivanjem i kritiziranjem drugoga, osuđujemo i kritiziramo samog sebe. Ne opraštajući drugome, ne opraštamo sebi.
Ako nam netko učini nešto nažao, ako nas nešto povrijedi, rani i ako uzvraćamo istom mjerom, nastavljamo niz nesklada koji nas odvaja o svjesne povezanosti s Bogom. Odvaja nas od puta rasta i razvoja, od našeg cilja da postanemo jedno s Kristom.
Biti jedno s Bogom, a time biti jedno sa cijelim čovječanstvom, te sve ljude gledati kao na svoje bližnje je vrlo teško u praksi. Iz tog razloga, stalni duhovni rad na sebi je nužan u svrhu postizanja osjetilne spoznaje Krista u sebi. Biti jedno s Kristom, kao što je Gospod Krist jedno s Bogom u potpunom smislu. Iz tog razloga, životni primjer Gospoda Krista, koji je na sve ljude gledao ravnopravno, koji nije učinio nikome ništa nažao, koji je u potpunosti živio ono što je propovijedao, je primjer savršene izgrađenosti ljudskog bića s Bogom. Neka nam svima Gospod Krist bude primjer i motiv kod nošenja sa svim životnim izazovima i situacijama na primjeran način, kako dolikuje osobi koja teži duhovnom rastu.
Amen.
