Pitanje:
Što znači druga smrt?
Odgovor:
Poštovani!
Hvala Vam na pitanju koje ste postavili. Pitanje je izuzetno bitno, ali očito je i kontraverzno, jer se oko tog pitanja teolozi baš i ne mogu dogovoriti, tj nemaju svi isti stav. Ja ću pokušati postaviti nekoliko stavova koje znam da ih teolozi postavljaju, ali ću istovremeno postaviti i pitanja koja taj stav opovrgava.
Ako postoji druga smrt, onda zasigurno postoji i prva smrt. Ono što je značajno to je da Isus je nerado govorio o smrti. Za njega ova naša prirodna smrt očito nije bila toliko značajna, jer je on nju uspoređivao sa snom. Tu nam je najbolji primjer kod Lazara gdje On kaže da ga ide probuditi, jer spava, iako je već četiri dana bio u grobu. Isus je rekao da je Otac Bog živih a ne mrtvih.
Po pitanju stanja mrtvih postoje dva gledišta. Jedno je da kad čovjek umre, njegova nekakva duša odlazi Bogu i tamo ako je bio pravednik uživa u rajskoj ljepoti, a ako je bio grešnik, tada ide u pakao i vječne muke. Tu teoriju potvrđuju čak i sa dva biblijska retka. Jedan je Isusova priča o Bogatašu i Lazaru, a druga o dušama posječenim za riječ Božju koji viču ispod oltara (na nebu) da Bog već učini kraj zlu i grijehu. Po toj teoriji se vjeruje da je ljudska duša besmrtna. Međutim tu postoji problem a to je biblijski tekst po kojem Biblija tvrdi da je ljudska besmrtnost uvjetovana Kristovim darom. Tekst kaže: koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen. 1. Timoteju 6,16. Ako ovaj tekst govori da jedini Bog ima besmrtnost, tada očito to ne mogu imati i ljudi.
Drugi stav po pitanju stanja poslije smrti je da mrtvi ne znaju ništa i da je duša sinteza tijela i životnog daha. Kada iz čovjeka izađe životni dah, duša više ne postoji. Po tom vjerovanju duša je u stvari živi čovjek. Bog je taj koji čuva „informaciju“ o svakome čovjeku. Ono što je značajno to je da se u Bibliji spominju dvije knjige. Knjiga života i knjiga za spomen. Meni je zanimljivo da ne postoji knjiga smrti. To bi značilo da Bog smatra žive samo one koji su nanovo rođeni, tj prihvatili Kristov oprost i na taj način slikovito upisani u knjigu života.
Ono što je značajno, po tom stavu prioritet nije stanje mrtvih, već uskrsnuće. Za one koji su umrli za njih više vrijeme ne postoji. Slijedeći trenutak od njihove smrti je uskrsnuće i susret sa Gospodinom nakon uskrsnuća.
Možda bi to mogli ilustrirati kompjuterskom mrežom. Računala (što bi usporedili s ljudima koji su u zajednici s Kristom) koja su spojena mrežom sa glavnim serverom (Isusom Kristom) rade tako spojena. Sve što se unese na računalo to se paralelno vodi i na glavnom serveru. Jednog dana kada se računalo pokvari, donosi se novo prazno (što je asocijacija na smrt i uskrsnuće tijela.) Sa Servera se skida njegov softver i računalo nastavlja raditi tamo gdje je stalo prije kvara.
Sa sigurnošću ne mogu tvrditi koja je od ovih teorija u potpunosti točna, ali zasigurno mogu tvrditi da je blažena nada onih koji umiru, uskrsnuće nakon Kristovog dolaska. Biblija govori o tome da će nakon uskrsnuća ljudi primiti plaću ili nagradu za svoja djela. Prema scenariju koji nam opisuje sveti Ivan apostol u Otkrivenju, ja razumijem da će u vrijeme Kristovog dolaska uskrsnuti oni koji su zapisani u knjigu života. Oni će tada primiti svoju plaću. Nakon Kristovog dolaska trebali bi biti s Kristom na nebu, dok bi Zemlja ostala pusta bez ljudi. Nakon tog milenija Isus spušta s neba nebeski zlatni grad Jeruzalem na zemlju, i tada uskrsavaju mrtvi grešnici koji nisu prihvatili Krista kao svog Spasitelja. Nakon toga pada vatra s neba i spaljuje sve što je grijeh donio na ovaj svijet. U tom ognju izgorjet će sve grešno zajedno sa grešnicima koji nisu prihvatili Krista. Ta smrt u tom ognju sveti Ivan naziva druga smrt.
Tu sada imamo problem gdje neki teolozi tvrde da će grešnici gorjeti cijelu vječnost. Meni je to osobno ne spojivo s Božjom ljubavlju koja bi za griješenje od nekih 70 ili više godina mučila nekog kroz cijelu vječnost.
Drugi pak teolozi tvrde da je jezero ognjeno ustvari mjesto Božje odsutnosti. Tu opet osporavaju Božju sveprisutnost, jer u svemiru nema niti može biti mjesta gdje Bog ne može biti prisutan.
Treće rješenje koje mi se čini logičnim je da će taj oganj gorjeti dok ne spali sve što može gorjeti. Zato se i zove neugasivi oganj, tj neće se ugasiti dok sve ne spali.
Mi kao ljudi osuđeni smo na smrt. Sveti Pavao je pisao: Jer je plača za grijeh smrt; Rimljanima 6,23. Mi imamo dvije mogućnosti. Jedna je da prihvatimo zamjenu, tj Isusa Krista koji je umjesto nas umro tom drugom smrću, ili da sami umremo. Oni koji budu bačeni u to ognjeno jezero ustvari sami su to izabrali. Oni su odbili prihvatiti Kristovu ponudu milosti i budući da nisu izašli iz grijeha, zajedno sa grijehom će biti i uništeni.
Sveti Ivan je to pokušao slikovito opisati: A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno – to je druga smrt: Otkrivenje 20,14. Kada je opisivao tko će biti bačen u ognjeno jezero, tada je to također objasnio: Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt. Otkrivenje 21,8.
Ako itko od nas koji ovo čita bude bačen u jezero ognjeno, to neće biti razlogom što je u životu griješio, već što nije prihvatio Kristovu ponudu milosti. Krist se ponudio kao zamjena i umjesto nas je umro. Mi ne moramo umrijeti drugom smrću. Prihvatimo milostivo to Božje očitovanje ljubavi. Isus još uvijek poziva: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkrivenje 3,20. Otvorimo Kristu svoje srce dok još imamo vremena.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko
