Umjesto da se ujedinimo da nam niti jedan branitelj i njegova obitelj ne gladuje, prosjači, moli i kumi za pomoć mi se šepurimo ko purani,
Koliko je prošlo od rata?
Ha? Koliko?
Koliko je godina prošlo, koliko godina, mjeseci, dana, sati i minuta od rata prošlo?!
Nama gladuju branitelji.
Koliko ih samo ima bez lipe ikakvog prihoda?!
Sve su im uzeli što god su mogli, samo meni nemojte o privilegijama pričati vidjela sam na svoje oči kakve su to privilegije, mijenjajte se s njima.
Što mi znači paradiranje??
Za život?
Ma koji život?!
Ma koji život?!
Sad smo mi neke velike face je l’,ma nemoj!
Te jeftine priče i lovorike nalijepite na kantu od pekmeza, još bolje na ogledalo, pa se divite dnevno 24 sata.
Ne š’ti, busaju se u prsa, ne znaš tko je veći, napuhali se ko purani, lete ptice lete avioni,
Izvana gladac, a unutra jadac.
E to ja mislim.
Bori se za život.
Život!
Bližnjega svoga.
Ne š’ti muke otići u šetnju i još se svađat’.
Evanđeoski do bola.
A ja, gle čuda, ogorčena.
Ko bi reko?!
Smijem li?!
Jok…opet nisam u masi, opet crna ovca, opet ne letim s jatom, opet kontra rijeke.
A e…
Svi siti, napiti, obučeni,
obuveni šeću. Ono osmjesi rajski, anđeoska dječica vise im o vratovima, evo gledajte miline, a iza ugla vapi gladan branitelj sa gladnih 4, 5 djece, ma da je i jedno i on bi u šetnju i on bi objesio djecu oko vrata i on bio hodao za život da mu svekoliki šetači društveni, vjerski, državni i politički nisu oduzeli i život i dostojanstvo.
Zdravlje je odavno dao da bi mi eto šetali.
Na zdravlje nam život.
Bogu smo omiljeli bez presedana.
A je, trpljenje je to tiskat se sit i siguran sa novčanikom u koji kapne od nešto do svašta i to svako malo, a za što pitam ja vas, za štoooo? E, pa za Život. Je l’ te? Ma nemoj?
O čemu pričamo?
O čemu pričamo?
Mi vjernici, katolici, o čemu pričamo?
Vlatka OFS Vraneković
