Isus nas uči moliti na način da nam Bog providi svakodnevni kruh (Matej 6,11). Isus očito nije govorio svojim učenicima da mole samo za kruh. Kruh je snažan simbol Božje providnosti za Njegov narod u Starom zavjetu. Sjećamo se kako se Bog brinuo o Izraelcima kada su bili u pustinji nakon njihovog izlaska iz Egipta. Život je u pustinji bio težak, i uskoro su se ljudi počeli žaliti da bi im bolje bilo u Egiptu, gdje su mogli jesti izvrsnu hranu. Kao odgovor na ove pritužbe, Bog je obećao „dati im daždi kruh s neba“ (Izlazak 16,4) Dakle, ova nas molba u Gospodnjoj molitvi uči da pristupimo i oslonimo se na Boga u poniznom duhu, tražeći ga da se pobrine za ono što trebamo te nas održava iz dana u dan. Nemamo dozvolu tražiti velika bogatstva, ali nas se potiče da mu dajemo do znanja svoje potrebe, vjerujući da će se za njih i pobrinuti. Kruh. Molitva za kruh svagdašnji je molitva za osnovne životne potrebe. Riječ “kruh” ne označava samo kruh kao osnovnu živežnu namirnicu, nego sve što je potrebno za život. Kakva korist ako imamo kruh a nemamo krov nad glavom dok je vani minus trideset? U tom slučaju nam je osim kruha potrebna i topla soba. Kruh označava osnovne životne potrebe, a ne raskoš i pretjerivanje. Isus kaže “kruh svagdašnji”. Riječ koja je prevedena sa “svagdašnji” je vrlo rijetka grčka riječ. Čini se da je Očenaš jedino mjesto gdje se spominje. Što se neka riječ manje spominje u literaturi to je teže odrediti njeno precizno značenje. U Izrekama mudrac moli da ga Bog hrani kruhom dostatnim, tj. da mu daje onoliko koliko mu je dovoljno za život. (Izr 30:8). Tako bi značenje bilo: “Bože daj nam ono što nam je potrebno i koliko nam je potrebno za život danas.” Izraelci su u pustinji također jeli manu koju im je Bog davao svaki dan i skupljali onoliko koliko im je bilo potrebno za taj dan. Riječ “nama” odnosno “nam” ne znači da svi zajedno uglas ponavljamo naučenu molitvu, nego da ne molimo samo za sebe, već i za druge vjernike. Kada bismo trebali moliti svi uglas, onda Isus ne bi rekao da se nasamo zatvorimo u svoju sobu. Osim toga, u Bibliji bi postojao barem jedan primjer gdje vjernici uglas mole naučenu molitvu. Riječ danas ne bi trebala imati nikakvo mistično značenje. Ona označava današnji dan. Riječ “danas “ovdje stoji ne samo zbog svoje duhovne vrijednosti, nego i zbog konteksta u kojem je izrečena. Dakle, kada si malo razmatramo molitvu Oče naša, sigurno si postavljamo raznorazna pitanja… Zašto molimo ovu molitvu i kako ona treba da djeluje na nas i naše okolnosti? U ovom slučaju iskazujemo svoju ovisnost o Bogu. Moleći Boga da ispuni naše osnovne životne potrebe priznajemo svoju ovisnost o Bogu. Od Boga ovisi da li ćemo živjeti ili umrijeti, hoćemo li imati šta da jedemo ili nećemo. Da li to znamo i vjerujemo? Mnogi misle da im Bog ne treba i da sami mogu osigurati ono što im je potrebno za život. Zato neće da slušaju kada im se propovijeda i govori o Bogu. Ima i onih koji kažu da vjeruju u Boga, ali za kruh zahvaljuju sebi i svojim sposobnostima, a ne Bogu. “Kakav Bog!” – misle oni. Kažu: “Da ja nisam radio i zaradio, ne bi ni Bog dao.” Takav ne razmišlja i ne pita se tko mu je dao ruke, noge, razum, sposobnosti i priliku da može raditi i zaraditi. Kada molimo za kruh svagdašnji priznajemo da je od Boga sve što imamo, bilo da nam je dao snagu i priliku da zaradimo, bilo da se za nas pobrinuo na neki drugi način. Jedan od osnovnih principa je da nam Bog daje ono što nam je potrebno kroz posao koji radimo. On je rekao da onaj koji neće da radi ne treba ni da jede. (2 Sol 3:10). Našu molitvu za kruh svagdašnji Bog (uglavnom) ispunjava kroz posao koji radimo. Zato naša molitva za Kruh svagdašnji uključuje i molitvu za posao ukoliko ga nemamo. A da bismo dobili posao moramo ga i tražiti. I to je način na koji Bog ispunjava našu molitvu. Moliti za kruh svagdašnji ne znači čekati da nam on padne s neba, nego podrazumijeva korištenje sredstava koja nam Bog daje da bismo došli do kruha. Iskazujemo pouzdanje u Boga. Moleći u skladu s Isusovom poukom iskazujemo pouzdanje u Boga, a ne u bogatstvo, svoju moć i sposobnosti. To nas oslobađa tjeskobne brige. Bog je Onaj koji nam daje hranu i od koga zavisi naš život. Tekst kaže: “Kruh naš svagdašnji daj nam danas.” Mi ne molimo da nas Bog opskrbi hranom za godinu ili deset godina, nego za danas. Ako imamo ono što nam je potrebno za danas, ne brinemo se što nemamo za sutra. Radosni smo i uživamo danas i znamo da će se Bog pobrinuti i za sutra. Uzdamo se u Boga koji je naš dobri Otac. Zato možemo tražiti kraljevstvo nebesko i Njegovu pravednost ne brinući tjeskobno šta ćemo jesti, piti i obući. Zato se ne boj što nisi materijalno osiguran za narednih deset godina, za narednu godinu ili za sutra. Hvali Boga za ono što imaš danas, a sutra će se brinuti za sebe. Jesmo li svjesni da naša egzistencija ovisi od Njega, a ne od naših sposobnosti? Da je naša sigurnost u Njemu, a ne u materijalnim stvarima? Hoćemo li konačno podići svoje oči s ovoga svijeta i svoj život u potpunosti predati u Njegove ruke, svoje pouzdanje u potpunosti staviti u Njega? Kada uđemo u molitvu, to jest razgovor i zajedništvo s Bogom, i svoje zahtjeve stavimo pred Njega, izlijevajući svoje duše i konkretne potrebe, na naše molitve vidimo i konkretne odgovore. Naš nas Otac poziva da za naš svakodnevni kruh dođemo k Njemu. On nas u svojoj providnosti neće razočarati. Dakle, tražite vremena za molitvu, to je najveća snaga na zemlji.
Urednik: Marko Martinović
