Kako tumačiti ovaj dio Očenaša, koji govori: “Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla”? Valja priznati, da uistinu ovaj odgovor nije jednostavan. No sjetimo se da je sveti apostol Jakov sigurno znao Očenaš i da je svoje vjernike učio baš tako moliti, a u svojoj poslanici piše (Jak 1, 13-14) piše: “Neka nitko u napasti rekne: Bog me napastuje”. Ta Bog ne može biti napastovan na zlo i ne napastuje nikoga. Nego naprotiv, svakoga napastuje njegova požuda koja također i mami, da bude napastovan. Da bismo ispravno protumačili tekst razmotrit ćemo ga u kontekstu čitave Biblije. Pogledat ćemo značenje riječi „napast“ da bismo razumjeli za šta trebamo moliti. Grčka riječ je peirasmos i prevodi se kao napast ili češće kao kušnja. Zato bismo tekst mogli prevesti i kao “ne uvedi nas u kušnju”. Međutim, riječ kušnja može imati nekoliko značenja i zato je opravdano da je ovdje prevedena kao napast, da bi se razlikovala od same kušnje kao nečeg što je dobro. Jakov jasno kaže da je kušnja za nas dobra: “Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću”. (Jak 1:2-3). Jasno je da je kušnja nešto što je dobro za nas i nema nikakvog smisla da molimo protiv nje. Ono protiv čega molimo jeste pad u grijeh, a ne kušnja. Riječ kušnja može označavati testiranje ili kušanje koje je za nas dobro, ali može se odnositi i na pad prilikom testiranja. Pad u grijeh je nešto što ne želimo i što za nas nije dobro. Možemo se pitati zašto se Isus baš tako izrazio. Možda riječ »napast« na tom mjestu treba shvatiti kao »kušnju« pa bismo tim zazivom molili Boga da nas poštedi teških kušnja koje jedva možemo podnijeti. Moguće je pronalaziti i drugačija značenja, možda je u kratkoj izreci i sadržano više značenja. Čim smo, zajedno s apostolom Jakovom, sigurni da Bog nikoga ne napastuje, slobodno nam je promišljati o tim značenjima, prihvaćati ono koje nam najbolje odgovara, otvoreni mogućnosti da sutra proniknemo još bolje i prihvatljivije rješenje. Predajmo se Gospodinu, da nas vodi upravo kroz tu “kušnju”, ne bili u potpunosti shvatili, što je to uistinu predanje Ocu našemu, koji je tako milosrdan prema nama grešnicima. Dajmo mu cijelo biće. Upravo preko takvog predanja bit ćemo otvoreniji, prvo prema Ocu, a potom prema svakom čovjeku kojega susrećemo.
Urednik: Marko Martinović
