godina C
Sv. Obitelj Isusa, Marije i Josipa
Tomislavgrad, 30. prosinca 2012. u 9 sati
UVOD
Obitelj je temeljna stanica života svakoga pojedinca. Bog izabire obitelj, u njoj se rađa i provodi život u obitelji, pokazujući nam kako se prema njoj trebamo odnositi.
Zamolimo Gospodina da nam oprosti sve manjkavosti kojima smo narušavali sklad svojih obitelji, povrijedili bližnje i bili neodgovorni u svojim zajednicama. Pokajmo se za grijehe i propuste, kako bismo dostojno proslavili današnja misna otajstva.
HOMILIJA
Božić je prije svega obiteljski blagdan. U Godini vjere koju slavimo, poseban naglasak je stavljen na obitelj kao središte u kojem se događa rast vjere. Kao prostor u kojemu se vjera slavi, mjesto ispovijedanja vjere i najjačeg svjedočenja.
Slika jaslica u kojemu su Marija i Josip donijeli novorođeno dijete, uljepšana je i romantizirana slika onoga što se stvarno zbilo i u kakvim se okolnostima Krist rodio. Tek na drugi pogled u štali i pribježištu, u mraku i noći, smradu i prljavštini, bila je stvarnost u kojoj je Bog došao na svijet. Bio je to nesiguran, opasan, brutalan i surov svijet. Isusov život nije bio samo u opasnosti od zaraze od svakovrsnih dječjih bolesti, nego i od ljudi poput Heroda koji su mu već od rođenja radili o glavi.
Sveta je Obitelj obilježena prognaničkim načinom života. Tražeći spas za sebe i dijete u tuđinskoj zemlji, odvojeni od svih koji su im u životu značili i bili članovi njihove rodbine. Bez prijatelja, bez potpore, bez izgleda da će se vratiti natrag u svoj rodni kraj Marija i Josip zajedno s djetetom bježe u Egipat, u stranu zemlju s neizvjesnom budućnošću. To je bilo sve drugo samo ne siguran i miran dolazak na svijet jednog djeteta. Nema sloge niti mira, nego borba i strka. Nema sigurnosti, nego bježanje od opasnosti koja prijeti, nema udobnosti doma, nego su u tuđini bez ikoga svoga.
Slušali su i ravnali se po Božjim nadahnućima i usmjerenjima, zbog čega su bili sretni i blagoslovljeni. Njihovo srce je bilo ispunjeno Božjim mirom i ljubavlju. Stoga je po strpljivosti, poslušnosti, marljivosti i vjernosti, Sveta Obitelj uzor obiteljima svih generacija ljudi kao i naših danas.
Nažalost, naše obitelji često nisu takve. Istina, danas se u javnosti često čuje govor o obiteljima, o pravima očeva i majki ili djece. Međutim to su više rasprave, nego istinska pomoć obiteljima. Unatoč svemu, sve je više bračnih lomova. Svaki treći brak se raspada. Nema dovoljno ljubavi i vremena za dijete koje je majci i ocu uvijek Božji dar.
Upitna je ljubav između supruga koja se, nažalost nerijetko kida, pri čemu se vode sudski sporovi oko djece koje postaju predmet svađa i razilaženja. Današnje su obitelji uzdrmane zbog nezaposlenosti svojih članova, koje jedva pronalaze načine za preživljavanje i normalan život.
Odakle može doći jednoj obitelji, ljubav, zajedništvo, razumijevanje, mir i sreća? Odgovor nalazimo u povezanosti s Bogom. Gdje se u obitelji poštuje i slavi Božje ime, preko molitve, vršenja Božjih zapovijedi, tamo je Božji mir i mogućnost rasta uvjeta za dobre obiteljske odnose. Samo u ozračju skrovita života, može se zamijetiti Božji govor. U takvom ozračju doživljava se blagoslov, sreća i Božje zajedništvo.
Današnji je blagdan uveden u opću Crkvu 1893. na poticaj katolika iz Kanade, među kojima se u 19. stoljeću počela širiti pobožnost prema Svetoj obitelji. Oni su uzor i pomoć vjerničkim obiteljima u svijetu, gdje majke moraju zarađivati izvan kuće, djeca ne mogu dobiti naobrazbu i posao kako žele roditelji i sami mladi, muževi rade daleko od obitelji i najveći dio tjedna nisu s djecom. U današnjoj zbornoj misnoj molitvi predsjedatelj slavlja ističe da nam Bog u Svetoj obitelji daje divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi, te moli da je nasljedujemo.
Marija doživljava što i druge majke koje su pratile razvoj svojih sinova i kćeri. Ona je ujedno i šokirana da je njezin sin drugačiji nego što je ona to očekivala. Zgoda u Hramu trebala bi nam biti poticaj da vjernički uočimo teškoće roditelja, koji se žrtvuju za svoju djecu a ne vide plodove svoga odgoja. Ista zgoda potiče na razmišljanje i o djeci koja prerastaju u mladiće i djevojke, a roditelji ih još uvijek gledaju kao malu djecu. Mnogi roditelji žale se da su ih djeca razočarala, a djeca se žale da ih roditelji ne razumiju.
Sveta Obitelj kao i naše obitelji danas, nije živjela u idealnom i savršenom svijetu kako kipovi i slike često prikazuju. I oni su na početku zajedničkoga života, prije i poslije Isusova rođenja, živjeli u problemima i poteškoćama. I oni su morali proći kroz dobre i manje dobre trenutke života, kao što i sve obitelji prolaze. Morali su doživjeti svoje lijepe, ali i teške dane. Upravo onako što se mi često sramimo u svojim obiteljima priznati da nam je pokatkad teško, da proživljavamo muke razdvojenosti i neslaganja, pa ih pred božićne blagdane znamo pomesti pod tepih.
Krist dolazi k nama, biti u našim obiteljima u teškim i u radosnim trenutcima. Ne dolazi u neke izmišljene, uljepšane i odglumljene odnose, nego u prave, žive, istinske obitelji koje kao i svaki ljudski život prolaze kroz svoje tamne i svijetle dane.
I danas živimo u društvu koje ne može zaštititi obitelj skrbeći o njoj kao istinskoj vrijednosti ili je pustiti je da se sama snalazi. Nego, proturječno, vuče tolike poteze protiv nje. Nevjerojatno je i tragično kad društvo drsko i bezočno vuče bezbožne poteza na štetu same obitelji. Danas bi društvo htjelo prekrajati obitelj, prema zahtjevima nastranih pojedinaca i skupina, a djecu preodgajati po mjeri bezbožnog mentaliteta. Tražeći načina i iznalazeći sredstava da je obezglavi, oduzimajući joj vjeru u Boga i božanske vrijednosti na kojima se temelji. Htjelo bi se da danas članovi obitelji zaborave, kako imaju odgovornost jedni za druge, za ovaj i za vječni život.
Začuđuju lukavi izgovori kako bi se progonilo obitelj, umjesto da ju se zaštiti, ali mi vjernici poučeni Božjom poukom znamo da takvo lukavstvo dolazi od Zloga. Istina da je obitelj krhka i slaba, da je osjetljiva na grijeh iznutra i prijetnje izvana, da je nagriza pa i razara način života, ali to nije razlog da je odgovorni u društvu uništavaju.
Ako postoje i problemi u odgoju i odnosa roditelja i djece, to nije razlog da država odbacuje roditelje proglašavajući ih nesposobnima odgajati, nego da im pomaže u vršenju zadaće. Vidi se nastojanje da se odvoji djecu od roditelja, umjesto da se potiče roditelje da ih još više vole i da o njima bolje skrbe. Obitelj se želi proglasi nesposobnom odgajati djecu, dok se državu želi proglasiti nadležnom za pojedince i obitelji. To nas nepogrješivo podsjeća na neke prošle totalitarne režime i sisteme propalog upravljanja.
Sveta Obitelj svima nam je primjer i uzor u rješavanju nastalih kriza i životnih problema. Molimo Isusa, Mariju i Josipa da i naše obitelji budu svete, a stanovi i kuće ispunjeni Božjim mirom i blagoslovom. Dao Bog da u svima nama kao pojedincima i kao zajednicama bude više ljubavi i pravog zajedništva.
fra Mate Tadić
{fshare}
Nedavno objavljeno:
