Strast za molitvom – 2. dio

86

Početkom svog desetogodišnjeg službovanja u Paradiseu u Kaliforniji u ranim osamdesetima, Lonnie Melashenko bio je zamoljen da izvrši obred pomazanja na maloj djevojčici, mlađoj kćeri njihovih vjernika. Djevojčica, stara pet ili šest godina, bila je gotovo potpuno gluha. Mnogobrojni su medicinski testovi pokazali da za njezin sluh više nema nade. Roditelji su bili zabrinuti. Majka je u crkvi zamolila posebnu službu, spomenutu u Jakovljevoj poslanici: „Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.” (Jakov 5,14.15) Tako je i Lonnie pozvao neke starije vjernike, kleknuli su oko djevojčice, stavili svoje ruke na njezino tijelo i molili.

 

Nakon što su završili s molitvom, Lonnie je pozvao djevojčicu kako bi i ona sama molila, a potom je izjavio: „Nikada neću zaboraviti jednostavnost te prekrasne molitve. Jednostavno, slatko i jasno, kao da je Duh Sveti progovorio kroz dječja usta. Djevojčica je molila otprilike ovim riječima: ‚Gospode Isuse, Ti si me stvorio ovakvu kakva jesam i Ti imaš plan za mene. Samo bih Ti voljela zahvaliti za mamu i tatu, za pastora Lonnieja, kao i za sve starješine koji su danas molili za mene. Ako moj život može biti svjedočanstvo za Tebe, stavi svoje ruke na moje uši i izliječi me. Amen.’”

 

Kad je došao Lonniejev red za molitvu, bio je toliko iznenađen da su riječi teško izlazile iz njega. Osjećala se snažna prisutnost Duha Svetoga. Lonnie je napokon pustio glas. Molio je Boga da preuzme potpuni nadzor nad životom djevojčice i izliječi ju ako je to Njegova volja.

 

Nekoliko dana poslije djevojčici se u potpunosti vratio sluh. U studenom 1997. godine Lonnie je posjetio majku djevojčice koja je radila kao medicinska sestra u Ventura Estates, u Newbury Parku u Kaliforniji. Ponosno mu je pokazala sliku svoje kćeri koja je baš tih dana napunila 21 godinu. Otkad su njezinu kćer kao djevojčicu pomazali, rekla je, čuje savršeno.

 

Iza svake ovakve životne priče, nažalost, postoje i priče onih koji su umrli unatoč tome što su drugi za njih molili. Sva tri autora ove knjige sudjelovala su u pomazanju osoba koje kroz taj obred nisu izliječene. Bog u svom planu katkad ne sprječava smrt. Tjelesno je ozdravljenje ionako tek privremeno.

 

Bog uvijek planira izliječiti duhovnu bolest, dokle god surađujemo s Njim koji nam oprašta sve naše grijehe i poziva nas da se od njih okrenemo u novi život s Isusom. Pod tim uvjetima, iscjeljujuća snaga molitve zaista djeluje.

 

Poznati pastor gostovao je na molitvenom sastanku u Atlanti. Govorio je o važnosti molitve i ako želite nešto od Boga, On to želi od vas čuti. Molitva oslobađa Njegove ruke da učine ono što inače možda ne bi učinile. Bila je to snažna propovijed.

U stražnjem dijelu dvorane sjedio je alkoholičar. Kad je čuo da Bog nikada ne odustaje od čovjeka, pojavila se nova nada u njegovome srcu.

 

Nakon što je bogoslužje završilo, pastor govornik povukao se u ured iza dvorane i čavrljao s nekoliko starješina. Jedan mu je pomoćnik prišao i rekao da neki bezveznjak želi razgovarati s njim.

„Ne, nije on bezveznjak”, odgovorio je i dodao: „On živi tako kako živi, ali je svejedno dijete Božje.”

 

„Želi popričati s vama. Da mu kažem da ste zauzeti? Znam da imate drugi sastanak, a uz to, vjerujte mi, izgleda zapušteno, poput propalice.”

 

„Bit će najbolje da ga dovedeš.”

 

Uveli su ga u prostoriju. Hodajući prema govorniku, pomalo ironično upita:

 

„Znate li koliko imam godina?”

 

Očito je bio pijan i nije mogao dobro govoriti. Izgledao je kao da ima najmanje 55 ili 60 godina.

 

Nastavio je: „Imam 36 godina. Zanima me jesu li istinite te stvari koje ste večeras govorili? Može li Bog zaista čuti molitvu ili su to sve samo isprazne priče? Poznajem ljude koji ne vjeruju u ono što govore. Ali vi ste večeras govorili kao da najiskrenije vjerujete u to što pričate. Vjerujete li vi da nas Bog zaista ljubi i čuje? Je li to istina?”

 

„Svaka riječ koju sam rekao je istinita. Ne zato što ja to kažem, već zato što Bog tako kaže. A On drži svoju riječ.”

 

„Hoćete li se moliti za mene?”

 

Stariji vjernici smjestili su ga u sredinu, kleknuli uokolo, po-ložili ruke na njegova ramena i molili se. Tražili su od Boga da uđe u njegov život, objavi mu se i pokaže mu da njegov život ima smisla, da je stvoren sa svrhom.

 

Čovjek je bio osupnut i preneražen te je odteturao van. Nekoliko godina poslije taj je isti pastor govornik gostovao u Augusti, Georgia. U prijemnome uredu hotela čekala ga je poruka. Neki neznanac želio ga je vidjeti sutradan u 8.30, makar samo i na nekoliko minuta.

 

Spustivši se na doručak, pastor je došao u predvorje, sjeo na nekoliko trenutaka, no nije znao koga da potraži. Uskoro je pristojno odjeveni mladi čovjek ušao kroz vrata. Držao se uspravno i samouvjereno, a u naručju je držao dvije malene djevojčice: obje su bile dobro odjevene i očito sretne. Približavajući se pastoru, tiho je zapjevao poznatu pjesmu ‘Amazing Grace, how sweet the sound, that saved a wretch like me…’

 

Pastor je ustao i rukovao se s njim. „Zar me ne prepoznajete?” pitao je mladić.

 

„Nažalost, ne, žao mi je.”

 

„Ja sam mladić koji je prije nekoliko godina mrtav pijan uteturao u crkvu u Atlanti. Molili ste se za mene. Bog je s Neba čuo vašu molitvu i odgovorio.”

 

Molitva iscjeljuje bolesna i povrijeđena srca. Molitva mijenja život.

 

Ruthie je pozvana zajedno sa suprugom Donom na kamperski, a potom i pastorski susret u Australiju i Novi Zeland. Kad je stigla, upoznala je ženu koja je trebala njezin savjet – zvat ćemo je Linda.

Linda je tek postala adventistica. Bila je udana za agnostika koji je bio sklon nasilju. To je bio brak pun svađa i tjelesnog zlostavljanja. Kao djevojčicu godinama ju je seksualno zlostavljao očuh. Linda je bila slomljenoga srca i bez ikakve nade u bolji život.

 

Srećom, imamo Boga i za takve beznadne i teške slučajeve. On je Gospod koji rješava i nemoguće.

 

„Razgovarat ću s njom”, rekla je Ruthie, „ako uzmeš primjerak ove knjige i zamoliš je da ju pročita do našeg susreta u ponedjeljak.”

 

Ni sama ne znajući zašto, Ruthie je ponijela na put dva primjerka knjige Henryja Brandta i Kerri Skinner If You are Tired of Treating the Symptoms, and You are Ready for Cure, Give me a call (Ako vam je dosta tretiranja simptoma i ako ste spremni za lijek, pozovite me). Kad je vidjela knjigu, pomislila je: „Kakav arogantan naslov!” Ali nakon što je pročitala knjigu, promijenila je stav. Knjiga se upravo ponovno tiska pod naslovom The Heart of the Problem (Srž problema, izdavači: Boardman & Holman). Autor je Henry Brandt, bivši vlasnik tvornice sladoleda Ferrell, a sad je inženjer, psiholog i kršćanski poduzetnik.

 

Ruthie je govorila na bogoslužju u ujutro. Poslije ju je Linda zamolila za sastanak. Tijekom vikenda Ruthie se sjetila Linde i spomenula ju u molitvi.

 

U ponedjeljak ujutro Linda je, neočekivano, na razgovor povela i svog supruga. Ruthie je, iznenađena, razmišljala kako sada postupiti: naime, primijetila je da Linda sva blista. Izgledala je poput druge osobe.

 

„Ruthie, mislim da ne trebam razgovarati s tobom”, rekla je Linda.

 

„U redu”, odgovorila je Ruthie.

 

„Pa, mislim da ja moram”, ubacio se u razgovor Lindin suprug kojeg ćemo zvati Larry.

 

„Nakon što je Linda donijela kući knjigu koju ste joj preporučili, čitala je, molila se, čitala Bibliju i često plakala. Nešto joj se dogodilo, to dobro vidim. Zaista mislim da imam novu ženu. Rekla je da ćete vi razumjeti. Stoga vas sada pitam: što se dogodilo?” „Larry, mislim da sve troje znamo što se dogodilo ovoga vikenda. Bog je vidio njezine potrebe, dotaknuo njezino ranjeno srce i izliječio ju davši joj nadu.”

 

„Pa, mogao bih i ja imati koristi od toga”, komentirao je Larry. Potom su njih troje još dugo razgovarali i molili. Na kraju je Larry rekao Ruthie: „Osjećam da imamo novu sestru. Nikad u životu nisam imao sestru, ali sad osjećam kako se iskreno brineš za nas oboje.”

 

Ruthie odgovori: „Larry, trebaš znati kakvu sestru si dobio. Nekoliko je stvari koje će tvoja sestra poduzeti za vas. Molit ću, voljet ću vas i savjetovati.”

„Dogovoreno. Koji je tvoj savjet?”

 

„Prva stvar koju bih učinila da sam na tvom mjestu: pročitala bih tu knjigu. Tada zamoli Gospoda na svoj način da ti objasni što to znači. Zatim reci Gospodu da bi Ga volio upoznati. Treća važna stvar je: počni proučavati Bibliju.”

 

„Ne mogu to. Prije dosta vremena trudio sam se čitati Bibliju, no nisam ju mogao razumjeti. Nemam nikakav osjećaj za nju.”

 

„Dobro, za početak počni čitati Ivanovo evanđelje, nekoliko redaka povremeno i zamoli Gospoda da ti objasni, da spoznaš poruku.”

 

„U redu, to bih mogao.”

 

Zajedno su molili i Larry je ponovio: „Mislim da to mogu.” Linda je uzbuđeno rekla: „Larry, možemo zajedno moliti i čitati.” Bio je pomalo iznenađen i trgnuo se.

 

„Ne, Linda”, odgovorila je Ruthie. „Nisam tako mislila. Pusti Larryja da to sam odradi.”

 

Srdačno su se zagrlili i razmijenili adrese. Sljedećih nekoliko mjeseci Bog je snagom molitve preokrenuo Larryjev život na bolje, baš kao i Lindin.

 

Linda i Larry postali su misionari u Rusiji i bivše ateiste uvodili u istine Biblije.

PODIJELI