10.12.

Osnovana Cambraiska liga s ciljem komadanja Mletačke Republike (1508.)

Cambraiska liga europskih vladara, usmjerena protiv Venecije, osnovana je 10. prosinca 1508. godine. Osnovali su je predstavnici Papinske Države, Kraljevine Francuske, Svetog Rimskog Carstva i Španjolske, a cilj je te lige, odnosno saveza, bio pobijediti Mletačku Republiku i razdijeliti njen teritorij.

Prema izvornim je planovima car Svetog Rimskog Carstva, moćni Maksimilijan I. Habsburški, trebao priključiti svojim austrijskim posjedima dotadašnje mletačke teritorije Istre i Furlanije, te područja oko Verone, Vicenze i Padove. Francuski kralj Luj XII. trebao je svom Milanskom vojvodstvu priključiti dotadašnje mletačke gradove Bresciju, Cremu, Bergamo i Cremonu. Španjolski je vladar Ferdinand Aragonski trebao dobiti Otranto na talijanskom jugu, a Papinska Država trebala je priključiti svom teritoriju ostala mletačka područja u Italiji, uključujući gradove Rimini i Ravennu. U to je vrijeme papa bio moćni Julije II. (rođenog imena Giuliano della Rovere), izraziti predstavnik renesansnog papinstva. Mletački dužd Leonardo Loredan uspio je, uz izvanredne napore, sačuvati Mletačku Republiku od potpunog komadanja. Nakon Bitke kod Agnadella iz 1509. godine doista je izgledalo kao da je Venecija na koljenima, no naposljetku je spašena. Zanimljivo je napomenuti da je sposobni Leonardo Loredan, spasitelj Venecije, u vrijeme tih ratnih previranja već bio u sedamdesetim godinama života.

Bitka kod Villaviciose – Francuzi i Španjolci porazili Habsburgovce (1710.)

Odlučujući okršaj Rata za španjolsko nasljeđe, Bitka kod Villaviciose, dogodila se 10. prosinca 1710. godine. U tom su ratu dvije sukobljene dinastije pokušavale zadobiti španjolsko prijestolje nakon izumiranja španjolskih Habsburgovaca. Jedna od njih bila je francuska dinastija Bourbon, a druga austrijska grana dinastije Habsburg koju su podupirali Velika Britanija, Ujedinjene provincije (Nizozemska) i Portugal.

Habsburški kandidat Karlo, brat tadašnjeg austrijskog vladara i cara Svetog Rimskog Carstva Josipa I., uspio je steći potporu na području Katalonije, tako da je smjestio svoju prijestolnicu u Barcelonu (čak je i okrunjen za španjolskog kralja). Glavni vojskovođa Karla Habsburškog u Bitki kod Villaviciose bio je grof Guido von Starhemberg, austrijski časnik i aristokrat. Pristalice francuske dinastije Bourbon u Španjolskoj predvodio je Filip V., unuk moćnog francuskog kralja Luja XIV. Glavni francuski zapovjednik na terenu bio je vojskovođa Louis Joseph de Bourbon, poznatiji kao vojvoda od Vendômea.

Bitka je trajala od popodnevnih sati sve do ponoći, a glavno oružje obje strane bili su topovi (po 23 komada). Francuzi su imali oko 20.000 vojnika, a protivnička strana oko 14.000. Unatoš razarajućem djelovanju topništva pobjedu je donijela francuska konjica tzv. Dragooni, koja je probila protivničke linije i natjerala habsburšku vojske na povlačenje. Iako su obje strane nakon bitke svojatale pobjedu, broj mrtvih i ranjenih, oružje koje su pri povlačenju napustili Habsburgovci te strateške posljedice potvrdilo je francusku dominaciju u ratu.

Filip je španjolsko prijestolje konačno osigurao kad je Karlo napustio Španjolsku u travnju 1711. godine kako bi preuzeo prijestolje Svetog Rimskog Carstva nakon smrti svog brata Josipa I. Svoje pristalice iz Katalonije ostavio je na cjedilu, a kao zadnje uporište pala je Barcelona 1715. godine.

piše: Dražen Krajcar

10.12.

Pavao Štoos – jedan od prvih hrvatskih preporoditelja (1806.)

Hrvatski svećenik, pjesnik i preporoditelj Pavao Štoos rođen je 10. prosinca 1806. godine. Većina pripadnika hrvatskog narodnog preporoda bila je mlađa od Štoosa, a upravo je on bio jedan od prvih koji su s preporodnom idejom izašli u javnost.

Pavao Štoos rođen je u zagorskom mjestu Rozga, pokraj Dubravice. Radi se o kraju odmah uz rijeku Sutlu i hrvatsko-slovensku granicu. Štoos je rođen u seljačkoj obitelji, no uspio je dobiti vrlo dobro obrazovanje, zahvaljujući ponajviše dobrotvorima. Bio je izvrstan đak, a školovao se za svećenika. Zaređen je u dobi od 27 godina. Jedno je vrijeme bio biskupski tajnik te profesor bogoslovije. Kasnije je premješten u Pokupsko, gdje je radio kao župnik. Na tom je mjestu ostao dvadeset godina, a zatim je imenovan kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog.

U književnosti se javio stihovima na latinskom i kajkavskom. Najpoznatiji je po elegiji Kip domovine vu početku leta 1831. Radilo se o pjesmi na kajkavskom jeziku koju je napisao još kao student isprva pod naslovom Nut! Novo leto! Mati – sin – zorja!. Pjesma je objavljena 1835. u Danici. U njoj kajkavskim stihovima pesimistički oplakuje odnarođivanje Hrvata od svojega jezika, shvaćenoga kao sinonim za narod i naciju. Štoos je pesimistično gledao na hrvatske prilike i zemlju vidio u tamnici i mraku (srce od plača ne mrem zdržati).

Napisao je i pjesmu Glas kričečega vu pustini te pjesme u čast Ljudevita Gaja, bana Jelačića i Jurja Draškovića kao i govor u kojem slavi Ivana Gundulića. Bavio se i glazbom skladavši nekoliko svjetovnih napjeva i veći broj crkvenih pjesama.

Pavao Štoos preminuo je 1862. godine u Pokupskom.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI